2. nedjelja došašća (A), 2019.
Prorok Izaija opisuje Mesiju ili Krista kad Davidovog potomka i osobu obdarenu Duhom Božjim po kojoj će Bog, izmirenjem svih stvorenja, obnoviti onaj početni sklad koji je narušen grijehom. Iako Izaija naglasak stavlja na strah – „prodahnut će ga strah Gospodnji“ – njegova poruka nije poruka straha nego nade za Izraelski narod u veoma teškom trenutku njegove povijesti.
Opisujući što će se dogoditi, a što mi kršćani prepoznajemo kao proročanstvo ostvareno u Isusu iz Nazareta, prorok i nas poziva da s vjerom i nadom prihvatimo da Bog može i hoće na isti način dotaknuti i našu povijest i u njoj izvesti čudesna djela svoje ljubavi.
Vjerovati u ovu istinu i u nadi očekivati njezino ostvarenje nije pasivno iščekivanje nego zauzeto življenje. Na to nas podsjeća Ivan Krstitelj. Njegova je zadaća bila i uvijek ponovo ostaje pripraviti put Kristovom dolasku. On je to činio i nastavlja činiti prokazujući sve ono što ometa Kristov dolazak. I u njegovo slučaju se čini kao da prijeti, kao da nam želi utjerati strah u kosti. Ali nije mu to namjera. On se ne obračunava s nama, nego s lažnom sigurnošću, prepotencijom i ohološću svih onih koji misle da su gospodari Boga i njegovog spasenja. Jučer su to bile jeruzalemske vlasti. Danas se to, možda, lako može reći za nas u Crkvi, nas kršćane, ako i kad mislimo da smo bolji od drugih.
Cjelokupno propovijedanje Ivana Krstitelja moguće je sažeti u jednu rečenicu: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ U toj je rečenici, koja će postati početna misao i Isusovog propovijedanja, sadržano i ono što mi trebamo napraviti, a trebamo se obratiti, ali i ono što će Bog napraviti u tom slučaju, a Bog će učini da nam kraljevstvo nebesko bude blizu.
Poziv na obraćenje je trajan poziv. Izaija ga je upućivao svojim suvremenicima. Ivan ga propovijeda svojim slušateljima. Liturgijskim čitanjima ove druge nedjelje adventa, koja i nas žele pripraviti za kraljevstvo Božje i učiniti njegovim aktivnim graditeljima, Gospodin taj poziv na obraćenje upućuje i nama koji se pripravljamo za Božić, ali i druge načine na koje Bog nama dolazi.
Sveti Pavao o tome piše: „Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano.“ Pišući nam ovo, i on u nama želi probuditi nadu. Ne čini prijeteći, kao što su to činili Izaija i Ivan. Čini to potičući nas na postojanost i utjehu koje se ostvaruju u slavljenju Boga i služenju bližnjima. A ondje gdje se slavi Bog i služi bližnjima nada je došla do punine, do svojeg ostvarenja. I kraljevstvo nebesko nije nešto što će se ondje dogoditi. Ono se ondje već događa.