Nizozemski državljanin koji je svojevremeno htio porazgovarati s načelnikom Općine Polača - toga je dana pet je sati proveo u društvu benkovačkih policajaca. Nizozemac nije niti stigao do načelnikovog ureda, kada je između njega i načelnika došlo do sukoba na općinskom hodniku.
Uzrok skandala, o kojemu je obaviješteno i veleposlanstvo Nizozemske u Zagrebu, nije bila svađa, tučnjava, krađa ili nešto slično već - kratke hlače.
Nizozemac je naime u općinske prostorije kročio u kratkim, ljetnim hlačama, a čim ga je takvog na hodniku općine susreo načelnik - odbio ga je pustiti u ured, odnosno izbacio ga je iz općine, zbog čega je pozvana i policija.
Strani se državljanin branio da u Nizozemskoj može u kratkim hlačama ulaziti u urede vlasti, ali načelnik je bio odlučan - u Polači neće, jer Općina je ipak institucija u kojoj su državna zastava i grb, u uredu je i slika prvog hrvatskog predsjednika. Navodno je Nizozemac na to rekao „više vrijede moje kratke hlače, nego sva općinska i načelnikova imovina zajedno“...
Dogodilo se to prije nekoliko godina o čemu se nadugo i naširoko pisalo, ali ništa se zapravo nije promijenilo do današnjeg dana. I ovih su dana krenule velike vrućine, temperatura se sve više penje, jer je Hrvatska i mediteranska zemlja u kojoj su, osobito u priobalju, ljeti jake sparine. Teško je za velikih vrućina odjenuti duge hlače, pa krenuti obavljati razno razne stvari po bespućima ureda naše birokracije. Na Floridi i policajci imaju službene uniforme u obliku kratkih hlača i majica zbog sličnih vremenskih uvjeta kao i u Dalmaciji, ali kod nas ne možeš u kratkim hlačama u ured, pa makar bile i one od tri kvarta do ispod koljena.
Zapitajmo se suštinski – ima li ijednog razloga da birokacija brani ljudima da dođu u urede u pristojnim, čistim i urednim kratkim hlačama i sandalama? Koga i zašto vrijeđaju takvi odjevni predmeti u ljetnim mjesecima kada se temepratura na suncu penje i do 40 stupnjeva Celzija? Zašto mi zapravo ne poštujemo činovnike kada dođemo u kratkim hlačama, a istovremeno ih žene poštuju kada zbog istog predmeta dođu u kratkim suknjama, majicama i štiklicama? Što kad bi neki performer ili ekshibicionist odjenuo suknju pa došao u ured? Bi li i tada bio u prekršaju ili ne bi? Ili kada bi ženska osoba odjenula muške kratke hlače? Je li i ona tada u prekršaju? Ako nije – zašto nije, a muškarac je? Tko određuje te kodekse zbog kojih je ženama nekad bilo još i gore, jer su im slična "pravila" branila da uopće nose hlače.
Čim se malo poigramo drevnim birokratskim zabranama, čija povijest seže još iz ureda bivše države, a valjda još i dalje u povijest, dođe do logičke zbrke. Jer zabrana odjevanja kratkih hlača nije ništa drugo nego vječna birokratska demonstracija sile nad građanima koji tu istu birokraciju plaćaju i zbog kojih bi ona trebala postojati. Činom zabrane kratkih hlača birokracija svom puku poručuje "mi smo ti zbog kojih vi postojite i možemo vas odavde potjerati čak i zbog kratkih hlača". Iz iste te demonstracije birokratske sile sežu i ona skrušena sklanjanja klobuka s glava naših pradjedova pred činovnicima, fiškalima i sucima, padanja na koljenja i ljubljenja prstenja preuzvišenih... Slična je stvar naravno i s crkvama, ali one ionako oduvijek same pišu svoja pravila. Zadržimo se mi ovdje samo na javnim institucijama na koja bi slobodno pravo trebali imati svi građani, siromašni i bogati, obrazovani i neobrazovani, religiozni i nerelegiozni, bolje ili lošije odjeveni, u kratkim ili dugim hlačama.
Možda bi se našim birokratima mililo da im podanici u kolovozu dođu u skijaškom odijelu, a u siječnju u kupaćim gaćama. Da pobožno kimnu prvom predsjedniku na slici u uredu i skrušeno zatraže formular. Pa se sruše pred stolom, od vrućine ili od studeni.
Svejedno. Glavno da je "po pravilima".