Vjerujemo da guštaju. More je sad prvenstveno njihov svijet, kao što je bio oduvijek. Dok se nismo nametnuli tankerima, trajektima, jedrilicama, čamcima, smećem koje se bez kajanja izbacuje iz njih.
Dok sve nismo okupirali jet ski-jima, bananama, urlanjem i jurnjavom, u kojem je često neoprostivo malo poštovanja prema domu domaćina.
Pandemija nas je prisilila da prestanemo. Nije se dogodila s tom namjerom, ali su brojne njene posljedice tako dobrodošle.
Dok smo se stješnjeni u "magareće klupe" vrpoljili, paničarili, smišljali kako ćemo ispuniti dan, njima se sve otvaralo. Sve se smirilo i stalo, vjerujemo kako su pomislili da su u raju.
Ptice ovog proljeća u Splitu, gdje ih uopće ne čujete ako niste sretnik koji ima stablo ili parkić kraj zgrade, pjevaju glasnije nego ikad pri...