Ono kad indiferentnost preraste u bol! E, to nije dobro, požalio mi se jedan fetivi navijač Zadra koji je kao zapovjednik najvećih brodova oplovio sva mora svijeta i uvijek je uz sebe imao zadarsku košarku. Susreo sam ga u šetnji s psom, nedugo nakon još jednoga jada i bijede od košarke, ne samo u izvedbi Zadra nego i Šibenika, kojem pak valja čestitati - imali su snažnije srce. O znanju nema potrebe ni raspravljati, kamoli govoriti o dalmatinskom derbiju, jer kad uspijete upisati nešto više od šezdeset poena i onda vam to bude dovoljno za uvjerljivu pobjedu, tek tada se možete zamisliti kakvog ste suparnika imali na drugoj strani.
A imali su Zadar, koji je, doista, prešao sve rubove strpljenja i zato je nakon još jednog poraza najviše lebdjela misao – ovo gledati, pratiti i o ovome pisati više nema smisla! Baš onako kako je na istim ovim stupcima ispisano nedavno nakon tuge u Železniku. I onda i danas moramo se upitati zašto nitko od onih kojima je klub povjeren u ruke, nisu ni mrdnuli malim prstom, niti su pokazali imalo razine srama zbog svega što Zadar nudi na košarkaškom parketu. Još jedan zagriženi navijač Zadra, nekadašnji lav na terenu, Drnišanin gordi, Veljko Petranović požalio mi se na društvenim mrežama, kako ga svaki put kad igra njegov bivši klub, osjeti mučninu i gorčinu.
- Stari moj, vidim da su dva najnovija pojačanja, stranci, zabili sve skupa jedan poen, oprosti mi, ne mogu više, grop mi je u grlu - zaustavio se Veljo!
A tko ih je doveo, odnosno, ne samo njih nego cijelu momčad posložio? Branko Skroče, sportski direktor! Čovjek koji je svojedobno iz "zasjede rigao vatru", po onima koji su osvajali trofeje, dok isti nije ni zalazio u Jazine. Obećavao je puno toga, jedino što je uspio, jest da se Zadar svake godine bori za ostanak u ABA ligi. Kako je krenulo ni A-2 liga nije daleko! Ima li netko tko će zaustaviti ovu tugu, bio je naš zadnji upit.? Ali bez odjeka.