Politika je kurva. Bila je to prva rečenica koju sam davnih gimnazijskih dana čuo na prvom satu Politike i gospodarstva. Tada smo se svi grohotom smijali niti ne slutivši koliko se istine u tom sudu skriva, piše 100 posto. Svjedočimo tome ponovno i ovih dana kad smo saznali da je teret perverznih političkih igrica, kao ovaj najrecentniji vezan uz aferu Borg, pao po tko zna koji put na teret hrvatskih poreznih obveznika. Čuda li neviđenog!
Tko tu koga i zašto manje je važno. Odnosno, da se poslužim Shakespeareovim riječima: mnogo vike ni za što – kao što će zasigurno vrijeme uskoro pokazati. Isplivat će, naime, opet neka nova smiješno besmislena afera koja će nam pažnju odvući na neku novu šljašteću besmislicu tipa umrla je zadnja krilata želva u tunguzijskom zoološkom vrtu. E, pa neće jer postoje i domaći tepisi kojima možemo prekriti tu nečistoću.
Recimo, blentavi pas od gotovo 90 kila koji s aferom Borg dijeli ime i užasno je uznemiren zadnjih par dana, odnosno više nego obično, kad hitamo do prve zelene površine u potrazi za idealnim kakalištem. Ljudima su odjednom usta puna njegovog imena pa jadan ne zna di bi prije od sreće jer su mu se iznenada ukazali nebrojeni parovi ruku namijenjeni maženju koji, iz njegove pseće perspektive, ničim izazvani zazivaju baš njegovo ime.
Niti laje niti grize, ali zato s*re ko vol na laksativima
Pa, dragi ljudi, upoznajte Borga – plahog kralja šestinskodolskih šumaraka. Star je dvije godine, kroz dan pojede kilo i kusur te shodno tome više-manje toliko prerađene hrane i izbaci iz sustava. Hej, očito ipak ima nešto zajedničko s hrvatskom političkom scenom! Na stranu moj pokušaj loše šale, boji se apsolutno svega – od cvrkuta ptica do božićnih jelki – što me je nemali broj puta gotovo koštalo života.
Recimo, kad neko majušno pseto – znate već, oni psići na baterije koji iritantno, nalik komarcima, zuje oko vas, a vi ih niti ne vidite dok ne bude prekasno – zalaje na njega, on poput brdske koze u zanosu poskoči pa obojica obično završimo posred tramvajske pruge ili se razlijepimo uzduž pješačkog prolaza. Vlastita mu je koža važnija od kolektiva, što ćete. Masnice zadobivene od nemuštih pokušaja skrivanja na svaki neočekivani šum koji dopire iz obližnjeg grma odavno više ne brojim. Očvrsne čovjek s vremenom, piše 100 posto.
Ali zato eksplozivni proljevi ne prolaze nezabilježeno. Pati, naime, od neobično osjetljivog želuca pa slapovi usporedivi s onima Niagare nerijetko završe i po zidovima. Ne znam jeste li i vi ikad imali prilike ribati zidove, ali najiskrenije se nadam da se nećete nikad naći u toj situaciji. O kiselosti koja danima nakon tih proloma zaostaje u zraku neću niti započinjati. Jedino što čovjeku u takvim situacijama preostaje je pričekati da se smrad slegne.
Prolazi mu apsolutno sve i to na lijepe oči
Inače je bezazlen. Krajnji doseg njegove agresivnosti svodi se na trenutke kad zaboravi na svoj gigantizam, što se događa češće nego što biste pomislili, pa čovjeku sjedne u krilo ili se barem vraški simpatično trudi. Zijeva češće nego što laje, a spava dulje od lava – lavovi, samo usput, u prosjeku spavaju 20-ak sati dnevno. Ne voli podove nego, tipično za njemačke doge, utočište traži po mekanim kaučevima, krevetima ili čak foteljama pri čemu mu nije nimalo važno hoće li pritom gaziti preko leševa. Pravi mali makijavelist.
Izrazito je manipulativan kad to želi biti, samo još jedna karakterna crta koju dijeli s tipičnim profilom političara. Iako se inače ne pravi najbistrijim, valjda da vlasniku ne porastu očekivanja, pokupio je cijeli asortiman trikova da smota čovjeka. No, u rijetkim slučajevima kad oni ne upale pribjegava upornosti. Taj se pas, ljudi moji, ne predaje dok ne dobije što je naumio, makar to značilo da vas pilio toliko dugo dok ne popustite jer jednostavno ne možete više iako, u pravilu, znate bolje, ali svejedno na kraju pristanete nositi se neugodnim posljedicama svog izbora.
Bezuvjetna ljubav bez obzira na sve
Može on tako unedogled, što je prilično impresivno ili je barem jednako impozantno koliko je smiješno zabrinjavajuće. Na kraju krajeva, nije on kriv. Uvuče se čovjeku pod kožu pa mu život bez njega postane nezamisliv. Svi mi, naposljetku, trebamo nekoga koga ćemo obasipavati pažnjom i bezuvjetnom ljubavlju bez obzira na količinu g*vana koju za njime ili njom morali skupljati. Volimo da nas se voli makar znali da nas se većinu vremena voli jer pseto treba nahraniti ili prošetati ili zadovoljiti njegove potrebe na neki drugi način. Zvuči poznato?
I kad smo već kod skupljanja g*vana, dragi susjedi, ja skupim svako g*vno nakon svog psa. Pitajte gospona Bandića za snimku nadzorne kamere jer je zasigurno postavio barem tri kamere uzduž naše rute. Uostalom, nekoliko dana neskupljanja njegovih paketića bacilo bi sjenu nad Jakuševac jer bi se pojavilo urgentnije ilegalno smetilište.
