Ivica Nevešćanin

MI SMO ZAMISLILI KAKO JE TO IZGLEDALO, MORA DA JE BILO URNEBESNO Kako su članovi Turističkog vijeća izabrali Marija Paleku, što su ga pitali i što im je on odgovorio...

MI SMO ZAMISLILI KAKO JE TO IZGLEDALO, MORA DA JE BILO URNEBESNO

- Na vrh Stošije stavio bi ogromnu maketu grada Zadra u obliku zemaljske kugle da se vrti i na njoj neonski natpis "Volim Zadar" na turskom i kineskom!

- Genijalno! - otelo se Kvisku.

- Onda bi preko cilog Donata navukao veliku mrižu sa školjkama i ribama, a unutra bi non-stop pivale klape! Prvi bi bili Ante Rados i klapa Kaleta.

- Bravo! Bravo! - zacvrkutao je Slobodan.

- Na Forumu bi, od prvi petog do prvi desetog, priko dana i navečer, pekli sardele na gradele i dilili slane inćune, pet kuna porcija plus čaša vina, za goste s kruzera. A dovozila bi ih agencija Terra travel Tomislava Faina.

- Famozno! - kazao je Renato.

A na rivi, e na rivu bi posložija ležaljke, od Foše do Morskih orgulja, i naplaćiva turistima gledanje zalaska sunca 10 kuna. Petnaest za one s 3D naočalama! A svirali bi Dražen Grgurović i Song Bustersi.

- Ovaj mali je pripametan! – oduševila se Jasna.

I na kraju, zucker kommt zuletzt, eto, govorim malo i njemački, kroz cilu Kalelargu, priko Trga do Ledane, organizira bi svakog vikenda trku konobara, sobarica i kuhara na tovarima! A svirali bi Renato Švorinić i Black Coffee.

- Ajme Mario nemoj više, srce će mi puknut! Pogodija si me u dušu ovim svojim programom – zavapio je Branko.

Onda su prešli na pitanja.

- Koja je ključna riječ zadarskog turizma? – pitao je Mario B.

- Ja sam član HDZ-a, Stanarac i prijatelj gradonačelnika Branka Dukića – odgovorio je Mario.

- Kako bi Zadar trebalo turistički brendirati? - pitao je Tomislav.

- Ja sam član HDZ-a, Stanarac i prijatelj gradonačelnika Branka Dukića – odgovorio je Mario.

- Kako vidite budućnost malih hotela na Poluotoku? - upitala je Mladenka.

- Ja sam član HDZ-a, Stanarac i prijatelj gradonačelnika Branka Dukića – odgovorio je Mario.

- Što ćete prvo napraviti kad postanete direktor? - nastavio je Slobodan.

- Ja sam član HDZ-a, Stanarac i prijatelj gradonačelnika Branka Dukića – odgovorio je Mario.

- Voliš li Zadar? - upitao je Kvisko.

- Ja sam član HDZ-a, Stanarac i prijatelj gradonačelnika Branka Dukića – odgovorio je Mario.

- Treba li Zadru u sezoni jedan veliki open air koncert ili više manjih recimo jazz festivala s grupama kao što je, štajaznam, Black Coffee – pitao je Renato.

- Ja sam član HDZ-a, Stanarac i prijatelj gradonačelnika Branka Dukića – odgovorio je Mario.

- Kako ćete izgraditi plaže u gradu i hoće li napraviti plažu za pse – zaoštrila je Jasna.

- Ja sam član HDZ-a, Stanarac i prijatelj gradonačelnika Branka Dukića – odgovorio je Mario.

- Prijatelju, jesi se umorio, hoćemo li napraviti pauzu? – radoznalo je zapitao Branko.

- Ja sam član HDZ-a, Stanarac i prijatelj gradonačelnika Branka Dukića – odgovorio je Mario.

Onda su se povukli na tajno glasovanje. Svi su nešto nažvrljali na komadić papira i predali Branku u ruke. Branko je otvarao jednu po jednu grudvicu papira i sa strane pravio bilješke: "Gospodin Paleka je prilikom predstavljanja Programa rada za jednogodišnje razdoblje iznio vlastiti stav i mišljenje te nove ideje, koje bi mogle pridonijeti kvalitetnijem radu Turističke zajednice i unaprjeđenju razvoja turizma".

Na kraju je iz džepa izvukao telefon.

- Alo, Dario?

- Šta je Branko, jeste gotovi?

- Gotovi, gotovi... Di si ti? U Zagrebu, na suđenju? Ha, ha, ha...

- Zdravko, pardon, Branko, Branko... Dat ću ti ja suđenje! Šta ste napravili?

- Izabrali smo maloga.

- Anića?

- Paleku.

- Paleku? Onog profesora tjelesnog?!

- E. Mali je naš, u HDZ-u!

- Pa ja ću popizdit s tobom Branko! Koliko san ti puta reka da ne možeš tako zapošljavat naše članove stranke! Sad će svi reć da HDZ opet uhljebljuje svoje! Napravit ćeš nam veliku štetu!

- Ali mali je Stanarac, iz mog kvarta.

- Iz tvog kvarta? Dobro, ajde, nije to loše, mjesni odbor, neka...

- I moj je prijatelj.

- Prijatelj? Nisi mi to reka? Da sam zna...

- Je, mi smo ti prijatelji. A znaš što bi ljudi rekli. Ugledan doktor, završija velike škole, i kad je posta gradonačelnik ne može svog prijatelja zaposliti. Ljudi bi zamjerili. Nije to u redu! Moram se i ja dokazat da mogu zaposliti koga oću i di oću.

- Apsolutno, apsolutno! U pravu si Zdravk... ovaj, Branko, moramo misliti i na tvoju reputaciju, ipak si ti liječnik, ginekolog, gradonačelnik... Ljudi bi ti mogli uzeti za zlo ako ne zaposliš prijatelja. Rekli bi, kakav si ti čovik, kakva smo mi stranka kad svog prijatelja ne možeš zaposliti. Unilo bi to i defetizam među naše članove. Mogli bi se počet osipat, a ti si, Branko, ipak čovik od kontinuiteta...

- Eto, vidiš kako si doša na moje. Kažen ti, mali je pravi.

- A jel zna šta o poslu, kako je reagira?

- Nema problema. Dat ćemo mu Radosa prvih šest miseci za savjetnika, najviše godinu dana, da ga nauči ono što je njega naučio Šupe.

- Pametno, pametno...Šta ono ima od škole?

- Ma on ti je mr.sc. pBD.

- Šta ti je to?

- Magistrirani prijatelj Branka Dukića.

- Lipo, puno lipo, a jel voli Zadar?

- Ja sam član HDZ-a, Stanarac i prijatelj Marija Paleke. A ko nije za Marija taj ne voli Zadar!

Evo, tako nekako zamišljam da su članovi Turističkog vijeća Turističke zajednice grada Zadra odlučivali o izboru novog direktora. Duboko zabrinuti za turističku budućnost našega grada svima je bilo najvažnije da kandidat za direktora turističke zajednice prije svega iz sveg srca i iskreno voli Zadar. Zato ću, kao neki članovi turističkog vijeća koji su izgleda kasno pronašli muda, ali opet nedovoljna da podnesu ostavku na svoje lukrativne pozicije, na kraju citirati Ernesta Hemingwaya: "The world is fine place, and worth to fight for... tako ću se i ja nastavit boriti za dobrobit našeg grada".

Od tolike ljubavi u takvom društvu, tko zna, svašta se može dogoditi. Pa i da nas do kraja Palekinog mandata možda pozovu u svatove.

Naslovnica Kolona