APEL UDRUGE FRANAK Dužnici, hitno tužite banke zbog franka, rok ističe!

APEL  UDRUGE FRANAK

Udruga Franak održala je konferenciju za novinare s koje je upućen poziv svim potrošačima koji su oštećeni u slučaju franak da poduzmu potrebne radnje za podizanje privatnih tužbi, jer ukoliko ne tuže najkasnije 13. lipnja, izgubit će pravo potraživati preplaćene kamate, koje su od 14. lipnja 2019. u zastari za sve banke osim za Sberbank d.d. (prije Volksbank).

Na konferenciji su govorili Sandra Žiga, voditeljica ureda Udruge Franak, odvjetnica Patricia Đurić, koja je već dobila čitav niz presuda u korist potrošača te kao najvažnije, dobila je rješenje po reviziji 2828/18 kojim smo dobili pravo na tužbe unatoč konverzijama te je govorio i Goran Aleksić, saborski zastupnik i aktivist.

Sandra Žiga pozvala je sve potrošače oštećene nepoštenom valutnom klauzulom CHF i primjenom nepoštene promjene kamatne stope da hitno pronađu odvjetnika za zastupanje, ako to već nisu učinili. Rekla je da je potrebno hitno zatražiti dokumentaciju potrebnu za izračun preplaćenih iznosa, ako to već nije učinjeno. Sve to je potrebno kako bi tužbe mogle biti podignute najkasnije 13. lipnja kada je zadnji dan prije nego što nastupa zastara potraživanja za preplaćene kamate. Potrošači koji su podigli kredite u Volksbank odnosno Sberbank ne bi trebali ništa poduzimati prije nego se riješi pitanje revizija banaka na kolektivnu presudu na Vrhovnome sudu RH. Svi oni koji su podigli kredite u Volksbank odnosno Sberbank imaju vremena za svoje tužbe sve do lipnja 2023. i stoga za njih nema potrebe za žurbu.

Goran Aleksić preporučio je svim dužnicima iz ostalih 7 banaka (Zaba, PBZ, Splitska banka - sada OTP banka, OTP banka, RBA, Addiko - bivša Hypo i Erste banka) da učine sljedeće:

1. Da hitno pronađu odvjetnike za zastupanje, ako to još nisu učinili, a žele tužiti.

2. Da hitno zatraže potrebnu dokumentaciju od banaka, ako to još nisu učinili.

3. Ukoliko banka ne dostavi dokumentaciju do 25.5., s odvjetnikom se treba dogovoriti o brzome slanju tužbe na sud, i to na način da se tužba preda kao tzv, stupnjevita tužba na temelju članka 186.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku, ako ne postoji baš nikakva dokumentacija ili da se tužba preda uz izračun na temelju nepotpune dokumentacije koju tužitelj potrošač eventualno posjeduje.

Za konvertirane kredite najbolje je da se u zahtjevu za vraćanje preplaćenih iznosa odmah istaknu i preplaćene kamate i preplaćeni tečaj, jer je za usporedbu konverzije i stvarne preplate na temelju presude potrebno zatražiti sve što je preplaćeno tijekom otplate do dana konverzije. Potrebno je tužbom zatražiti i razliku glavnica, i to razliku konvertirane glavnice u kunama i preostale CHF glavnice u kunama prije konverzije po početnome tečaju CHF.

U konvertiranim kreditima moguće je zatražiti i utvrđenje nepoštenosti kamatne marže koja je ugovorena po principu uzmi ili ostavi. Banke su u konverziji nametnule visoke kamatne marže iz euro kredita kakve su tijekom 2013. samovoljno odredile euro dužnicima, bez prethodnoga dogovora, usklađivanja i konačnog ugovaranja. Takve visoke marže, u konverziji su nametnute Aneksom o kojemu se nije moglo pregovarati, nego se Aneks morao prihvatiti po principu uzmi ili ostavi. Tada nismo mogli znati da će valutna klauzula CHF biti jednoga dana ništetna, pa smo prihvaćali takve nepovoljne uvjete u nastavku kreditiranja, koji su stvorili neravnotežu prava i obveza na našu štetu. No, ako je netko kasnije novim Aneksom uredio kamatnu stopu naniže, onda više ne bi imao pravo prigovora na nepoštenost banke.

Patricia Đurić osvrnula se na zakonsku mogućnost podizanja stupnjevite tužbe na temelju članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku. Tim stavkom nedvojbeno je utvrđeno pravo svakog tužitelja da podigne tužbu bez izračuna kondemnatornog zahtjeva za isplatu, uslijed činjenice da nije mogao nabaviti dokumentaciju, prije svega zbog toga jer tužena banka tu dokumentaciju nije htjela dostaviti ili je nije dostavila do podnošenja tužbe za koju prijeti skora zastara, a koju dokumentaciju je banka dužna dati odnosno koja se može smatrati zajedničkom za obje stranke. U tome smislu, potvrdila je da tužitelji mogu u kratkome vremenu koje je preostalo do 13. lipnja 2019. svoje tužbe podići na takav način, i sudovi će onda morati prihvatiti takve tužbe uz utvrđivanje iznosa zahtjeva za isplatu na sudu nakon što tužena banka dostavi dokumentaciju, gdje će se vještačenjem utvrditi visina novčanih iznosa za isplatu. Istakla je i to da postoji određeni rizik vezan za činjenicu da još uvijek nisu riješene revizije banaka na Vrhovnome sudu RH, i da ćemo tek nakon tih revizija znati sve o slučaju franak. Međutim, zbog zastare potraživanja preplaćenih kamata, svatko mora odlučiti hoće li preuzeti rizik vezan uz revizije banaka. Budući da prije te odluke vjerojatno neće biti održano niti jedno ročište, rizici za tužitelje nisu veliki, kao u slučaju kada se već daleko ode u sudskim utvrđivanjima prava tužitelja na isplatu, što uzrokuje onda i značajnije sudske troškove.

 

Naslovnica Kalelarga

Najčitanije