Kao duboko skrivena "tajna vjere" ostat će nedokučivi kriteriji kojima Turistička zajednica Zadarske županije dijeli novce za događanja koja bi trebala biti zanimljiva gostima ovoga kraja ali i koja bi trebala promovirati posebnosti i tradiciju županije.
Formalno, kako to u Turističkoj zajednici i sami kažu svrha tih potpora je "identificirati i podržati projekte i aktivnosti lokalnih turističkih zajednica i njihovih partnera na destinaciji koje podižu vidljivost regionalnog turističkog brenda Zadarska regija – Reci DA! svemu“. Tako glasi službena definicija ili opis paketa potpora koji je ove godine težak 537.500 kuna.
Lista sretnih dobitnika komada ove torte pokazuje nešto potpuno drugačije: programi lokalnih turističkih zajednica koji uključuju autohtonost, izvornost, posebnost i tradiciju ove turističke regije besramno su podcijenjeni i potplaćeni dok je krug miljeničkih tvrtki sa svojim čisto komercijalnim projektima i s programima koji ni po čemu ne otkrivaju lokalna obilježja regije, dobio obilate donacije.
Najbolje je i ovaj put prošla tvrtka "Falkensteiner" koji je za dva svoja projekta dobio ukupno 78.200 kuna. Jedan donirani program je Punta Skala triatlon, a drugi biciklistička utrka na Boriku koji će se ove godine organizirati po prvi put, ali je za start, da se nađe, dobila 28.200 kn.
Sad, nekako bi trebalo objasniti po čemu su triatlon i biciklizam (za "Falkensteinerove" goste i one koji će to zbog tih programa postati) izvorno za ovaj zadarski kraj prepoznatljivi sportovi. Zar nije svejedno hoće li se triatlon ili biciklistička utrka održati u Lici, Požegi ili New Yorku? Naravno da jeste, ali su po odluci Turističkog vijeća županijske Turističke zajednice, baš ove naše zadarske, komercijalne i sponzorirane, tako važne da im treba dati još novaca.
Nije lošije prošao ni "Zadar Outdoor Festival" za kojeg vjerojatno niste ni znali da se već dogodio drugog svibanjskog vikenda, a ni penjačka zbivanja na Paklenici i Velebitu prošli su više nego dobro. Da li je potrebno naglasiti da se za sudjelovanje u ovim zbivanjima – plaća kotizacija. A ona uglavnom pokriva značajan dio organizacijskih troškova.
Miljenika TZ ZŽ bilo bi još, ali ajmo vidjeti što se s ostalima.
S nekim turističkim zajednicama i programima ma kako vrijedni, autohtoni i izvorni bili, naše se društvo prijatelja-djelitelja zajedničkih novaca doslovce narugalo.
Kako drugačije nazvati činjenicu da je manifestacija Okusi novigradske dagnje dobilo 500 kuna. Svih 500! Da su se drugari koji su privatizirali županijsku Turističku zajednicu raspitali doznali bi bar dvije-tri korisne informacije o ovoj gastro zabavi. Recimo, da je baš novigradska dagnja po svom sastavu najkvalitetnija od svih koje su analizirane na Jadranu. Da je način pripreme jela od dagnje specifičan i poseban baš u Novigradu – prije bilo kakvog kulinarskog tretmana dagnja se 'vrta', vadi se meso koje izvađeno tako jelima, a ima ih više u novigradskoj tradiciji, daje specifičan, bolji okus. A doznali bi, recimo, i da jela koja se toga dana pripremaju od daganja u Novigradu ne naplaćuju već sav trošak spada na organizatore i uzgajivače daganja.
A može li se gastro program Okusi novigradske dagnje organizirati u Lici, Požegi ili New Yorku? Naravno da da, ali nikako bez Novigrađana i njihove dagnje.
Kao što se ni Kualjske ribarske noći – Tunuara ne može organizirati bez Kaljana, njihovih ugora, tuna i srdela, znanja i tradicije. A i ovu je manifestaciju, fakat nadaleko poznatu kao što su i Kaljani nadaleko poznati ribari, županijska Turistička zajednica podcijenila s čitavih 1.500 kuna.
Iskreno, da sam na mjestu Novigrađana i Kaljana, pa i još nekih drugih, zahvalio se bi se Turističkoj zajednici Zadarske županije, njihovom vijeću i direktorici na ovim pomoćima i pustio ih da i dalje podržavaju regionalni turistički brand ovoga kraja "Say YES! svemu i svačemu" sa svojim miljeničkim i bogatim tvrtkama.