StoryEditor
ShowbizDave Allen prvi uzor

Ričard iz Zagore, alter ego Enija Meštrovića, zapalio je internet urnebesnim klipovima: Prije su se priče prenosile oko komina, a danas na YouTubeu

6. kolovoza 2020. - 23:05
Luka Gerlanc/HANZA MEDIA

Scena prva, skeč "Pokora".

Ričard dolazi u kuću gospođe po preporuci prijatelja Dragana, da joj popravi vodokotlić. "Brzo će to biti gotovo, gospođo, učas", kaže joj. Počinje posao, ali tijesno je, vruće, teško je klečati... Raste "tlak" i Ričard počinje psovati, prvo lakše, a onda sve žešće, baca ključ, kune svece, sve redom, Boga, Gospu... Gospođa negoduje, on se stišava, ali opet nastavlja, psuje, kad već ne smije Boga, onda psa, konja, bombon... Izlazi na balkon i upozorava Djevicu na nebu da je u velikoj opasnosti...

Nakon opetovanog psovanja i gospođine ljutnje, konačno završava posao. Ali sad neće motorin ispred kuće da mu upali. Psuje još žešće, trese motor od bijesa. Gospođa to više ne može slušati i tjera ga. "Gospodine, skupi svu rodbinu i čekaj me na putu, dolazim", očajno će Ričard prema nebesima odlazeći...

Scena druga, skeč "All inclusive".

Narodne mudrosti

Ričard ne želi kod kuće jesti ribu pa, ljutit, odlazi najesti se u restoran kod Nike i naručuje najbolje vino. Konobar mu služi predjelo na račun kuće dok ne naruči jelo. Smaže besplatno predjelo, a kad čuje da vino košta 1200 kuna, kaže konobaru: "Sad ga začepi kako si ga i odčepio."

Nekako se iskrade "na skužu" iz restorana, pa ode u pečenjaru, kupi kilo pečene janjetine, štrucu kruha, bocu vina Jure i ode doma. "Vino 1200 kuna, to je 40 boca Jure za butelju od sedam deci", kaže sebi u masnu bradu. "Kako da ne, kako si..."

Ovakvih scena, zapravo igrokaza, zadarski glumac naturščik, vođa KUD-a "Bleke i konji" iz Bokanjca osnovanog 2006. godine, performer, animator, vođa karnevalske skupine, vječni kandidat za zadarskoga gradonačelnika i još puno toga – Enio Meštrović, snimio je do sada 30-ak s likom Ričarda u glavnoj ulozi.

Za transformaciju iz Enija u Ričarda dovoljna mu je doslovce sekunda. Čim izbaci protezu s gornjih zuba i metne kapu s natpisom "Croatia" na glavu, Enio postaje Ričard, svoj alter ego.

Lik Zadranina podrijetlom iz zadarskog zaleđa, koji je u grad osim "tvrdog" govora donio i tu ukorijenio i svoje običaje, a ime mu je – Ričard, zaludio je mnoge pratitelje YouTube kanala "Bleke i konji". Internet doslovce eksplodira kad Enio, pardon Ričard, objavi neki novi klip. U početku su klipovi trajali minutu, dvije, ali u zadnje vrijeme traju i po sedam, osam minuta, a ono što gledatelji traže i žele upravo je Enijeva nevjerojatna izvedba Ričarda, koji se kao lik proširio izvan granica zadarskog područja i postao arhetip Dalmatinca iz zaleđa koji živi u primorskom gradu, na prostoru od Zadra do Dubrovnika.

Što je posebno zanimljivo, većina ideja za skečeve nastala je na stvarnim događajima i stvarnim osobama iz Zadra, koje je Enio na sebi svojstven način pretočio u igrane YouTube bravure.

