Zadnji istup Rena Sinovčića na sjednici Gradskog vijeća izazvao je dosta bure. Bure, rekli bi, u čaši vode, koja se po potrebi uvijek iznova muti.
Kao nadaleko poznato utjelovljenje poštenja, časti i javnog ugleda, Reno je za govornicom prozvao svoje "smrtne neprijatelje": Antuna Novoselovića (SDP), Marka Pupića Bakrača (AM) i Antu Rubešu (AM), iznoseći o njima, po tko zna koji put, već više puta demantirane i odbačene lažne optužbe za, redom: silovanje, krađu konja i dilanje droge (marihuane). Za razliku od nekih drugih prigoda, kada se nije lijepo govorilo o gradonačelniku Kalmeti, Sinovčićevo novo zagađivanje javnog prostora starim objedama nije prošlo isključivanjem mikrofona ili oduzimanjem riječi. Istine radi, predsjedavajući Dražen Grgurović pokušao je Sinovčića "spriječiti" tako što mu je izrekao opomenu, što je više izgledalo kao asistencija za volej, nego pokušaj opstrukcije neargumentiranog javnog diskreditiranja opozicijskih vijećnika. Drugim riječim, dozvolili su mu da bez ikakvih dokaza - opetovano i nesmetano - iznese klevete na tuđi račun.
Sinovčićev istup stoga je zanimljiv na nekoliko razina.
Prva je u tajmingu. Sinovčić najčešće svoje oratorske sposobnosti koristi u momentima kada opozicija, na čelu sa spomenutim trojcem, gradonačelniku Kalmeti, po tko zna koji put, spomene dijelove sadržaja pravomoćne USKOK-ove optužnice za organizaciju teškog kriminala i izvlačenje novca iz državnih tvrtki dok je bio ministar u vladi Ive Sanadera. Budući da Kalmeta kao optuženik o vlastitoj kriminalizaciji ne smije ništa javno govoriti, ulogu gromobrana je preuzeo predsjednik GV-a Živko Kolega, ali i 'sveti' Reno Sinovčić.
Posebno je bio dirljiv pokušaj Živka Kolege da na činjenice iz optužnice doskoči biblijskim floskulama. Poput "dežurnog kadioničara" koji u svemu vidi "borbu dobra i zla", Kolega je Pupića Bakrača nazvao "Belzebubom", a ostat će upamćena i njegova izjava da je "Kalmeta za njega nebo, a vi ste u blatu". Nije nam jedino pojasnio treba li ubuduće Kalmetu oslovljati sa "sveti" ili "blaženi" Dario.
Druga razina Sinovčićevog istupa je u argumentaciji koja nam govori da on, baš kao i Kalmeta, u tuđem oku vidi trun, a u svome ne vidi brvno. Naime, iako su nadležne institucije više puta potvrdile da u Sinovčićevim optužbama na račun spomenutog trojca nema baš nikave istine, i iako se protiv Sinovčića (i njegovih nekadašnjih novina i novinara) zbog takvih izjava vodi stotinjak sudskih postupaka, njega to ne priječi da ih i dalje namjerno iznosi, kleveće i blati. Štoviše, Sinovčić kao da nas pokušava uvjeriti da su njegove laži službenim demantijem dobile potvrdu javne istine. Kao da računa na poslovično nepovjerenje "malog čovjeka" u državne, pogotovo istražne institucije. Uostalom, reći ćete, ako itko, Sinovčić, kao i Kalmeta, najbolje znaju u kakvom gradu živimo i može li se gotovo svaka policijska, državnoodvjetnička ili sudska odluka kupiti, zataškati ili dogovoriti.
S druge strane takve "argumentacije" stoji činjenica da su, za razliku od "ozloglašenog trojca", institucije hrvatske države vrlo konkretno, detaljno i dokazima potkrijepljeno optužile Sinovčića za pljačku tešku preko 150 milijuna kuna, veću nego svi sporovi zajedno u kojima je bio optužen bivši premijer Sanader. Unatoč, dakle, optužnice ispisane na tisuću stranica, Sinovčić tvrdi da ništa od toga nije istina i da se protiv njega vodi politički progon. Sinovčić, kako okreneš, ima samo svoju istinu u koju bi svi mi trebali vjerovati.
U istoj koži nalazi se i Kalmeta koji "svojim ljubiteljima" u GV-u može svašta predbaciti, ali ne i činjenicu da je država protiv njih, kao protiv njega, pokrenula postupak za organizaciju teškog kriminala. Ako je Dinko Cvitan zbog dodvoravanja MOST-u podigao (političku) optužnicu protiv njega, kako je javno rekao, Kalmeta nam je ostao dužan za odgovor zašto je onda tu "političku optužnicu" potvrdio zagrebački Županijski sud?
U svakom slučaju, Sinovčić i Kalmeta, baš kao nekad, opet plešu zajedno, ali sad je to više nalik na danse macabre. Možda se ne vole kao prije, ali se ni ne mrze kao što bi se očekivalo. Otvoreno ne surađuju, ali potajno šuruju. Međusobno se prepoznaju u ulozi "nevine žrtve", kao "braća po USKOK-u", i takvi kakvi su jedan drugome, kao utjeha, dobro dođu. Kalmeta Renu da ga održi u prividu društvene moći pri ustoličenju za predsjednika Športske zajednice Zadarske županije, a Sinovčić uslugu vraća svojim klevetničkim istupima u GV-u na račun najžešćih Kalmetinih kritičara. U svakom zlu njih dvoje pronađe nešto dobro.
Narod bi rekao: vrana vrani oči ne vadi.