Gotovo dva tjedna Kalifornijom su harali katastrofalni požari i svakodnevni izvještaji „stanja na terenu“ kao da su nas htjeli podsjetiti na požare proteklog ljeta u Hrvatskoj, a posebno u okolici Splita.
U rujnu 2000. godine napisao sam članak ponukan katastrofalnim požarima koji su se događali u ljeto 2000. godine, kada je samo u rujnu stradalo više od 50.300 ha u 274 šumska požara u obalnim županijama Hrvatske.
To je bilo povećanje od 12 puta u odnosu na prethodnu godinu i dakako izazvalo je brojne polemike i najavljene su ozbiljne analize. Mala utjeha je bila činjenica da su se te godine i druge mediteranske zemlje borile s istom pošasti.
Tada su dugo trajale polemike što nije valjalo tog ljeta u borbi protiv požara i koliko je "kriv" tada usvojeni novi Zakon o vatrogastvu, te koje su prave relacije između profesionalnih postrojbi i DVD-ova, zatim podjela nadležnosti i subkoordinacija, nepostojanju efikasne koordinacije, zatim o mnogim "greškama u koracima" kao što su kasni izlasci na teren s nedovoljnim snagama, itd.
Uspoređujući broj tada raspoloživih "kanadera" naših susjeda Talijana i nas, uočena je kod njih dominacija "lakih helikoptera" koji su predstavljali okosnicu brzih udarnih jedinica.
Indirektne štete
Naglašavali smo da posljedice požara nije uvijek lako u potpunosti identificirati i ekonomski vrjednovati. Direktne štete se relativno brzo izračunavaju, međutim, indirektne štete je znatno teže kvantificirati i ponekad se uočavaju tek nakon određenog broja godina. Za Hrvatsku su posebno opasne indirektne štete koje se odražavaju na turizam i to stvarajući "image" nesigurne zemlje.
Priče, a i snimke evakuacije turista iz hotela koji je okružen vatrom, vrlo grubo su se zloupotrebljavale u bespoštednom promidžbenom ratu koje međusobno vode zemlje koje žive od turizma. Sateliti iz različitih sustava, kao što je npr. NOAA, u realnom vremenu su prenosili "prikaze" požarišta u Hrvatskoj svjetskim i europskim institucijama zaduženim za "remote sensing" (daljinsko nadziranje) velikih požara, tako da nije trebalo prikrivati podatke ili umanjivati opožarene površine.
Obećavane su detaljne analize što većeg broja požara, kako bi se dobili vrlo dragocjeni parametri kao što je način izbijanja požara, vrijeme detekcija, vrijeme početne intervencije, brzina širenja, komparacija s meteo podacima, korelacija brzine širenja s konfiguracijomterena i pokrovom zemljišta, reaktiviranje požarišta, itd.
Nisam siguran da su te analize napravljene, ili se nisu dovoljno koristile u svladavanju ovogodišnjih požara koji je 17. srpnja krenuo od zaleđa Žrnovnice prema Splitu. Jer nepristran promatrač (prateći izvještavanja medija) mogao je steći dojam o neravnopravnoj borbi, malobrojnih i slabo opremljenih vatrogasaca, te građana i raznih udruga (Torcida, veterani, itd.) često izloženih nadljudskim naporima i opasnostima za vlastiti život, s vatrenom stihijom, koju su jedino kanaderi mogli obuzdati ako ih je bilo dovoljno i ako su postojali vremenski uvjeti za njihovo djelovanje (što je, nažalost, u konkretnoj situaciji izostalo zbog jake bure i mraka).
Analizirajući iskustva i strategije protupožarne zaštite zemalja koje prednjače po broju i veličini šumskih požara, može se doći do vrlo interesantnih saznanja. Pored preventive, edukacije i "izvan sezonskih" priprema, temeljni aksiom u protupožarnoj borbi jest brza detekcija požara, točno lociranje požarišta (intenziteta i veličine), razrada strategije operativnog djelovanja, te stalna korekcija modaliteta djelovanja operativnih snaga (ConOps - Concept of Operations) prema akutnoj situaciji na požarištu.