A one su do sada stekle na tisuće i tisuće poklonika, ne samo iz Zadra, nego iz čitave Dalmacije, pa i Hrvatske, čak i one iseljene.

image
Jure Mišković/HANZA MEDIA

Kako je nastao lik Ričarda, zašto je svoje kreacije preselio na YouTube, na koji ih način smišlja i snima, pitali smo Enija u njegovu Bokanjcu, u konobi gdje duma o novim epizodama, a odgovarao nam je sasvim iskreno i neposredno.

– Ričarda "nosim" još od osnovne škole, neiscrpno vrelo mašte i ideja su mi ljudi iz našeg zaleđa, koji imaju narodne mudrosti i drugačiji pristup prema svemu. A imaju i taj drugačiji akcent u gradu, apsolutno. Zadar zapravo ni nema jasan identitet. Prošli smo u sto godina tri rata i svaki put je novo stanovništvo doseljeno, tako da se mi još uvik tražimo i ovaj zadarski današnji način govora i akcenta, to je sve izmišljeno.

Zapravo, cilu osnovnu školu ja sam obožava nešto okrenuto. U ono doba bio je na televiziji Dave Allen, "Nedjeljno popodne". Moj prvi nastup bio je sa 16 godina u našem Domu kulture, di sam ja bio Dejv Alen. Pričao sam viceve, moj prvi stand up sa 16 godina. Trema samo takva, ali izaša san, i to dva puta!

E sad, Ričard. Moj prijatelj mi je reka da ima čovika u srednjoj školi, u razredu, koji se zva Ričard. A čovik je bio iz vlaja, neću reći prezime, normalno, ali mu je ćaća da ime jer je bio zaljubljen u lik Rikarda Lavljeg Srca. I on je po njemu dobio ime, ali sa "č", Ričard. To mi je bila fantazija da nešto takvo postoji i uvik smo se zajebavali na takve teme. Pa onda je bila Trta Mrta, odrastao sam na Alanu Fordu, Monty Pythonu, Bennyju Hillu – prisjeća se Enio.

Zadnjih nekoliko godina fokusirao se u kreaciji na lik Ričarda, na film "Srebro i zlato Zadra grada", te na kazališnu predstavu "Oči Uoči Zgospod'non", u kojoj se preminuli Ričard suočava s Gospodinom na drugome svijetu, koji od njega traži da se očituje po svih Deset Božjih zapovijedi. A on je i pred Bogom – Ričard, ne može niti Bog s njim na kraj. Više od ure traje Ričardovo prepucavanje s Bogom, ali je zbog korone predstava izvedena zapravo svega dva puta.

Smijanje sebi i drugom

– Predstavu mi je bila želja igrati u Zagvozdu, kod Mlikote, ali nismo bili profesionalni glumci kao oni koji tamo igraju. Doduše, Dragan Veselić, koji glumi Boga, profesionalac je u Kazalištu lutaka Zadar – kaže Enio, svjestan popularnosti koju je Ričard stekao u zadnje vrijeme.

– Nastojim Ričardom prenijeti i poruku, ima i narodnih mudrosti i dosjetki, kako tko hoće shvatiti i pronaći se u tome. Želim se prvo nasmijati sebi, pa onda i drugima i navesti ljude da razmišljaju. Ima tu puno stvarnih priča i anegdota. Na osnovi poante koju sam čuo ili kratkog vica u zadnje vrime dočaravam malo širi scenarij. Ljudi vole pogledati igrokaz. Imamo mi i kratkih videa koji odmah tuku na bit, ali nisu bili toliko dobro prihvaćeni kao ovi koji su "razigrani". Sad su to već mali serijali s karakternim likom i ljudi traže svaki njegov detalj – ističe Enio.

Sve čime se bavi financira iz vlastitog džepa. Za sebe će reći da je kombinacija velikog emotivca i perfekcionista i kad ga nešto ponese, ne može to samo odraditi, nego se mora skroz u to unijeti. A onda zna patiti i posao i ostale stvari. Srećom, kaže, podigao je svoje dvoje djece pa ne mora više strepjeti nad njima. Živi skromno, tako da slobodno vrijeme koristi da mašti pusti na volju.

