StoryEditor
KnjiževnostStalak za svijet

Splitski umjetnik Antej Jelenić u srijedu predstavlja prvu zbirku poezije i s Dortom Jagić pokreće pjesničku radionicu za koju vlada veliko zanimanje

2. kolovoza 2020. - 08:00
Antej Jelenić: Koristim sva sredstva koja umjetnost pruža da ukažem na poetski potencijal svih nas koji smo, iz ugla vlasti i investitora, 'smeće'  Božidar Vukičević/hanza media

Antej Jelenić dobro je poznat likovnoj publici kao organizator intrigantnog Adria Art Annalea, koji je nastavio voditi nakon oca Božidara, ali i po konceptualnim djelima i aktivističkim akcijama oko "Dalmacijavina" i "Uzora", ustrajnoj borbi za svoju galeriju...
Taj diplomirani elektrotehničar, globalnih i filozofijskih promišljanja, piše i poeziju. Opsežniju zbirku, "Stalak za svijet", nedavno mu je objavio "Sandorf" (urednik Matko Abramić), a autor će je predstaviti 5. kolovoza u splitskome klubu "Ghetto" u 21 sat. Antej Jelenić to je spojio i s pokretanjem Ljetne radionice poezije u Galeriji AAA u Dioklecijanovoj 1, koju će voditi s jednom od najboljih hrvatskih pjesnikinja Dortom Jagić, autoricom pogovora u njegovoj zbirci. Održat će se ukupno 9 susreta - vježbi ponedjeljkom i četvrtkom u 20 sati. Već se prijavilo nekoliko splitskih pjesnikinja i pjesnika, a prijave su još otvorene na mail adriaartan@gmail.com".

S pjesnikom smo porazgovarali o zbirci koja upada u oči zanimljivim fotomontažama od naslovnice nadalje, originalnim metaforama, pojmovima i pjesničkim slikama, pa i prijelomom. I koja se, Antejevim riječima, grčevito bori "čitavim organizmom/ protiv sveprisutne discipline dosade/ i pedagogije smrti".


Do sada ste objavljivali poeziju po časopisima, ali tek ste debitirali sa zbirkom. Je li manjkalo pjesama ili je bilo teže naći nakladnika?

- Moj tekst ne uklapa se u standardne kanone pa je bilo nešto teže naći nakladnika. Ivana Sršena iz "Sandorfa" upoznao sam slučajno na večerima koje organizira Robert Perišić u "Močvari", gdje sam čitao jednu svoju kratku priču. Sršen mi je rekao da ubrzo kreću s edicijom u kojoj će objavljivati pjesnike iz regije. "Objavit ćemo za dvije godine", rekao je, a to se još produžilo za pola godine. Zbog toga je zbirka na kraju ispala prilično debeljuškasta, baš kao Buda s naslovnice.

image
Antej Jelenić. Za jedan viši oblik demokracije neophodni su nam pjesnici. Nadam se da će društvo to na vrijeme shvatiti
 
Tom Dubravec/hanza media

U zbirci se miješaju ključne riječi globalne politike s gustom i neobičnom metaforikom, koja sugerira dulji rad na pjesmama. Jesmo li u pravu?

- Inspiraciju crpim iz suvremenih filozofskih tekstova, ali i umjetničke i aktivističke prakse te prirodnih znanosti koje sam studirao. Prikupljam impresije na mnogim mjestima jer smatram da umjetnost mora graditi mostove među različitim oblicima ljudskoga znanja. Uloga umjetnosti, a napose poezije, u društvu je mnogo važnija nego što mnogi mogu pretpostaviti. Otud i naslov "Stalak za svijet" kao metafora onoga nevidljivog na čemu počiva svaki ljudski odnos, a to su riječ, zvuk i slika. Kovati nove odnose među riječima koji mogu dugoročno funkcionirati i otvarati nove mentalne pejzaže dugotrajan je proces, ali sami tekstovi izlaze najčešće u obliku rojeva i rafala ili se ponekad neočekivano spuste na papir kao noćni leptir.

DOTRAJALOST KAPITALIZMA

Poznati nakladnik i poznata pogovaračica, je li to prodor u mainstream, prema kojem ste obično pristupali s otporom?
- Dortu sam upoznao jer je izgubila mobitel, a pronašao ga je moj prijatelj Ivo Krivo. Može se reći da nas je spojila poezija života. Od tada se smijemo kad god se vidimo. Postali smo veliki prijatelji. U eseju "Čarolija i sreća" Giorgio Agamben kaže da sreća nije nešto što dolazi kao plod marljivosti, nešto što smo zaslužili, već se, gotovo na "nedopušten" način, čarolijom otrgne iz ruku sudbine. Ne zanima me marketinška marljivost koju službeni mainstream pretpostavlja, ali ne zazirem ni od jednog puta. Volio bih da knjiga uđe u mnoge ruke, ne da bih postao poznat, već da ideja drugačijeg pogleda na život nastavi kroz nju svoj put i poprimi nove oblike. Želim "pokrenuti slučajnost", kako kaže Baudrillard, jer je u današnjem serijskom načinu života i te kako nedostaje.