Sudjelujući na brojnim konferencijama TIEMS-a (The International Emergency Management Society), jednom prilikom sam čuo izlaganje veterana vatrogastva iz Australije da je šumski požar "zvijer" koju treba nadmudriti i obuzdati uočavajući njezine slabosti. U nadmudrivanju i obuzdavanju "zvijeri" sigurno može pomoći Incident Command System (ICS), koji se najčešće definira kao sustav koji omogućava standardizirani pristup zapovijedanju, nadzoru i koordinaciji odgovora (djelovanja) na izvanredne situacije (npr. šumski požar), koji osigurava zajedničku hijerarhiju u kojoj odgovorne osobe (responders) iz više agencija (prof. vatrogasci, DVD, vojska, MUP, Hitna pomoć, HGSS, CZ, VIK, itd.) mogu biti učinkovite.
Komunikacija i upravljanje
ICS je u potpunosti razvijen sedamdesetih godina tijekom velikih napora za suzbijanje požara u Kaliforniji i nakon niza katastrofalnih požara u urbanim sučeljima gradova Kalifornije, jer su razne postpožarne studije utvrdile da se problemi neuspjelog odgovora (djelovanja u požaru) često odnose na nedostatke u komunikacijama i upravljanju, a ne nedostatak resursa ili neuspjeh taktike.
Od 2010. do 2015. intenzivno se razvija NICS (Next-Generation Incident Command System) s konkretnim programskim rješenjima i DUZS načelno koristi NICS, ali sigurno nije korišten u zadnjem požaru koji je zaprijetio Splitu 17. srpnja o.g. Poznato mi je također da je u okviru projekta HOLISTIC predviđena nabava komandnog vozila, odnosno "uspostava županijskog operativnog centra za nadzor i intervencije, oprema operativnog centra i postavljanje sustava za rano otkrivanje požara...", itd.
Tog dana 17. srpnja, gledajući crni dim na istoku (stanujem u istočnom dijelu Splita), kao građanin očekivao sam u informativnim emisijama (nakon 11 sati) prikaz iz "nekog operativnog centra", objašnjenje situacije na velikom ekranu (display), odnosno "Operation Dashboard" s prikazom situacije na terenu (površine zahvaćene požarom), rasporedom vatrogasnih snaga, očekivanim smjerom širenja požara, prometnom regulacijom (vrlo važno!), sugestijama za evekuaciju "žena i djece" na određenim područjima i niz drugih informacija za građane, dakako od "kompetentne osobe" (zapovjednika združenih snaga ili "stožernog glasnogovornika").
Umjesto toga gledali smo apokaliptične scene požara i izjave izbezumljenih (s razlogom) DVD-ovaca i mještana koji su davali proturječne i nimalo ohrabrujuće izjave (požarna fronta je 10 - 20 km, nema nigdje vatrogasaca, nestalo je vode i struje, zovite pomoć (tko), itd).
U večernjim satima sam ugledao na TV-u generala Krstičevića koji je malo smirio situaciju i dakako najavio dolazak vojnika. (Poslije je nastala polemika kada je trebalo pozvati tih 100 vojnika, iako je moje osobno mišljenje da njihov dolazak, osim možda psihološkog efekta, nije bitno pridonio obuzdavanju požara. Dolazak vojne tehnike (cisterne, buldožeri, agregati, specijalni alati, terenska vozila za evakuaciju itd.) imao bi znatno veći učinak.)
Da je moglo izgledati i drugačije, evo obrazloženja:
U 17.07. oko 10 sati iz Splita je vidljiv veliki dim iz smjera Tugare – Srinjine i prema informacijama s radija na terenu su snage lokalnih DVD-ova.
