- Glavno je da su živi, najvažnije je da su mi oba živa, to je meni najvažnije… - ponavljala je kroz suze Nada Jureško, majka Andrije (28) i Nikole (38) čiji je teretni brod u srijedu navečer doživio havariju, a oni se jedva spasili.
Obitelj Jureško živi u malom mjestu Mrljane na otoku Pašmanu. Majka Nada, koja je udovica, ima četiri sina i četiri kćerke.
Iako je u petak ujutro, kada smo je posjetili, ponavljala da je najvažnije da su Andrija i Nikola ostali živi, njihova majka je bila u šoku i drhtala je. Uz nju je stajala Andrijina supruga sa djevojčicom u naručju. Nada Jureško je kazala da su sinovi otišli u Šibenik, u Lučku kapetaniju, da ne zna kako će sve to završiti, da brod treba izvući sa dna mora, da ih je zadesila katastrofa, da im je to bio obiteljski kruh…
- Sinovi su vam dobro, pa i liječnici su ih pregledali netom nakon havarije – pokušali smo utješno razgovarati, no majka Nada nam je kazala da je unatoč pregledu njezin sin Andrija po povratku u Mrljane ponovno potražio liječničku pomoć. Tihim glasom je prestrašena žena rekla da nitko od njih još nije svjestan što im se dogodilo.
- Otišao je u ambulantu u Neviđane, iako ga je Hitna pregledala nakon havarije – kazala je majka. Andrija je spašen gotovo u posljednji čas, plivao je do obale nakon što mu je brod potonuo i bio je na izmaku snaga kada je izvučen na kopno. Njegovog brata Nikolu je posada „Tijata“, Jadrolinijinog putničkog broda koji se sudario sa Jureškovim teretnim brodom „Plavi Jadran“, izvukla na sigurno.
Jeziva siječanjska tišina jedva naseljenog malenog mjesta ostavljala je u petak ujutro mučan dojam – osim što u mjestu nema ni lokalne gostionice gdje bi se izjutra „pretresle“ novosti, rijetki mještani koji se mogu sresti u kaletama jednako mučno šute o ovom događaju. No u Barotulu, mjestu udaljenom tek stotinjak metara od Mrljana, sugovornici rado pričaju. Za njih nema sumnje da je 30-metarski „Plavi Jadran“ potonuo zbog prekrcanosti.
- Ovdje se svi poznajemo, generacijama, i svatko zna tko se čime i na koji način bavi. Andrija je dobar momak, brižan prema obitelji, svima je žao da mu se to dogodilo i da je jedva izvukao živu glavu, ali znamo i da je „Plavi Jadran“ toga dana jedva virio iznad površine mora, toliko je u njemu bilo pijeska, ili tucanika. To se jasno vidi po mjestu gdje je udaren, inače bi bilo drugačije. Pa on je potonuo za nekoliko minuta! Zašto nije šijao? Eto. I što je bilo sa svijetlima? A s druge strane, pa ima li „Jadrolinijin“ brod radar, gleda li netko što se događa dok plove? – uglas su govorili mještani Barotula i komentirali kako nitko ne kontrolira nesmiljeno vađenje pijeska i šljunka, i njihovo odvoženje i prodaju po otocima. Pri tom se građevinski materijal krca preko svih dozvoljenih i normalnih granica, kažu naši sugovornici, spominjući da je već bilo takvih problema u široj obitelji Jureško.
I u drugom obližnjem mjestu, u Neviđanima, komentira se potonuće „Plavog Jadrana“ i raspravlja se o čijem bi trošku brod trebao biti izvađen sa dubine od oko 25 metara. Napomenuli smo sugovornicima da je Andrijin i Nikolin stric Ante Jureško kazao da je šteta na brodu barem 100 tisuća eura.
- To su potpune gluposti. Taj je brod star i vađenje će koštati više od vrijednosti broda – kazali su mještani. Svima je žao Andrije i Nikole, no i oni „zaobilaze“ razgovor o široj obitelj koja se bavila istim poslom.