– Kaže mi jedan čovik: "Što ti to triba, a što ti triba i politika?" To su sve moje slike, shvati me kao da sam ulični slikar. Imam kist i moram to naslikati, ako to ne naslikam, nervozan sam. A ako ti se sviđa ta slika, kupi je pa ćeš je pogledati. Ako nećeš, prođeš kraj nje i ideš kupiti sladoled. Mislim da su moji performansi i predstave puno vrjedniji, to su moja ulja na platnu, a ovo ostalo su jednostavniji akvareli. Neka videa, doduše, imaju i po 200 tisuća gledanja, ali to su još smiješne cifre. Mi smo od YouTubea dobili 300 eura za pet miseci, a potrošili smo puta tri minimalno, bez našeg rada. Ali u budućnosti ostaje nešto zapisano jer prvenstveni je cilj poslati poruku, educirati i ostaviti neko svjedočanstvo da je tako nešto postojalo.

image
Luka Gerlanc/HANZA MEDIA

Ono što je radio Miljenko Smoje u Splitu, tako je bilo manje-više u svim malim mistima, samo što je čovik fantastično to zapisao i ekranizirao.

Mi imamo tako vrhunskih priča ovdje kod nas u Zadru, iz mista i okolice, da je to ekranizirati, bilo bi to nešto izvrsno, ali u "Malom mistu" je bila i prva klasa postave glumaca, ono je praktički lektira.

Prije su se te priče prepričavale oko komina, a danas je to YouTube, gdje ostaju ipak vječno zapisane kao ekranizirane anegdote.

Znaju mi ljudi i poslati neke priče, pa ako ih mogu zaokružiti, napraviti scenarij, onda ih i ekraniziram – kaže Enio, s kojim se slažemo da je Zadar nedvojbeno poseban grad u pogledu zafrkancije i specifične vrste humora koji nastaje miješanjem različitih mentaliteta i svjetonazora. Uostalom, Zadar ima i bogatu povijest amaterskih teatarskih družina...

Ali vratimo se mi Ričardu. Za već spomenuti igrokaz "Pokora "Enio kaže da je nastao na temelju tri istinite priče.

Život je kratak

– Onaj prvi igrokaz, vodokotlić, to je o čoviku iz mista koji je bio vodoinstalater. On je morao beštimat, čim mu ne bi krenulo, počeo bi beštimat. Kad je meni stavljao vodokotlić doma, tako je izbeštimao Boga da je to bilo strašno. Da bi poslije napravio sve u nekih 15, 20 minuta. I onda je nakon svega rekao: "I što ti je to tribalo, jesi moga bez ovoga proći?" Čak se i obratio Bogu: "A znaš da ja ne mogu da ti ne rečem..." U ratu, na prvoj crti, bio je jedan pobožan čovik koji nije moga čuti beštime suboraca. Kad je nakon jednog beštimanja puka, povikao je: "Ne boga za jarca isusa, ja to ne mogu više slušati!" I onda takve anegdote samo slažeš.

A sam kraj skeča odnosi se na čovika iz Pridrage koji nije moga sastavit rečenicu bez da zabeštima. I onda mu se dogodila neka dežgracija i svi su čekali da on zabeštima, a on je cica, cica, nije zna di će počet prije kresati i onda je samo reka: "Gospod'ne, skupi svu rodbinu i čekaj me na putu." Istinita je i scena u kojoj je čovik izišao van na balkon jer nije smio u kući beštimat pa je upozorio nebesa: "Djevice, u ozbiljnoj si opasnosti..." U jednom tom igrokazu ima četiri, pet stvarnih osoba i događaja.