U 11 sati dostupne su satelitske slike LANDSAT-a (snimljene u 10.30 h) koje prikazuje da se radi o ozbiljnom požaru koji je zahvatio veliku površinu. Termalna slika požara ukazuje na vrlo visoke temperature (u zapadnom djelu požara), što upozorava na njegovu "agresivnost" i vrlo visoki indeks gorljivosti terena. No, treba napomenuti da se i bez dostupnosti satelitskih snimaka uz pomoć praćenja lokacija vatrogasaca i njihovih vozila na terenu („vehicle tracking“) već mogla „ocrtati“ požarna fronta.
U tu svrhu postoje čak besplatna rješenja, pa tako npr. Google na svakom pametnom telefonu ima mogućnost podjele lokacije („share location“), što je već dovoljno da zapovjednik na svom pametnom telefonu ili tabletu dobije lokacije svojih vatrogasaca na terenu.
S druge strane, sve meteorološke prognoze (prognostičke karte DHMZ – ALADIN, Meteo YR.NO, CMCC AFS – Adriatic Forecasting System) ukazuju na jaku buru s promjenjivim usmjerenjem i jakim intenzitetom sve do noći, što dovodi u pitanje (bolje rečeno isključuje) korištenje zračnih snaga. A konfiguracija terena iz raspoloživog GIS-a ukazuje na mogućnost lokalnog skretanja bure prema Splitu (zapad).
Kritična infrastruktura
Dok je u isto vrijeme prisutna i ugroženost energetske i vodoopskrbne infrastrukture na terenu bez pristupnih cesta požarištu (slika 1). Svaki ICS bi nakon samo ove parcijalne analize (najkasnije u 11 sati) proglasio opću uzbunu.
Jedan od prvih koraka koje je trebalo poduzeti je zaštita kritične infrastrukture, odnosno predvidjeti prespajanja na energetskom sustavu, ili ako to nije moguće, staviti agregate uz sve pumpe koje opskrbljuju vodospremnike jer je za mene najtužnija scena bila kada čovjek brani kuću s crijevom i nestane vode. Koliko mi je poznato, u popodnevnim satima nisu bile "mobilizirane" brojne cisterne koje su u posjedu državnih firmi (Čistoća, Parkovi i nasade, VIK, HC, ŽC itd), te privatne firme koje su željele pomoći, a natapanje ispred požara je bilo jedna od mogućih strategija.
Opći dojam svih s kojima sam razgovarao je bio da nije postojala strategija, jer su vatrogasci bili stalno iza požara, odnosno unutar požara, što je razumljivo kada je trebalo braniti kuće, ali sigurno je jedan dio snaga trebalo odvojiti za frontalni napad ispred požara (npr. vatra se približavala Mravincima i zapalila jednu kuću, automobile i sl., a vatrogasaca nigdje nije bilo, a nestalo je i vode). Tracking sustavi omogućavaju da se na ekranu vidi raspored svih vozila i da ih se pomiče prema razvoju globalne strategije.
Prije desetak godina smo predlagali da se korištenjem "višekriterijalne analize" (MCA – multicriterial analisis) izvrši valorizacija ugroženih teritorija i odredi bonitet, odnosno što svakako treba braniti, a što se može "žrtvovati" i tako se optimizira trošenje resursa (sličan projekt je radio Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije (FGAG) iz Splita za humanitarno razminiranje u Sisačko-moslavačkoj županiji na zahtijev kanadskih donatora).
Jedno od novinarskih pitanja u večernjim satima 17. srpnja je bilo i pitanje "određivanja prioriteta", što dakako nije moguće bez višekriterijalne analize, i FGAG raspolaže programskom podrškom koja online određuje prioritete na osnovi GIS podloga i metode PROMETHEE.
Ne znam je li kod ovog požara korišten neki od simulacijskih modela širenja požara, jer su u svijetu i kod nas razvijeni dosta sofisticirani modeli propagacije požara, koji pored karakteristika terena zahtijevaju i precizne meteorološke podatke s online obradom. U Francuskoj je na primjer za zaštitu otprilike 100x100 km površine instalirano 30 automatskih meteoroloških senzora koji opskrbljuju simulacijski model potrebnim podacima.
