StoryEditor

jadranske điteVećina nautičara prednost daje Silbi, a Olib zaobilazi. Teško je reći zašto je tako, ali oba zaslužuju da ih posjetite. Donosimo detaljan vodič

Piše Iz knjige Darka Tralića ‘Najljepše jadranske plovidbe‘
17. prosinca 2020. - 15:33
Panorama OlibaVojko Bašić/Arhiv/CropixHANZA MEDIA

Od rapske luke do rta Lun, najsjevernije točke otoka Paga, nepune su četiri milje. Rt treba oploviti na udaljenosti od barem stotinjak metara jer se od njega u smjeru WNW pruža prostrana pličina. Pola milje SWS od rta je greben Tovarnele označen crno-crveno-crnim stupom s dvije kugle na vrhu. Uokolo stupa podvodne se hridi šire nekoliko desetaka metara prema N i W. Za mirna mora može se proći i između stupa i obale Paga, tu su po sredini dubine nešto iznad 5 m.

Još par stotina metara dalje je mala luka Tovarnele. U njoj se može vezati uz mali betonski gat ispod restorana ili se usidriti posred uvale na pješčanom dnu. Ova lučica naselja Lun (smještenoga oko kilometar uzbrdo) pruža dobru zaštitu od bure, pa i od juga (ali s nemirnim morem), a potpuno je otvorena prema W i NW vjetrovima.

Bočni vez uz gat može biti opasan za brodicu i za mirna mora jer povremeno nailaze valovi većih brodova i glisera koji u pravilu ovdje plove vrlo blizu Paga i pojavljuju se iznenada. Nakon Tovarnela usmjerit ćemo pramac gotovo ravno ka jugu – prema Silbi (E luka) kurs je 178, prema luci Olib 174. Tih dvadesetak milja po maestralu bit će pravi užitak u jedrenju.

Oba ili samo jedan?

Olib i Silba – dva slična, a opet različita otoka, međusobno udaljena (od luke do luke) jedva tri milje, zaslužuju da ih oba posjetite. Ipak, većina nautičara prednost daje Silbi, a Olib zaobilazi. Zašto? Teško je reći. Silba se posljednjih desetljeća pretvorila u otok brižljivo održavanih kuća za odmor okruženih njegovanim zelenilom i cvjetnjacima. Njezini stanovnici kao da ne mare previše za slučajne posjetioce što stižu morem. No šarm Silbe je neprijeporan.

Olib (na gornjoj fotografiji) je gotovo ostao kakav je bio oduvijek, tipičan otok iseljenika rasutih posvuda po svijetu, danas kao i nekad okrenut maslinama, ovcama i vinovoj lozi. Hoćete li posvetiti podjednak dio vašega vremena jednom i drugom otoku ovisit će i o daljnjim ciljevima plovidbe; dana je malo, želja puno. Ako vas srce ne vuče još dalje prema jugu, ako ne kanite potegnuti još i do Ista ili Molata, vrijedi idućih dan i pol ili dva ostati na Olibu i Silbi. Mi ovdje opisujemo oba, odluka je vaša.

Težačka tradicija Oliba

U prilazu luci Olib treba paziti na plitke obale otoka (ovo osobito vrijedi ako biste doplovili s juga, oko rta Tale.) Sama luka zaklonjena je od vjetrova iz NE, unutar luke i od W i NW, no tada se stvara bibavica. Za juga, nizak otok ne štiti od vjetra, ali valovi su manji nego na otvorenom. Na stariji lukobran u novije je vrijeme pod pravim kutom nadograđen gat za trajekte. S vanjske (SW) strane ima debele gumene odbojnike i nije pogodan za mala plovila, ali može se vezati sa suprotne, NE strane.

Najbolji vez je s unutrašnje strane starog lukobrana (dubine 2-4 m), ali samo oko sredine; bliže obali je plitko, a glavu i vanjski dio kao i dograđeni gat, koriste putnički brodovi. Sidrište pred lukom i N od lukobrana (bove) zaštićeno je samo od bure.

Otok je bio naseljen već u rimsko doba. U 10. stoljeću spominje se pod nazivom Aloep. Od 1409. godine Venecija ga daje u zakup zadarskim obiteljima. U naselju Olib nalazi se župna crkva iz 1632. godine u čijoj se riznici čuvaju vrijedni glagoljski zapisi.

Na ulazu u luku stoji kula Kaštel (17 st.) u koju se stanovništvo sklanjalo pred napadima srednjovjekovnih gusara. U uvali Banve su ostaci naselja iz rimskog doba i ruševine crkve Sv. Pavla sa samostanom koji je napušten i porušen oko 1200. godine.

Olibljani su, rekosmo, još i danas više težaci nego ribari. Neki drže da je olipski ovčji sir bolji od nadaleko znanoga paškog sira. Zanimljivo je da na otoku ima mnogo fazana i zečeva. Olib će vas dočekati s jednom trgovinom, kafićem na rivi, konobom i dva restorana, ali i veselim parkom skulptura riba i životinja izrađenih od crnike (sredozemnoga hrasta) obojanih živim bojama, koje svjedoče o duhu stalnih i povremenih stanovnika otoka. A predvečer se cijelo mjesto okuplja na malom trgu pred crkvom pod raskriljenim granama stare fafarikule (Celtis australis), rijetke mediteranske vrste brijesta.

