Iako će u zadarskoj Turističkoj zajednici s ponosom kazati da je Advent u Zadru direktno utjecao na to da se u prosincu na području grada ostvari 22.000 noćenja, ili tri posto više nego lani, teško da bi se mogao naći neki ozbiljan argument za tvrdnju da je ta višednevna manifestacija uzročno-posljedično povezana sa dolaskom turista u Zadar.
To naravno ne znači da je Advent u Zadru promašena ili nepotrebna zimska zabava. Dapače. Ako su organizatori zadovoljni, ako se Trg Petra Zoranića napunio svijetom za svakog iole ugodnijeg dana ili večeri, a pogotovo ako su vrlo smioni ugostitelji završili ovogodišnju adventsku priču u pristojnom plusu – njima treba skinuti kapu jer su se upustili u veliki financijski rizik ne znajući kakve će ih sve vremenske nepogode sačekati u prosincu – onda je zadarski Advent i u svom trećem izdanju definitivno uspio.
Doduše, uz malo zloće, što-šta bi se moglo prigovoriti Adventu. Primjerice, nevjerovatno je da adventske ugostiteljske kućice rade bez vode. Odavno je otkriven vodovodni šmrk s privremenim priključcima, a pametni su inovatori za takve prigode osmisli 'čak' i otpadne kontejnere.
Mogli bi, recimo, kazati i da ugostiteljima nedostaje kulinarske mašte te da bi zadarski street food mogao biti daleko inovativniji, zanimljiviji i ukusniji od krajnje dosadne, šablonske ponude loših kobasica u još gorem pecivu uz uglavnom patvoreno kuhano vino.
Šteta je i to što je adventska živost skoncentiraran isključivo na jednom jedinom zadarskom trgu (ako se ne računaju dječje zabave na Trgu tri bunara) dok je, recimo, naša slavna Kalelarga depirmirajuće prazna.
Sve to stoji, ali, opet, s druge strane – sve je bolje nego ništa. A ništa je bilo 2014. godine kada je skupina zadarskih entuzijasta poslala gotovo očajničku poruku o opustjelom Gradu pozvavši sugrađane da se prošetaju praznim zadarskim Poluotokom tek onako, bez veze. Akcija je uspjela jer se Grad 'napunio' iako je poziv upućen 'samo' preko društvenih mreža, a uspjela je još više jer je upućena poruka imala odjeka - dogodine je organiziran prvi zadarski Advent.
Uspjeh i posjećenost Adventa ni uz najbolju volju ni uz sav trud ekipe iz Turstičke zajednice nije turistički primaljiv proizvod i gotovo da nije ni u kakvoj vezi s dolaskom turista u prosincu. Naime, teško je povjerovati da su grupe azijskih gostiju, a oni su u to doba najčešći posjetitelji Zadra, stigli ovdje zbog kuhanih kobasica, kuhanog vina ili, recimo, Mije Dimšić. Koreanci stižu u Hrvatsku u ovo doba zato jer žele vidjeti Europu, zato što im austrijske agencije nude primamljive i prihvatljive aranžmane i zato jer ne vole ljeto i teške vrućine.
Što se njih tiče stigli bi ovdje s Adventom i bez njega pa tako ta manifestacija, u ovom obliku, ostaje isključivo i samo zabava za nas domoroce, a marketing tih adventskih dana ne seže dalje od Šibenika ili Benkovca.
Da bi Zadar i ovaj kraj bili turistički zanimljivi, i to ciljanoj skupini putnika koja je željna provoda, zabave, avanture i zimi, a ta se skupina nalazi u daleko bližim turističkim tržištima nego je to Azija, trebali bi znati ponuditi daleko sustavniji, složeniji i inventivniji turistički proizvod nego je to skup drvenih kućica na jednom zadarskom malom trgu.
Zna li tko uopće što bi to trebalo biti?