Mislim da je i kod nas problem meteoroloških senzora, a koji mogu biti i "mobilni", odnosno nekoliko vozila se rasporedi na ključnim točkama (koje se dobiju iz GIS analize terena) i daju dragocjene podatke (posebno su važna upozorenja na promjenu smjera vjetra). ICS služi i za određivanje strategije obuzdavanja požara i na slici 2. uočljivo je jedno "usko grlo" gdje je požar preskočio cestu.
"Zamka" za "zvijer" je mogla biti na cesti Stobreč – Kučine – Mravince, gdje je u dužini manjoj od 500 metara vatra preskočila cestu, tako da se s linijom obrane od 500 metara, a to je desetak cisterni i dakako dobro natapanje, moglo pokušati zaustaviti vatru.
Ovakve vrste požara zahtijevaju visok stupanj koordinacije i organizacije svih raspoloživih snaga za intervenciju, a to sigurno nisu samo vatrogasci. Multidisciplinarni (Amerikanci bi rekli multiagencijski) pristup u izgradnji jedinstvenog operativnog centra s jedinstvenom zapovjednom strukturom i dakako integracijom svih raspoloživih podataka.
Minus za sustav
Tih dana pročitao sam i izjavu župana splitsko-dalmatinskoga gosp. Blaženka Bobana da je uočavajući približavanje vatre zgradi Općinskoga suda na Dračevcu (gdje je i arhiv Suda) uspio skrenuti s brze ceste neke nadolazeće vatrogasce (mislim iz Zagreba) na prostor Dračevca, što je rezultiralo uspješnom obranom Suda, odnosno dragocjenog arhiva.
Veliki plus za gosp. Bobana i nadolazeće vatrogasce, ali sigurno minus za čitav sustav vođenja protupožarnih aktivnosti, odnosno "zapovjedniku" koji u tom trenutku nije imao informaciju gdje je vatra i da ugrožava dragocjeni arhiv, te da su prispjele raspoložive nove snage.
Možda je i retoričko pitanje tko je "zapovjednik" koji koordinira gašenjem požara i određuje strategiju, sređuje kaos u prometu (blokiranje ceste, semafori ne rade, a nema prometne policije da regulira protok), usmjerava evakuaciju, koordinira i angažira resurse drugih sustava (MORH, MUP, zdravstvo, Županija, Grad, javna poduzeća, udruge, itd.), štiti "kritičnu infrastrukturu" i omogućava njezino funkcioniranje, i dakako moglo bi se još mnogo toga nabrojiti. Također je važno i pozicioniranje "zapovjednika" u čitavoj hijerarhiji i, što je posebno važno, njegova ovlaštenja.
Postojeći sustav, po mome mišljenju, ne pruža zadovoljavajuća rješenja, te sam s velikim interesom čitao Strategiju nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske nadajući se konkretnim rješenjima. Za sada su u strategiji samo naznake, odnosno otvaranje zakonskih pretpostavki da se dođe do konkretnih rješenja. Kako godinama radim na "Sustavima za podršku odlučivanju" (SPO), siguran sam da se može kreirati jedan takav sustav kao odgovor na sve opasnije ugroze društvene zajednice.
U Hrvatskoj postoje visoko kvalitetni kadrovi kao što su sustav analitičari, informatičari, eksperti za logističku podršku i telekomunikacije, eksperti za modeliranje i simulaciju procesa u prostoru, te dakako protupožarnu zaštitu, koji bi mogli značajno unaprijediti "okruženje" i "podršku" interventnim vatrogasnim i drugim postrojbama, bez kojih se, nažalost, požar ne može ugasiti.
Sigurno je potreban i "preustroj" postojećih struktura, ali ne samo vatrogastva, nego i svih drugih državnih tijela i agencija na kojima počiva čitav sustav nacionalne sigurnosti.