Predrag Opačić

SOCIJALDEMOKRATIMA JE JEDINI IZLAZ RASPUŠTANJE, ALI NI TO NE BI POMOGLO Zašto se zadarskom SDP-u dogodila najveća noćna mora svake stranke?

SOCIJALDEMOKRATIMA JE JEDINI IZLAZ RASPUŠTANJE, ALI NI TO NE BI POMOGLO

Ni Renata Dračevac Sabljar ni Erol Gaši na izborima za predsjedničko mjesto u županijskom SDP-u nisu osvojili dovoljno glasova za sastavljanje poštene svadbene povorke! Treći kandidat, Duško Polovina, taman bi sastavio malonogometnu momčad. Vidio je Zadar veći broj svatova od svih članova stranke izašlih na izbore.

U svoj treći mandat Renata Dračevac Sabljar ušla je s "nevjerojatnih" 249 glasova pri čemu je u Zadru dobila mizernih 30 posto. Erol Gaši je u Zadru otišao na 70 posto, ali je to bilo dovoljno samo za 173 glasa. Polovina ima više prstiju nego glasova – njegovo je ime zaokruženo šest puta.

Mogu li se iz tih izbora izvući bilo kakvi "dalekosežni" ili "analitički" zaključci? Mogu, ali ne u množini, zaključak je samo jedan: županijsku organizaciju SDP-a bi, da netko ozbiljan o tome odlučuje, trebalo pod hitno raspustiti. Doduše, kataklizma koja traje u socijaldemokratskom zaselku Hrvatske poprimila je takve razmjere da ni raspuštanje SDP-a u Zadarskoj županiji ne bi ni za milimitar promijenilo postojeću agoniju.

I to iz vrlo jednostavnog razloga.

Gradski i županijski ogranak već treći mandat su "različiti svjetovi", svi zajedno plove nekim svojim autohtonim paralelnim svemirom, a Davor Bernardić sigurno nije "Picard" koji će ih vratiti u Alfa kvadrant. Problem je i stigao do statusa nerješivosti upravo zbog stranačkog vrha koji nije htio, nije želio, nije znao i nije mogao zaustaviti devastaciju nekada zaista najjače opozicijske stranke u Zadru. Zabavljeni vlastitim kombinatorikama, ni Zoran Milanović, a kamoli Bernardić, nisu reagirali, pa sada "Bero" ima pouzdanu suradnicu u Renati Dračevac Sabljar koju su svojedobno i Gradski i Županijski odbor apolutnom većinom glasova, gotovo unisono – izbacili iz stranke! Ali, "vrh nije dao" da se to i provede!

"Vrh" je želio nešto drugo, pa je to i dobio: raspadajuću stranku koja je izgubila i utješnu titulu najjače opozicijske snage.

Nije, naravno, sva krivica na Milanoviću, Bernardiću i "zagrebačkom društvu", erozija SDP-a je i autohtona pošast, jer su lokalni čelnici SDP-a više računa vodili o vlastitoj poziciji i bliskosti "sa Zagrebom" nego o raspoloženju, stavu i mišljenju stranačkog trampolin-članstva. Birači? Što s njima?! Pa veće zalihe adrenalina i pljuvačke ovdašnji su socijaldemokrati trošili u unutarstranačkim pripetavanjima nego što su se trudili birače uvjeriti da su upravo oni "bolja lokalna budućnost".

U posljednjih desetak godina događala se obrnuta proporcija: što je stranka u Zadru sve više tonula, sve su više napredovale karijere lokalnih uzdanica! Gdje je SDP u Zadru bio kada ga je vodila Ingrid Antičević Marinović? I gdje je SDP bio kada je na čelu tumaranja bila Sabina Glasovac? Svaki put – sve niže. A njih dvije? Dok je stranka u Zadru išla nedvojbeno silaznom, njihove su osobne karijere išle potpuno suprotnom, uzlaznom linijom. U tim "škarama" leži samo dio razloga koji su na kraju doveli do poražavajuće činjenice: SDP-u se u Zadru dogodila najgora noćna mora svake stranke – postali su nevažni.

Zato, kada bi Bernardić to i želio, raspuštanje cijelog županijskog ogranka ne bi donijelo ništa bitno novoga, jer opet je netko od aspiranata za oranje njive iz početka bliži, a netko dalji Bernardiću i njegovom političkom (ne)ukusu po kojemu bi bila krojena "nova zadarska priča"!

To bi jamčilo samo nastavak politike bez vizije, opet bi došlo vodstvo bez lidera, aktivnosti bez suvisle ideje, "bliski" bi pojeli "nepodobne", nedostatak adrenalina bi i dalje bio pokrivan plaštom prigodnog politikantstva, "kooperativnost" s HDZ-om bi i dalje nadjačavala razornu kritičnost i sve bi ostalo na istom mjestu.

Na dnu.

 


 

Naslovnica Kolona