Vjernik sam, ne onaj koji ide puno u crkvu, ali pokušavam pratiti kršćanski pravac da činim samo dobro i pomognem kome god mogu i da se veselim, jer ovaj je život prekratak, a mi smo tako prolazni da mi je žao ljudi koji ne mogu shvatiti da ovaj život nije napravljen samo za njih, nego da smo mi tu samo prašina. I da onda nećeš taj život guštat? Meni je život apsolutno predivan. Kaže Gibboni: "Sad sam došao u godine kad stvarno u svemu mogu naći nešto lipo", a Gibboni je inače rođen kad i ja, samo godinu prije. Mislim da se Bog neće naljutiti zbog svih tih psovki. Inače u privatnom životu uopće ne beštimam Boga, ali znam se iznervirat, ali onda idu kurbe, krave, uopćeno...

image
Youtube

Puno se ljudi javilo da u "Pokori" vide i čuju svoga ćaću ili barem dida koji bi baš tako beštimali kad im nešto ne bi išlo. Svi smo mi u Dalmaciji takvi, kad ode krivo, onda krenu rafali. Ali sve je to opet ljudski i smišno, za oprostiti, nema tu zle krvi – kaže Enio.

40 igrokaza

Ideje zapisuje na razne komade papira, sve što je čuo i što može iskoristiti. Pa onda uzme veliki hamer papir i nacrta kuće. U svakoj kući napravi par apartmana i u njih stavi po jednu priču.

– Na kraju se dobije čitava slika "prometa", prelaska iz jednog u drugi apartman, nije baš jednostavno. Kad idem snimati, čitava mi je ta slika u glavi. Nekad znam scene i ponavljati, mada mi je Ričard alter ego, doslovno moje drugo ja. Čim skinem zube i stavim kapu, odmah postanem Ričard. Inače, manjak zubi je od košarke, nisam nikad htio staviti implantate i izgubiti ovu moć transformacije. Ne mogu faliti Ričarda, on je pun materijala – kaže Enio, koji je s Ričardom naslagao četrdesetak igrokaza na YouTubeu, istaknuvši pritom i važnost jedne osobe.

– Ničega ovog ne bi bilo da nema mojeg najvjernijeg pratitelja Lea Dovranića, koji je ekranizirao sve što smo radili. On je snimatelj, montažer, zajedno sa mnom scenarist. Montažu radimo u mom podrumu, tamo je studio, a i biljarski stol – ističe.

I ne misli stati, jer Ričard ima još puno toga poručiti, naučiti i – nasmijati.

Radio je Enio i performanse, filmove, predstave, ali upravo Ričard ima neku posebnu moć jer je povezao ljude iz čitave Dalmatinske zagore, tako da ćemo se s tim likom očigledno još puno družiti. Slikom i uživo, dođe skoro na isto.

Vragu briga, a Ričardu i nama – smijanje.

Milijuni pregleda


– Već 14 godina KUD "Bleke i konji" radi po 11 projekata godišnje. Imali smo 130 tisuća pregleda. A sad nam se dogodilo da smo u pola godine imali pet milijuna pregleda s Ričardom.

Ričard i telekom najgledaniji


Možda je najčuveniji njegov skeč onaj kad Ričard dođe sav ozaren u telekom kompaniju jer je skupio dovoljno bodova za novi mobitel za jednu kunu.

Nakon što mu djelatnica desetak minuta objašnjava pod kojim uvjetima može dobiti taj mobitel, samo zaključi: "Znači... kur*ina!" U prvih mjesec dana skraćeni klip je na jednoj Facebook stranici "Uživo iz Hrvatske" imao 1,1 milijun pregleda, plus 6000 dijeljenja, plus 7000 komentara...

– Zvali su me ljudi iz Srbije, iz Bosne... Svi su to gledali. Igrokaz "J.F. Kennedy" je, primjerice, ogledalo glasačkog tijela u Hrvatskoj. Pita Dragan Ričarda zna li tko je J.F.K. Kad kaže da ne zna, kaže njemu Dragan: "Znaš li ti da je on bija jedini američki precjednik koji je bija katolik?" A Ričard će na to: "Što su svi drugi bili Srbi?" I za taj je bilo poziva sa svih strana, jer, je li, svijet se dili na katolike i Srbe...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

14. listopad 2020 15:11