Iako pojačano razvija projekte vezane za skrb starijih i nemoćnih, Europska komisija nije predvidjela sredstva za izgradnju domova za starije i nemoćne. Europska unija, dakle, sklonija je usluzi njege i pomoći u kući. U EU se došlo do zaključka da je najkvalitetnija starost ona koja se provede u svom domu i poznatom okružju. To je logično, ako postoje servisi za takvu vrstu usluga. To je bolji način skrbi o starijima i nemoćnima, međutim Hrvatska ima svoje specifičnosti jer je stanovništvo starije dobi uglavnom u selima dok je u razvijenim europskim zemljama većinom u gradovima. Problem je što takvi servisi u Hrvatskoj nisu razvijeni, odnosno takva vrsta usluge kod nas je vrlo rijetka. U povojima je.
Malo luksuznije
Kod nas se može, jasno uz dodatno plaćanje, dobiti određena vrsta usluge preko HZZO-a kada medicinske sestre dolaze kod starijih osoba, a to je u praksi ostvarivo samo jedanput dnevno. U svakom slučaju, da bi se kvalitetno skrbilo o bolesnim i starijim osobama, bio bi potreban jedan zdravstveni radnik na svaku stariju osobu. Samim time, oni koji trebaju takvu vrstu usluge radije izabiru smještaj u domovima.
Unatoč tome što ne mogu povući sredstva iz EU fondova, domaći poduzetnici su započeli ulaganja u taj segment. Tako je u zaleđu Zadra prije nekoliko mjeseci počeo s radom Dom za starije i nemoćne “Ivan Pavao Drugi”, u kojem pružaju skrb 24 sata na dan.
Tomislav Odžaković, poduzetnik iz Nadina, prije šest godina počeo je razvijati projekt izgradnje malo luksuznijeg doma za starije i nemoćne, te je u Biljanima Donjim, ravnokotarskom naselju udaljenom dvadesetak kilometara od Zadra, prije nekoliko mjeseci otvorio Dom za starije i nemoćne “Ivan Pavao Drugi”.
Visoki standard
Dakle, realizirao je investiciju vrijednu 30 milijuna kuna, na zemljištu od deset tisuća četvornih metara. Na 3000 kvadrata Dom za starije i nemoćne “Ivan Pavao Drugi” ima 54 sobe, a može primiti 136 osoba. Sve sobe i cijeli objekt visoke su kategorije. I izvedbi su koristili ekološke materijale visokog standarda i energetske učinkovitosti. Poštovali su se svi suvremeni energetski standardi.
Vlasnik nekretnine i investitor je Odžakovićeva tvrtka Agro kotari, koja se bavi i proizvodnjom ekološke hrane, ima vlastitu proizvodnju te otkupljuje proizvode kooperanata iz Ravnih kotara. Agro kotari tvrtka je koja upravlja ustanovom, a u vlasništvu ima i dvije rezidencijalne smještajne jedinice u samom Zadru. Jedna je Villa Idassa u Diklu, a druga Idassa Palace u staroj zadarskoj jezgri, na poluotoku. U ta dva objekta ima 23 sobe.
Dom za starije i nemoćne “Ivan Pavao Drugi” prva je privatna investicija ovog tipa u Zadarskoj županiji. U Dalmaciji još nema ovakvih investicija, barem ne s ovakvim komforom. Odžaković kaže da je jedinstven i u Hrvatskoj. U blizini, u Zemuniku, postoji starački dom u državnom vlasništvu, ali se ne može uspoređivati ni po sadržaju ni po kvaliteti usluge i gradnje. Dakle, “Ivan Pavao Drugi” licencirana je ustanova, a ostale privatne investicije u ovom segmentu poslovanja su tipa kućne ili obiteljske njege. Ustanova trenutačno zapošljava 20 radnika.
Uz zgradu doma upravo se gradi smještajni objekt sa 16 soba za rodbinu i prijatelje štićenika s à la carte restoranom, podrumom, spremištem za namirnice te s takozvanom crnom kužinom odnosno prostorom za zimski dnevni boravak s kaminom.
Koncesija 50 godina
Na susjednoj parceli uređuje se tematski park na površini od 300 tisuća četvornih metara, za koji je tvrtka Agro kotari dobila koncesiju od lokalne samouprave na rok od 50 godina. Riječ je o jedinstvenom tematskom parku u Europi: u njemu će se nalaziti vrtovi koje će obrađivati stanari doma, te ih smatrati svojima tijekom čitavog boravka u domu. Od povrća iz tih vrtova pripremat će se obroci u domu. Na tom prostoru bit će i nasadi vinograda, smokve, višnje maraske, badema te raznog drugog voća. Sve će biti u sustavu ekološke proizvodnje.