image
Antej Jelenić: Volio bih da knjiga uđe u mnoge ruke, ne da bih postao poznat, već da ideja drugačijeg pogleda na život nastavi kroz nju svoj put i poprimi nove oblike
 
Božidar Vukičević/hanza media

Bavljenje likovnom umjetnošću vidljivo je i u zbirci, od fotomontaža do prijeloma stihova uzduž stranice. Prodire li na isti način poezija i u likovni rad?

- Naravno. Jedan od dražih radova u posljednje vrijeme mi je "Sfinga". Radi se o naopako okrenutoj WC školjci na crnom postamentu, koja podsjeća na sfingu, a iz njezine PVC cijevi, okrenute prema nebu, čuje se tekst "Smeće", koji je ujedno bio i pozivni tekst za izložbu. Količina smeća koju današnja civilizacija proizvodi je nepojmljiva i ujedno proporcionalna količini odbačenih ljudi i ideja iz perspektive službene moći. Koristim sva sredstva koja umjetnost pruža da ukažem na poetski potencijal svih nas koji smo, iz ugla vlasti i investitora, "smeće". Tzv. neoliberalizam poznaje slobodu jedino u kupoprodajnom okviru. Tome trebamo suprotstaviti sva oružja koja nam umjetnost omogućava i ukazati na dotrajalost epohe kapitalizma koja je imala svoju povijesnu funkciju, ali danas grca u brojnim dijagnozama. Suvremeno kapitalističko društvo doslovno se pretvorilo u bolnicu. Bavi se isključivo cjepivom, prevencijom i maskama, ali ne zna ništa o zdravlju koje nosi jedna prava rečenica.

Što je razlog da ste se odlučili u Splitu organizirati pjesničku radionicu, zar nemamo dovoljno pjesnika?

- Galerija AAA odnedavno je otvorena za posjetitelje. U njoj se nalaze i čuvena "Zlatna vrata korupcije" - turistička znamenitost Splita par excellence. U prostoru za koji smo napokon kao udruga dobili ugovor nalaze se brojni intrigantni radovi. Već smo u njemu održavali pjesničke večeri, izložbe, filmske projekcije. Radi se o živom prostoru čiji je potencijal prepoznala Dorta te predložila da u njemu pokrenemo radionice. Pjesnika svakako nemamo dovoljno, što se najbolje vidi u prevladavajućim oblicima komunikacije koji se baziraju na nasilju ili ljubaznosti. Lao Tzu kaže da kada izgubiš Tao, ostaje dobrota, kada izgubiš dobrotu, ostaje ljubaznost. A od ljubaznosti do nasilja vrlo je malen korak. Tao je metafora puta i sposobnosti da ostaneš budan za sve što on donosi. Konzumerizam je s druge strane okoštala sjedilačka forma života koja se sudara s već definiranim stavovima i brendovima. Takva komunikacija ne poznaje "poetski dogovor" među suprotstavljenim stranama. Za jedan viši oblik demokracije neophodni su nam pjesnici. Nadam se da će društvo to na vrijeme shvatiti.

Neupitni Adria Art Annale posvećen šećeru

Kakvo je stanje s AAA ove koronske godine, hoće li ga biti?
- Bit će ga. Milan Brkić i ja trenutno radimo na idejnoj platformi. Zaustavili smo se na pojmu "Šećer", čiji nam se semantički potencijal učinio dovoljno aktualnim. Šećer je također na neki način suprotnost spomenutom Tau. On je najkraći put do sigurnosti "dobrog" osjećaja. Bela Hamvas kaže da je sklonost prema šećeru sklonost prema laži. Ta sklonost današnjeg čovjeka događa se usporedno s terorom objektivnosti "nepristranog znanja" koje pokušava uspostaviti svoju moć nad čitavim životom na zemlji. Paradoks ove hiperznanstvene i medicinske epohe je da tjera čovjeka u bolest.

Čovjek se mora okrenuti laži da bi se odmorio od neprijepornih istina i stručnjaka koji su postali novo svećenstvo. Treći put bio bi onaj umjetnosti koja nas uči kako uspostaviti pravi odnos između znanja i neznanja. Time će se vjerojatno baviti 33. AAA. Prošlogodišnji "Tihi grad" je na čudesan način ostvaren nekoliko mjeseci poslije u susretu s nevidljivim bićem zvanim Korona. Umjetnost je u suštini moderator dijaloga između čovjeka i prirode koji neće biti moguće riješiti raketama, osim eventualno onima iz kojih se čuje glazba.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. listopad 2020 18:49