Oaza cvijeća - Silba

Silba je posve osobit otok; nema na Jadranu sličnoga. Ne zbog nekih posebnih prirodnih uvjeta, autohtonog raslinja ili obale koja bi bila različita od drugih obala. Osobitim su ga učinili njegovi stanovnici, u velikom broju sezonski otočani, vlasnici kuća za odmor. Boravili ovdje stalno ili povremeno, svi su Silbenjani udružili snage kako bi od Silbe načinili mali raj.

Ovdje nema automobila, iako u W luku stiže trajekt, ali tek kako bi dopremio građu ili namještaj. Jedina dopuštena prometala, uz bicikl i poštarev moped, ručna su kolica i mali traktori s prikolicom koji smiju voziti tek par sati dnevno. Staze zasjenjene krošnjama mediteranskih borova vode uz kamene zidove obrasle gustim zelenilom i brižno uzgojenim cvijećem, koji okućnice zaštićuju od neželjenih pogleda. Kad se u rano ljetno poslijepodne svi povuku u svoje kuće i vrtove, otokom zavlada tišina. Doduše, u vrhuncu sezone noćna buka iz kafića zna potrajati duboko u noć, na užas pravih Silbenjana – to na Olibu nećete doživjeti.

Silba ima dvije luke, zapadnu i istočnu. Zapravo je samo E luka prirodno zaklonište, iako je lukobran samo donekle štiti od bure. A kad bura jednom zapuše, tu se ne može niti uploviti, ni isploviti! Najbolji vez je pod lukobranom, bliže glavi sa svjetlom, no ne posve na kraju – tu se valovi bure razbijaju i zavlače pod lukobran. Jedrilice s dubokim kormilom moraju se vezati pramcem prema lukobranu jer se dno pod njim uzdiže do ispod 2 m dubine. Oko sredine lukobrana i dalje prema korijenu mogu pristati samo brodice plitkoga gaza. Oprez: plitki murinzi otežavaju manevar.

Može se pristati i uz vanjsku stranu unutrašnjeg širokoga gata ili uz njegovo čelo (dubine 2-2,5 m). Dublje u lučici sve je ispunjeno lokalnim brodicama. W luku, zvanu Žalić, čini dugačak betonski gat na stupovima i plitki mandrač. Uz gat pristaju linijski brodovi i trajekti, a otvoren je na vjetrove iz NWN do S. Oko 0,8 milja N od E luke, ispred restorana u uvali Draga, sidrište je s bovama koje pripadaju restoranu. Najsigurnija uvala na otoku je Sv. Ante. Od nje do mjesta vodi staza (oko 2 km).

image
Silba
Jure Mišković/Arhiv/Cropix

Sjećanje na slavne kapetane

Danas tiha i samozatajna, Silba je tijekom tri stoljeća, od 17. do 19., bila otok pomoraca i vlasnika jedrenjaka. Odlučujuću ulogu u tome imao je položaj Silbe na trgovačkom putu između Zadra i Venecije, posebno zbog prijevoza drva, vina i stoke. Prema zapisu iz 1806. godine, Silba je tada imala više od 200 vlasnika trgovačkih brodova i kapetana s flotom od 98 jedrenjaka za dužobalnu i prekooceansku plovidbu, ukupnoga kapaciteta oko 20.000 tona.

Unosni transport stoke do kraja 18. st. proširili su na Split, Trogir, Šibenik, Rijeku i Trst, a potom i daljim morima. Bilo je to zlatno doba Silbe, vrijeme blagostanja, gospodarskog i kulturnog napretka otoka o kojem govori stara izreka: Silba zlatom siva, u njoj se raj uživa.

Zanimljivo je da je od 16. do 19. stoljeća na otoku je postojala institucija silbanskoga kralja, kojeg sumještani birali 26. prosinca svake godine. Kraljeva je vlast trajala samo 12 dana, a za to je vrijeme nosio mjedenu krunu i dijelio pravdu u svim tužbama i prepirkama. U spomenu na to vrijeme kruna se danas čuva u riznici župne crkve.

Gubitkom jedrenjaka, koje je početkom 19. stoljeća uništila francuska vojska, Silba počinje živjeti nekim drugim, samozatajnim životom. Na svoj se način othrvala i današnjem vremenu bučnog i agresivnog turizma, zahtijevajući od suvremenih posjetitelja da poštuju njezin mir. A o slavnim vremenima svjedoči Toreta, najpoznatiji simbol Silbe.

Šesterokutni toranj s vanjskim spiralnim stubištem u blizini mjesne pošte visok je 15 metara i služi kao vidikovac. Toretu je, prema predaji, u 19. stoljeću podignuo kapetan Petar Marinić kao uspomenu na neprežaljenu ljubav. Možda se zato i danas na njezin vrh rado uspinju zaljubljeni. S vrha se otvara nezaboravan pogled prema Premudi, Olibu i južnim otocima. Ako je otvorena za posjetioce – u trošnom je stanju.