“Možda će još netko dosegnuti visoki standard gradnje i komfora kakve mi imamo u našem objektu, ali je sigurno da ćemo po ovome kompleksu i parku biti jedinstveni možda čak i u Europi. Investicija u tematski park vrijedna je 20 milijuna kuna, za što je tvrtka Agro kotari poslala dokumentaciju polovicom siječnja kako bi u okviru Mjere 411 povukla određena sredstva”, kaže Odžaković.
Tomislav Ožaković na pitanje zašto nije investirao u Zadru, odnosno zašto nije adaptirao neku postojeću zgradu, kaže da u tom slučaju ne bi nikada mogao napraviti ovo što zamišlja, a to je da stavi naglasak na ekološku proizvodnju, izgradnju šetnica, mir, tišinu, maslinik star 100 godina kakav ima unutar kompleksa.
Radi se, kaže, o potpuno drugačijem tipu objekta i kompleksa u kojem je omogućen boravak u prirodi i aktivnost klijenata. “U ovom trenutku sade salatu, mrkvu, kupus, luk… Sudjeluju u obradi vrtova. Naravno da je obrada pojednostavljena te im je omogućeno obrađivanje vrtova bez većeg napora. Upravo zato imamo i stalno zaposlenog inženjera agronomije koji se brine o kvaliteti proizvodnje, i to ne samo naše nego i naših kooperanata. Imamo stalnu liječničku skrb za naše stanare, fizioterapeuta, medicinske sestre, njegovateljice, socijalnog radnika, psihologa te sve što je potrebno kako bismo pružili uslugu visoke razine.
Članica uprave tvrtke Agro kotari Davorka Krnčević kaže da se na smještaj u domovima za starije i nemoćne kojima je osnivač država ili jedinice lokalne samouprave u čitavoj Hrvatskoj čeka najmanje tri do pet godina. “U slučaju subvencioniranog smještaja te liste su jako velike i čeka se dugo. Negdje su te liste i duže pa je zato jedan dio županija odlučio investirati u gradnju novih ustanova ili proširivati postojeće. Kod nas nije subvencioniran smještaj, nego ga plaćaju naši klijenti ili njihove obitelji. Da bi mogli biti smješteni kod nas, naši klijenti moraju zadovoljavati uvjete iste kao i u slučaju državnih ustanova. Moraju imati više od 65 godina i biti narušenog zdravstvenog stanja”, pojašnjava Davorka Krnčević. Smatra da je sazrelo vrijeme da se domovi za starije i nemoćne počnu kategorizirati, jer su ovako, po postojećim pravilnicima, svi u istoj kategoriji.
Uspješno starenje
Što se tiče činjenica da u EU fondovima nisu planirane sredstva za gradnju ustanova za smještaj starijih i nemoćnih zato što EU standardi idu prema skrbi o starijima u njihovoj kući, Krnčević smatra da takav način skrbi može funkcionirati do određene razine.
“Kad-tad se osobe starije životne dobi nađu u situaciji da im je neophodna sustavnija skrb i pomoć. Kada je stručna pomoć potrebna tijekom čitavog dana, onda je neophodan smještaj u ustanovu. Naši klijenti imaju pomoć medicinskih sestara, njegovateljica i fizioterapeuta uz stalan liječnički nadzor. Osim uobičajenog posjeta obiteljskog liječnika, mi plaćamo i nadstandard”, pojašnjava Davorka Krnčević.
“Ustanove smještene u gradu nemaju ovoliki kapacitet, niti mogu imati ovakve sadržaje, a mi nismo daleko od grada koji ima svu potrebnu infrastrukturu. Od Zadra smo udaljeni desetak minuta. Koncept uspješnog starenja podrazumijeva aktivno starenje i bavljenje različitim aktivnostima. Kod nas dio klijenata može raditi ono što su radili u ranoj mladosti. To je obrađivanje zemlje, gdje ljudi odmah vide rezultate svog samostalnog rada. Isto kako postoji potreba za cjelodnevnim zbrinjavanjem djece, postoji potreba za cjelodnevnim zbrinjavanjem starijih osoba”, kaže Krnčević.
