Dražen Žura, sportski novinar i komentator Slobodne Dalmacije, opet se našao na udaru takozvanih navijača zadarskog košarkaškog kluba. U razmaku od nekoliko dana dvije stranice na Facebooku objavile su pogromaške tekstove protiv njega, a uz jedan su mu čak i prikačili sliku, prigodno „poništenu” velikim crvenim iksom, zajedno s logotipom HDZ-a i slikom Nebojše Čovića, prvog čovjeka Crvene Zvezde. Poruka je jasna: Žuru eliminirati.
Nije Žura bez imuniteta na javnu kritiku. Prošao je i prolazi, kao svaki novinar, poglavito u Zadru, svakojake situacije, komentare i uvrede. Ali kako mu ovo nije prvi, a sigurni smo ni posljednji put, naš je novinar o svemu tome, i drugim prijetnjama, uznemiravanjima i neugodnostima kroz koje prolazi, ovih dana obavijesti policiju i nadležno državno odvjetništvo. Potanko im je opisao što mu se događa od strane pojedinaca koji se vole predstavljati kao navijači ili barem misle da su navijači oni koji se tako ponašaju. Policija i odvjetništvo su riječi našeg kolege shvatili ozbiljno pa se očekuje pokretanje izvida i utvrđivanje tko stoji iza tih anonimnih svinjarija objavljenih na stranicama „KK Zadar Unofficial” i „KK Zadar fans”.
Nisu to jedini problemi. Žura noću dobiva prijeteće telefonske pozive s nepoznatog broja, na navijačkim tribinama Višnjika vise transparenti protiv njega, sa istog mjesta skandira(lo) se „Žura cigane”, „Žura Turčine, napuši se kurčine”, a nedavno mu je, u šumici ispod dvorane, prišla skupina dvadesetogodišnjaka i upitala ga: „Što ti imaš protiv toga da mi pjevamo 'mi Hrvati ne pijemo vina, nego krvi četnika iz Knina'”. Kad je Žura tim balavcima kojima djed može biti rekao: „Ajte dečki, budite u miru”, oni su mu odgovorili: „Ali mi znamo koje ti voziš auto...”
Eto, tako se ti neki tupci, šupci, pardon, neki navijači, odnose prema novinaru koji piše ono što svi mi u Zadru vidimo i znamo. Što je jasno svakome tko zna zbrajati i oduzimati do deset. Da ako imaš devet poraza i jednu ili dvije pobjede u ABA ligi, to nije uspješan rezultat, nego potop nekoć slavnog kluba, za što je netko odgovoran: trener, uprava ili vlasnik, Grad Zadar, koji javni novac nemilice trpa u tu rupu bez dna iz straha da se bijes frustriranih tribina slučajno ne prelije na nekim od idućih (lokalnih) izbora, zbog čega, među ostalim, u upravi kluba i sjede dva predstavnika navijača!
Da kad balavurdija s tribina skandira „Ajmo ustaše” i „Ubij Srbina”, znači da su svi u Zadru, od škole i sveučilišta, do političara i uprave kluba, ozbiljno zakazali. Jer kada se ta i takva „zadarska mladost” danas poziva na ustaše, na dakle Hitlerove suradnike i nacionalne izdajnike, koji su njihov grad izručili talijanskim okupatorima, znači da se Zadar uistinu treba zabrinuti za „svoju budućnost”.
Ti pojedinci, da ne stigmatiziramo sve navijače, i dosad su oštrili zube na Draženu Žuri i sigurno će nažalost nastaviti i nakon ovoga. Ali za razliku od Žure koji je svaki svoj sud o zadarskoj košarci javno ispisao i uredno potpisao, ti će likovi i dalje ostati anonimni, skriveni iza nekakvih „neslužbenih klupskih stranica” i perverznih „fan grupa”.
Mi pak dobro znamo o kome se tu radi, tko su ti frajeri koji bez imena i prezimena prijete i dijele lekcije. To su najčešće žaljenja vrijedni jadnici koji se često puta, tobože u ime „ljubavi za najdraži klub” ili „u korist kluba i Zadra” daju upregnuti u nečije privatne, političke ili bolesničke interese.
Klupske sigurno ne, jer od takvih budala klub ima samo štete, što se upravo potvrdilo ovih dana kada Zadar mora ABA ligi platiti 22 tisuće eura kazne zbog ponašanja „navijača”, a uskoro će morati izdvojiti još nekoliko tisuća na te navijačke „slobodne aktivnosti”. Oni su, ukratko, sramota Zadra i problem za klub kojeg toliko vole da gledaju svaku priliku kako mu naštetiti. A zbog takvih idiota i ovakvih incidenata s tribina i društvenih mreža širi se lepeza verbalnih ispada na račun (našeg) novinara te u Zadru stvara društvena klima u kojoj se takvo nasilno ponašanje tolerira i doživljava kao normalno.
Zato je neizmjerno važno da policija otkrije tko su ti anonimni heroji i siledžije s društvenih mreža. Jer kad jednom završe u sudnici naglo ih napusti ta junačka hrabrost, iz dupeta im dođe u glavu, pa nerijetko kukaju, cmizdre i mole za oprost.