Zapuntel i Ist

Ako ste i Olibu i Silbi posvetili po jedan dan, ovaj treći dan provest ćete zapravo na jednom od ta dva otoka. U tom ćete slučaju četvrtoga dana zaploviti ravno do Premude. No, ukratko ćemo opisati i drugu mogućnost: Silbi ili Olibu prepustili ste samo jedan dan, a srce vas vuče još malo južnije, do otoka Ista, prolaza Zapuntel i uvale Griparice.

Od silbanske E luke ili s Oliba prvo ćete zaploviti kroz Olipski kanal prema jugu. Ako isplovljavate iz luke Olib, pazite na širok pojas pličine ispred rta Tale; crno-žuto-crnu plutaču sa svjetlom (devet kratkih bijelih bljeskova u 15 sek.) obiđite sa W strane. Plitko je i široko područje mora oko S rtova Silbe, Arata i Južnog arata. Potom nastavite u kursu otprilike 148 prema prolazu Zapuntel.

Tu se gotovo dodiruju otoci Molat i Ist. Od Silbe (E) do ove točke je 8,2 milje, od Oliba 8,9 milja. Na S rtu ulaza u prolaz (to je rt Vranač, najsjeverniji rt Molata) nalazi se bijeli stup sa svjetlom (B Bl 2s 5M), koji će vam (kao i nekoliko obližnjih kuća) i po danu biti koristan orijentir, jer se ulaz teško razabire i kad ste mu blizu. Prolaz je s ove, E strane širok oko 300 m, a dubine su na sredini iznad 35 m.

Zatim se između dva otoka širi neka vrsta jezera, jedno od najomiljenijih sidrišta u ovom akvatoriju. Tu ćete s obje strane – južne, molatske, i sjeverne, uz Ist – naći mnogo plutača za privez. Sjeverna uvala je mirnija jer u južnu, gdje je lučica naselja Zapuntel, stiže jednom dnevno (petkom i nedjeljom dvaput) putnički katamaran. No, ako je vrijeme od bure, bolja je zaštita na molatskoj strani.

Još južnije za zahtjevne

Vjerojatno ćete se ipak odlučiti za noćenje u luci Ist. Iz jezera treba izaći prema zapadu, a ovdje je prolaz znatno uži. Najveća dubina je 6 m, a siguran pojas s dubinom od svega 2 m nije širi od 60 m. Na N rtu prolaza je svjetlo koje vama, iz E smjera, noću pokazuje crvenu svjetlost, a prema SW ima bijeli sektor (CB Bl 4s 4M). Pazeći na opasnu pličinu nakon prolaza (crno-crveno-crni stup s dvije kugle na vrhu), skrenut ćete udesno i milju dalje uploviti u luku Ist. Tu ćete prenoćiti.

Idućega dana zaplovit ćete vanjskom stranom otoka Ista u smjeru luke Sv. Krijal na Premudi. Tu treba obratiti pažnju na brojne otočiće i hridi ispred SW i W obale Ista. Neposredno N od Ista leži otok Škarda s lijepom, šumovitom i dubokom uvalom Griparicom koja gleda ravno na Ist. Ako je vrijeme od juga, ovdje se ne može boraviti, ali po svim drugim vjetrovima možete se vezati na neku od bova i provesti nekoliko ugodnih sati u kupanju. Od Griparice je do Sv. Krijala na Premudi preostalo nešto više od sedam milja.

Najzahtjevniji (ili najhrabriji) među vama možda će zaželjeti otploviti još malo južnije od Ista i Zapuntela. Svega 7-8 milja dalje nalazi se krasni zaljevi Pantera na Dugom otoku i Brgulje na S strani Molata (plan na str. 103). Tu počinje jedan novi, atraktivan akvatorij – 25 milja dug Dugi otok i brojni manji otoci Srednjega kanala.

No, kad bi se vaše ambicije doista protegnule tako daleko, trebalo bi od prvoga dana mnogo više sati provoditi u kokpitu i mnogo manje vremena ostavljati za odmor i uživanje u usputnim lijepim lučicama.

LUKA ŽALIĆ


Luka Žalić na W strani Silbe, u Silbanskom kanalu, sastoji se od plitkog mandrača i dugačkoga gata za trajekte. Za mala plovila i jahte ovdje je malo mjesta. Ako pristanete uz gat (što je vrlo teško zbog visine i izbočina) neka to bude nakratko i samo za bure ili tiha vremena. Ako je vrijeme od maestrala i tramontane ili postoji mogućnost nevere ovo je vrlo loše mjesto za vez! Iznenadni valovi iz NW i W (slika gore) tu su potopili mnoga plovila...

Tekst je preuzet iz magazina Otvoreno more kojeg možete čitati i u digitalnom izdanju. VIŠE DOZNAJTE NA OVOM LINKU

08. ožujak 2021 09:27