Antičkom brodu iz dokumentarnog filma o arheološkom lokalitetu Caska na otoku Pagu (u neposrednoj blizini Zrća), snimljenom tijekom arheoloških istraživanja davne 1979. godine, još se nije ušlo u trag, ali je u podmorju Caske, na iznenađenje istraživača, ovih dana otkriven još jedan „šivani“ brod.
Istraživanje caskog podmorja provode već niz godina stručnjaci i studenti Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru i Centra Camille Jullian (Sveučilište Aix-Marseille, CNRS, MCC), uz kontinuiranu podršku Grada Novalje, hrvatskog Ministarstva kulture i francuskog Ministarstva vanjskih poslova.
Caska na Pagu poznata je po tome što se dugo vjerovalo da je tamo potopljen rimski grad Kisa (lat. Cissa) koji je misteriozno potonuo u more u 4. stoljeću, uslijed razornog potresa i klizanja tla, ali dosadašnja arheološka istraživanja još nisu do kraja rasvijetlila tu tajnu. Nedavno je u Zadru prikazan dokumentarni film iz arhive RTV Beograd o istraživanjima koja su u potrazi za potonulim gradom provedena krajem 70-ih godina prošloga stoljeća, u kojemu su arheolozi, predvođeni Marijanom Orlićem, dokumentirali jedan dobro očuvani brod kojem se kasnije zagubio trag.
- Slijedom prethodnih istraživanja, ali i filma koji je stigao iz beogradskih arhiva zahvaljujući inicijativi Mate Donadića iz Paga, došli smo na teren nastaviti s radom. Ove je godine u planu bio nastavak rada na zanimljivoj priobalnoj konstrukciji za sada nepoznate namjene, koja je čini se bila namijenjena nekoj gospodarskoj aktivnosti. Uz pomoć uslojenih balvana dužine 2 – 2,5 m antički su stanovnici u plitkome moru izradili drvene okvire koje su ispunili velikim lomljenim kamenom i tako stvorili pravokutnu strukturu otpornu na morska gibanja. Nakon otkrića šest takvih okvira situacija se iznenada promijenila, a niz vertikalno zabijenih kolaca doveo nas je do otkrića još jednog „šivanog“ broda. I on je, kao i „šivani“ brod otkriven 2007. bio namjerno potopljen i iskorišten kao dio opisane strukture. „Šivani“ su brodovi u Caski prežitak prapovijesne liburnske tradicije u antičko doba, a novi nalazi omogućuju nam da u okviru projekta Arheologija jadranske plovidbe i brodogradnje, kojega financira Hrvatska zaklada za znanost, temeljitije proučimo tu zanimljivu pojavu.
Dva spomenuta nalaza nisu jedini brodovi u Caski. Godine 2012. otkriven je odlično očuvan brod izrađen klasičnom rimskom tehnikom spajanja platica sistemom utora i jezičaca, a u njemu komad još jednog šivanog broda, iskorišten kao ojačanje podnice. Tako se ovogodišnjim otkrićem sveukupan broj namjerno potopljenih brodova popeo na četiri, a ukoliko tome pridodamo i brod dokumentiran 1979. godine, čije ostatke još treba pronaći, tada ih je sveukupno pet.
Istraživanje novoga „šivanog“ broda nastavit ćemo, nadajmo se, sljedeće godine, jer njegovo loše stanje upozorava na nužnost spašavanja svih dostupnih informacija. Vrijeme čini svoje, a svako čekanje u današnjim uvjetima dinamičnog iskorištavanja prostora uvale doprinosi propadanju drvene građe – kaže voditeljica istraživanja Irena Radić Rossi.
Posebno je zanimljiv i eksperimentalni način zaštite nalaza koji nakon istraživanja ostaju 'in situ' tj. na mjestu na kojem su pronađeni, jer bi njihovo vađenje, konzerviranje i održavanje zahtijevalo prevelika financijska ulaganja, te ogroman prostor kojega za sada nema na raspolaganju.
- U Caski, kao i na ostalim plitkim lokalitetima, uvijek smo imali problem što ne možemo prezentirati pod morem sve te vrijedne nalaze, a ljudi bi rado vidjeli što mi to radimo. Smislili smo zanimljiv način i sad treba vidjeti kako će to funkcionirati. Naime u iskopu se pojavljuje velika količina lomljenog kamena koji je bio iskorišten za potapanje brodova i učvršćivanje opisanih priobalnih struktura. Odlučili smo da ćemo sve naše nalaze nakon zaštite geotekstilom i pijeskom obilježiti tim kamenom, i to u tehnici suhozida. Tako smo i učinili, pa smo na morskome dnu obilježili brodove, prateći njihov oblik i ispunjujući ga lomljenim kamenom, a na isti smo način obilježili i priobalnu konstrukciju koju drže drveni okviri. Na taj način kamenje je vraćeno na svoje originalno mjesto, ali tako da svi kupači mogu uz pomoć maske i disalice razgledati nalazište i pratiti raspored, veličinu i oblik otkrivenih antičkih priobalnih struktura – ističe Radić Rossi.
Iako arheolozi još nisu napravili detaljne analize, pronađeni brod vjerojatno je plovio na prijelazu stare u novu eru, a poput ostalih dosadašnjih nalaza, na kraju svog životnog vijeka poslužio je kao sanduk za kamenje i postao dijelom lučkih instalacija. Sudeći prema dosadašnjim otkrićima, graditeljska je aktivnost u priobalju Caske u određenom trenutku uzela maha, a što je tome bio pravi uzrok otkrit će nam, nadajmo se, buduća istraživanja.