Mario Vuksan

ADIO VAM UHLJEBNIČKA 2018. U zadarskim je slučajevima, osim rođačkih veza, važno i iz kojeg si kvarta, s kim si odrastao, s kim si tulumario, s kim igraš mali nogomet i tko ti je pjevao na piru!

ADIO VAM UHLJEBNIČKA 2018.

Izborom dosadašnje šefice kabineta zadarskog župana Marine Vuković Dujmović na mjesto ravnateljice Razvojne agencije Zadarske županije Zadre Nove vjerojatno je zaokružena sezona uhljebničkog kadroviranja u Zadru i njegovu kraju za ovu, 2018. godinu.

Neočekivani Izbor Vuković Dujmović na mjesto šefice županijske razvojne agencije – neočekivan jer je bilo logično vjerovati da će na to mjesto biti izabran netko iskusan iz redova te agencije, ili dosadašnja ravnateljica Sanja Peričić ili njezina prva suradnica Marica Babić, koja godinama fascinira izvanserijskim sposobnostima u povlačenju novca iz EU fondova te kao koautorica strateški ključnih planskih dokumenata ove županije – iznenadio je samo one koji slabo poznaju underground zadarske političke (čitaj: HDZ-ove) scene.

Samo neupućeni ne znaju da Vuković Dujmović nije bila osoba od povjerenja novog župana Božidara Longina, da ju je on naslijedio od prethodnika Stipe Zrilića, da je već ranije odredio da će njezino mjesto preuzeti Ante Župan, te da je za nju novo radno mjesto svojevrsna utješna nagrada, "časni odstup" jer se stranačke vojnike zbog prijašnjih zasluga reciklira, a ne baca trajno u otpad. To se nije dogodilo ni njezinu nekadašnjem šefu Stipi Zriliću – nakon što nije prošao na stranačkim izborima kao kandidat za župana pa je zato osvanuo kao predstojnik Državnog ureda Zadarske županije. Zašto bi onda njoj kao šefici kabineta.

A najbizarnije u slučaju Vuković Dujmović bio je uvjet iz natječaja za novog ravnatelja koji traži, uz ostalo, najmanje pet godina iskustva u pripremi EU projekata. To je, ipak, na koncu, bilo nevažno u odluci da na to mjesto bude izabran netko bolji i iskusniji. Unutarstranačko HDZ-ovsko razračunavanje i potkusurivanje bilo je daleko presudniji faktor nego taj banalni zahtjev koji Vuković Dujmović nije mogla ispuniti.

Baš će ova 2018. godina biti upamćena po seriji sličnih kadroviranja, nekakvih čudnovatih rješenja koja nadilaze uobičajenu stranačku tehnologiju formacijskog rasporeda stranačke vojske. Stranačko je kadroviranje nešto što je u svijetu, pa i kod nas, gotovo normalno i očekivano. Stranke su interesne skupine koje pobjede na izborima bilo koje razine honoriraju adekvatno uloženom trudu pojedinog člana kroz funkciju, radna mjesta, honorirana članstva u nadzornim odborima, upravnim vijećima... Odavno je i u Hrvatskoj nestalo iluzije da se političari politikom bave zbog altruizma, općeg dobra.

Ajmo skratiti priču kroz hipotetski primjer: bi li, ako bi nekim slučajem stranka koja se zove Akcija mladih u Zadru osvojila vlast, ostavila na ključnim funkcijama i direktorskim mjestima sadašnji HDZ-ov kadar ili bi ga u roku odmah posmjenjivala i postavila svoje ljude? Naravno da bi se dogodilo ovo drugo! Baš onako kako je Milanović svojedobno otjerao ili degradirao 4000 HDZ-ovih funkcionara i činovnika svih razina.

Međutim, kad je Zadar u pitanju, očito je to bilo baš ove godine (iako se ista priča razvija već desetljećima), uobičajeno stranačko kadroviranje doživljava novu evolucijsku fazu. U toj je fazi stranački ključ tek alibi za uhljebljivanje nazovikadrova iz sasvim drugih interesa. U zadarskim je slučajevima, osim rođačkih veza, važna društveno politička-karakteristika i iz kojeg si kvarta i s kim si odrastao, s kim si i u kojem kafiću tulumario, s kim igraš mali nogomet i tko ti je pjevao na piru ili rođendanskoj zabavi itd. Sve su to presudni faktori u vrednovanju nečijeg znanja i obrazovanja, radišnosti i iskustva. Pa čak i u podjeli nevažnih gradskih nagrada i priznanja!

A kad se u taj koloplet interesa umiješaju ekonomske kategorije poput kompenzacije, cesije, pa onda čisto "karakterne", uzvrat starih usluga ili pravilo "ruka ruku mije" te, na koncu, strateško recikliranje kadra kao što su to slučajevi Vuković Dujmović i Zrilić – teško je svaki put pohvatati zašto je netko dospio na određenu funkciju ili radno mjesto.

Zadarski gradonačelnik Branko Dukić vjerojatno će ostati upamćen po izboru svojega kadra (na naš račun) po kvartovskom, komšijskom i prijateljskom ključu, a izbor Marija Paleke na mjesto direktora lokalnog TZ-a samo je zadnji slučaj u kojem je na važno mjesto izabran čovjek samo zato što je gradonačelnikov susjed i prijatelj.
Dva slučaja zapošljavanja koje je izvela direktorica Narodnog muzeja Renata Peroš već pomalo ulaze u legendu, pa i zato što je "slučaj Ricov" zapamćen jer je Narodni muzej morao platiti veću kaznu zato što je ravnateljica nekoga zaposlila preko veze nego ona sama.

Bilo je još toga, daleko od očiju javnosti. Marin Dvornik, do rujna rukovoditelj u Hrvatskoj pošti, u rujnu je osvanuo na do tada nepotrebnom mjestu pomoćnika direktora "Obala i lučica", što je bilo samo vraćanje usluga koje je Dvornik nekad davno učinio nekome tko je sad mogao odlučiti o njegovu uhljebljenju.

A jedan od novijih slučajeva prijateljskog zapošljavanja dogodio se u ustanovi benignoj za širu javnost, Koncertnom uredu Zadar: nakon što je, na putu da avanca na pročelničko mjesto u gradskoj upravi, Dina Bušić na svoje bivše radno mjesto ravnateljice Koncertnog ureda postavila svoju glazbenu partnericu i prijateljicu.

Kad bismo nastavili, malo bi nam mjesta bilo u novinama. Završit ćemo ipak s primjerom koji nije u sustavu zadarske uhljebničke premreženosti: pa zar i sam premijer Plenković, otkrilo se nedavno, ne zapošljava kumove i rođake na važna i dobro plaćena mjesta? Kad može predsjednik stranke, zašto ne bi mogli i članovi.

Adio vam uhljebnička 2018.
 

Naslovnica Kolona