StoryEditorOCM

Godina za zaboravDrago Laća ponosan jer je čak pet uzoraka krvavice otišlo u New York, a nema je u rasadnicima. Maslinari: Čemu natjecanja ako nema ulja za prodaju?

Piše Maslina/Agroklub
31. prosinca 2021. - 07:53

Prva certificirana uljara u Šibensko-kninskoj županiji, uljara obitelji Laća u Skradinu, ove godine ima malo posla jer je urod maslina jako podbacio, piše Agroklub

Vlasnik i ovlašteni ocjenjivač maslinovog ulja Drago Laća, kaže da ima i takvih godina u maslinarstvu kada valja preživjeti, jer bi već iduća godina mogla biti bolja i vratiti sve ono uloženo u uzgoj i preradu od 2004. godina, otkad imaju i certificiranu uljaru.

Radi se o nagrađivanim maslinarima, čiji veliki pogon krasi i najveće svjetsko priznanje NYIOOC World za ovu godinu, koje nam je Senka Laća, Dragina supruga, koja vodi administrativne i sve druge poslove u uljari izvan same prerade, ponosno pokazala.

Za dobar rad modernih strojeva u velikom pogonu, koji ima čak dvije odvojene linije za preradu maslina zadužen je mladi strojarski inženjer Fabio, budući zet Laća, koje imaju četiri odrasle kćeri.  

Naime, u veliki posao prerade maslina, čiji su kapaciteti zbog slabe rodnosti ove godine samo 20 do 30 posto iskorišteni, uključena je već 18 godina cijela obitelj.

Od sorata imaju oblicu, a nedavno su kupili i maslinik stariji od 100 godina, koji ima rijetku autohtonu sortu, šibensku bužu, za koju su na početku mislili da je lastovka, otkrila nam je Senka, koja je veliki zaljubljenik u maslinarstvo, koje drži više načinom života nego poslom od kojeg žive.

image
Uljara Laća
Nikša Stipaničev/Arhiv/Cropix

I danas drži da je presudilo to što su još prije desetak godina krenuli na sajmove "Kupujmo Hrvatsko" od Istre, preko Varaždina do Zagreba, te se učlanili u udrugu istarskih maslinara te tako ušli u veliki maslinarski svijet, koji ih je odveo sve do SAD-a.

Ipak, pred radnišnim i složnim Laćama je veliki iskorak jer nakon dobivanja koncesije na 50 godina, uskoro šire maslinike na dodatnih 12,5 hektara, nakon što su dobili 14,5 ha državnog zemljišta u zakup. Ove su jeseni posadili prva dva hektara eko smokava, a nagodinu idu dalje, kako bi se pripremili za apliciranje i na EU fondove. Naime, ovako veliku investiciju, u nekoliko narednih godinu, ne mogu sami isfinancirati iz tekućih prihoda uljare.

"Poznata nam je procedura i mislim da tu ne bi trebalo biti nikakvih iznenađenja za nas jer imamo sve što treba, pa i nešto više od onoga što se traži na zahtjevnim EU natječajima", kaže Drago. 

Inače, ove godine je berba maslina u skradinskom kraju malo kasnila jer je obično špica oko Sv. Kate, 25. studenoga. Dok s nogu razgovaramo i kušamo ulje, čuli smo da je ujednačenost tri kriterija, a to su voćnost, pikantnost i gorčina, najvažnija kod izbora najboljih sorata maslinovog ulja.

To znači da se kod kušanja ono najprije pomiriše, kao i vino, a da se na vrhu jezika osjeti voćnost ili slatkost, na usnim šupljinama gorčina, a na korijenu jezika, pikatnost ulja, pojašnjava certificirani ocjenjivač.

Ponosan je što je lani čak pet uzoraka maslinovoga ulja autohtone sorte krvavica otišlo u New York na ocjenjivanje, a ove bi ih, da je maslinarska godina bila dobra, bilo, kaže, sigurno 20. No, ovako se maslinari pitaju čemu takmičenje i puste nagrade, ako nema ulja za prodaju?  

image
Uljara Laća
Nikša Stipaničev/Arhiv/Cropix

Čuli smo i da u rasadnicima, iz matičnog nasada, nema prodaje sorte krvavice, ali se ona može nabaviti, i pored velike potražnje, kod privatnih maslinara koji se snalaze na različite načine da dođu do traženih sorata. Krvavica će pored oblice biti dominantna sorta i u budućem velikom masliniku Laća.

U velikoj i urednoj uljari, pred večer zimskog dana, zetekli smo rođake Stanu Čvorak i Josipa Bionića, koji su rodom iz Prigrade kod Posedarja, gdje na djedovini imaju 114 maslina. No, životni put ih je odnio u Hrvatski Leskovac, odnosno Laz kod Marije Bistrice. Stana Čvorak je živjela jedno vrijeme i u SAD-u od kuda se vratila 1995. godine, ali obiteljski maslinik, kaže, nikada nije zaboravila.

Ove godine ima samo 20 litara najkvalitetnijeg ulja, dok je prošle godine to bilo 250 litara, a još 2019. godine 406 litara od 2.600 kilograma maslina. Ipak, obiteljska tradicija je nastavljena, obitelj se za berbu i preradu ponovno okupila, a loše godine prođu, kao i one dobre. 

Bionić ističe da je ovo bila maslinarska godina za zaborav jer je najprije u rano proljeće bio veliki mraz, a onda i jaka suša. Tako da se trud u berbi nije isplatio, ali se maslinik mora počistiti, kako bi nagodinu lakše mogao dati nove plodove.

Ističe da je sreća u nesreći da se ove godine nije mijenjala cijena prerade maslina u odnosu na lani, što bi bio dodatni udarac za ionako lošu maslinarsku godinu, piše Agroklub.

image
Uljara Laća
Nikša Stipaničev/Arhiv/Cropix
03. svibanj 2024 10:01