Nije ove godine bilo u medijima baš nešto šala za prvi april, barem ne onih koje bi "izule iz cipela" po domišljatosti i koje bi se potom još dugo prepričavale kao posebno smiješne i smjele.
Ne znam za čitatelje, ali osobno, nisam primijetio neku prvoaprilsku šalu koja bi mi privukla pažnju.
Čini mi se zapravo, da su prvoaprilske šale nekako izgubile svoj smisao, za razliku od nekih davnih godina kad je na taj datum znalo biti svakojakih smicalica koje su bile svojevrsni odmak od tzv. "ozbiljnih" vijesti.
Vremena su se promijenila, vijesti su postale sve bizarnije i strašnije, toliko da su se prestale razlikovati od onih izmišljenih, prvoaprilskih. Zapravo, stvarni život postao je je (tragi)komičniji i od prvoaprilskih šala.
Ono što je prije bilo predmet fikcije, sada je preraslo zbilju. Npr. osnovana sumnja da premijer države proda nacionalnu naftnu kompaniju za mito. Ili da nasilnik prebije djevojku na mrtvo ime, pa ga puste iz sudnice na slobodu. Ili da čovjek pregazi par nautičara jahtom, pa ga sud oslobodi s obrazloženjem da je imao "sinkopu" (iako nitko ne zna što je to zapravo)...
Ali ne moramo niti ići toliko dalje. Možemo se zadržati i u vlastitom dvorištu. Recimo, daju pusti novac građana za pročišćivač otpadnih voda, koji onda nesnosno godinama smradom guši pola grada. Ili recimo, naspu kamenjima povijesnu lučicu u staroj gradskoj jezgri, ali se ne smije otkriti tko je to napravio, a gradska uprava još dobije i zadatak da posao - dovrši. Ili se čitav kvart, opet u staroj jezgri, pretvori u jedan veliki, čvrstim objektom, natkriveni štekat i nitko u tome ne vidi problem. Ili recimo naprave pumpu tik do ulaza u postojeću na frekvetnoj cesti bez primjerenog izlaza u vozni trak, a to nikome nije čudno, mada je na kilometar ceste to već peta pumpa... Mogli bi tako nabrajati do beskonačnosti i sve bi zvučalo kao prvoaprilska šala. A nije, nego "prava", nažalost točna, vijest.
Nekad je stvarno bilo zabavno. Naša se redakcija recimo sjeća kad smo objavili da se prigodom uređenja Istarske obale za budući Pozdrav Suncu na morskom dnu pronašla nafta, pa smo pozvali građane obližnjih zgrada da upišu svoje dionice u budućoj naftnoj kompaniji. Navalili nas ljudi panično zvati to jutro, recite gdje se moramo javiti... Ili kad smo proglasili da netom dovršene Morske orgulje zvukom privlače kitove, pa pohrlili Zadrani vidjeti morske grdosije...
Predložili su nam čitatelji da ove godine objavimo kako je počelo nasipanje rive bagerima i pretvaranje obale u buduću zadarsku Copacabanu. Ili da javimo da je počeo proboj podvodnog tunela Zadar – Preko kako bi se nadomjestio izmješteni trajektni promet s Poluotoka. Ili da je župan Bobi Longin pozvao sve građane da taj dan besplatno parkiraju svoje automobile u dvorište Županijskog doma poput službenika Županije koji tamo ostavljaju svoja vozila čitave godine ne plaćajući parking kao ostali građani...
Nije nam se dalo. Zapravo, činilo nam se besmisleno. Prvoaprilske šale postale su beznačajne u odnosu na "šale" kojima se s nama poigravaju političari i svakodnevni život. Poput izlišnih karnevala na kojima se kaštelanske maškare "hrabro" sprdaju s pravima LGBT zajednice i srpskom nacionalnom manjinom. Ili u Zadru prikažu u fotomontaži homoseksualnog klinča jedne od najboljih hrvatskih kolumnista Tomića i Dežulovića jer su se usudili kritizirati sav taj primitivizam u svojim tekstovima. A nikad tim "hrabrim" maškarama ne padne napamet npr. izrugati lokalnog svećenika pedofila (pa i njegova šefa nadbiskupa) jer je nekažnjen uživao u mirovini nakon zlostavljanja stotina domaćih dječaka. Tako je i prvoaprilska zafrkancija postala izlišna prošlost, relikvija nekih uljuđenijih, vedrijih vremena.
Jednostavno više – nije smiješno.