Zadar se još jednom izvukako u regionalnoj ABA ligi u kojoj je zarana počeo tonuti, nizati poraze, mijenjati trenere, ali se priča nimalo nije mijenjala. Sve više se išlo prema dnu, očaj u klubu i oko njega mogao se "opipati".
Nizalo se nezadovoljstvo navijača, slagale su se demonstracije, u jednom trenutku publika se "fizički" udaljila od momčadi Zadra, otišli su u Jazine. Zadar je i bez njih uspio "skinuti" Cibonu, samim time otvoriti put prema ostanku. I onda je stigla odlučujuća bitka i to nepunih tjedan dana nakon prve propuštene meč lopte u Skoplju. Sve je ostalo na učinku u četrdeset minuta gdje se nije imalo pravo na pogrešku. Istina, osluškivalo se i zbivanje u Novom Mestu gdje je Krka u konačnici dobila Cibona, ali joj to nije pomoglo u borbi za ostanak.
Utamica? Poradi važnosti dvoboja bilo je osobito teško igrati, međutim, Zadar je u dobrom dijelu izgledao kao momčad koja zna što hoće i što mora napraviti. Otuda i njihovo vodstvo od deset razlike kad se činilo kako priča ide u valjanom smjeru. Ali se Olimpija odlučila suprotstaviti svim silama, nemilice su grizli sve dok nisu uzeli prednost. I na taj način ozbiljno zabrinuli ne samo stručni stožer nego i navijači.
Mnogima se vrtjela slika one umalo kobne utakmice s Krkom kad se imalo 18 viška pa se zaronilo u poraz. Ovoga puta, Zadar je izgledao stabilnije, mirnije, nisu izgubili nadu u povratak i malo po malo okrenuli prednost. Olimpija je praktički nestala u "vražjem" trokutu kojeg su činili Ivan Ramljak, Jakov Vladović i Boris Barać! Ali i ostalima idu lovorike jer je svatko na svoj način ugradio kamenčić u mozaik važne pobjede!
Publika? Jedinstvena uz svoj Zadar, s jasnom porukom kako su promjene u upravi nužne, kako bi se u novoj sezoni Zadar na vrijeme osigurao od trauma, nervoze i sličnih problema koje sa sobom povlače slabi rezultati.
