Jure Zubčić opet je u akciji. Nakon što je u prosincu prošle godine prepravio odvratan grafit "Ubi Srbina" u "Ljubi Srbina", opet je intervenirao na sličnoj škrabotini. Još jedan mrzilački natpis pretvoren je u miroljubivu poruku. I križ na ustaškom "U" – što je inače redovit "ukras" koji Katoličku crkvu u Hrvatskoj očigledno nimalno ne smeta - Jure je ljubičastim grafitom pretvorio u – srce, a popratnu poruku onima koji pišu takve gadarije, kao i onima koji poprijeko gledaju na njegove intervencije, uputio je poruku preko svog facebooka, koju prenosimo u cijelosti:
- Da, opet sam prepravio grafit.
Ide li vam to na živce? E pa baš mi je drago. Mislite da nište drugo ni ne znam? E pa baš mi je drago. Mislite da sam budala što se izlažem realnoj opasnosti? E pa baš mi je drago da tako mislite.
Jer dok god sam vam ja problem. Dok god vam ja idem na živce. Dok god mene smatrate luđakom radi prepravljanja grafita. Dotad naše društvo ima problem. Jer ne idu vam na živce naši sugrađani koji anonimno pišu ove grafite!? O njima ništa? Nisu vam izazvali reakciju? Oni vas ne živciraju? Oni nisu problem? Zapitajte se tko vas i zašto vas živcira.
I da, slobodno ponovno svedite priču na rat, na ustaše, na partizane. Nisu autorima problem ni Srbi, ni ustaše, ni partizani. Oni su sami sebi problem. Koja je to bolesna zadovoljština kad napišeš grafit koja poziva na ubijanje bilo koga? Što sve u životu možeš korisnog za sebe napraviti i za svoju okolinu, a ti se odlučiš pozivat na ubijanje?
Shvaćaš li, autoru, da te filaju mržnjom, da se ne baviš svojim životom? Što će ti donijeti mržnja prema bilo kojoj nacionalnosti? Bolji posao? Bolje obrazovanje? Bolje zdravstvo?
Ajmo sad dogovor, svi u svom okruženju poljubite Srpkinju ili Srbina. I nemojte mi s tim Srbi su ovakvi, Hrvati su onakvi. Među svima ima ljudi i onih koji to nisu.
P. S. Hvala onima koji su mi ukazali na grafit
P. S. 2. Posebno hvala onima koji su mi poklonili ljubičasti sprej :)
P. S. 3. Loš sam crtač, pa mi je srce ispalo loše – poručio je Jure.
Kao što je poznato, nakon prve intervencije neki je anonimac – njega prijavio za šaranje po zidu, pa je u dva navrata završio na policiji gdje je morao davati iskaz. Mrzilačke higijeničare u Zadru ne smeta kad se na zidovima šaraju nacističke parole, ali kad ih se uklanja ili prepravlja, to ih smeta. Zbog toga je njegova intervencija izazvala pozitivne reakcije u zadarskoj javnosti, ali da 28-godišnji Zadranin ne misli stati na tome, pokazuje i novi primjer.
Zbog kojega Zadar i dalje ostaje – Grad.