Zbog učestalih bura i visokih temperatura tijekom ljeta pojačava se učinak isušivanja tla.
U pauzama kada sklopka u mom masliniku isključi orošavanja, kroz isti sustav nastavlja se lagano zalijevanje i namakanje u krugu masline, sve kroz iste dizne, ali sad bez utroška struje, samo hidrostatskim tlakom iz rezervoara.
To na moju radost, a istodobno na žalost štetnika, privlači ptice. Svako jutro tijekom ljeta dočeka me pun maslinik ptica. Ptice poput kosa, grlice, lastavica i crvenorepke znaju gdje se mogu osvježiti u paklenim vrućinama i gdje mogu sigurno savijati gnijezda.
I ove godine pratio sam razvoj mladih ptića kosa od trenutka kad su se izlegli do prvog nesigurnog leta i napuštanja gnijezda. Majke su im redovito, među ostalim, nosile i komadiće smokava petrovača koje su slasno pojeli.
Znaju ptice koliko je smokva hranjiva, makar je između loze i masline uvijek negdje skromna po strani, gotovo zaboravljena.
Zato i postoji ona uzrečica da je loza poput djevojke i traži stalnu brigu i posvećenost, dok je maslina poput majke kojoj se uvijek možeš vratiti. I kada je napustiš, ona te ponovno prima.
A smokva? Smokva je poput bake, uvijek je negdje po strani, gotovo nevidljiva, nije zahtjevna i ne traži neku posebnu njegu, ali uvijek te iznenadi svojim darom – plodovima.
Živeći život s maslinom, čovjek s vremenom počinje osjećati sve te čarobne stvari prirode, posložene u savršenoj ravnoteži koje ga iscjeliteljski sve više i više privlače.
.jpg)