Marko Duvančić (42), vinar iz Razvođa, pokucao je jedne večeri na vrata svoje kuće, pričekao da mu supruga otvori, a kad ga je vidjela pokunjena, znala je – opet je smislio neku ludost.
– Aj, sad ti njoj reci da sam kupio osam bačava starih 120 godina, iz nekadašnjeg pogona "Dalmacijavina", i da oću od njih napraviti sobe. Konobu dida Marka! – sjetno će Marko.
Danas joj je drago. Ona radi oko marketinga, "bookira" te bačve od 21 kvadrata, dolaze ljudi sa svih strana svijeta da bi u mirisima vina spavali nedaleko Oklaja, podno planine Promine. Četiri sunca imaju, to vam je najviša kategorija seoskog domaćinstva, piše Slobodna Dalmacija.
Pitamo ga, odakle mu uopće takva ideja, a on će: A kako je Bill Gatessmislio Microsoft?
– Kad sam čuo da su na prodaju, sve se samo posložilo. Puno se vremena izgubilo na dozvole i kredit, no za godinu i pol dana imali smo objekt – počinje priču profesor na Veleučilištu u Kninu i inženjer agronomije. Najprije, dok je još studirao, pokretao je vinariju, kap temeljac današnjih bačava. Tada nije bilo ni EU fondova.
Kapa podprominska
– Ali, povukao sam sredstva iz ministarstava. Rekli su mi da budem sretan ako mi jedan od pet projekata prođe. Od 23 prijavljena dobio sam 21! – zadovoljno će Duvančić, dok namješta tradicionalnu kapu na glavi. To vam je, govori usput, podprominska, nije drniška kako se često misli. Košulja na njemu, također, s narodnim vezom. A najprije nas je dočekao u trlišu. Izrađuje namještaj za restoran i kušaonicu vina "Pilipovi dvori", napravljenu od zidova kuće iz 1864. godine praprapradjeda mu Ivana. I neobične bačve vlastoručno je pretvorio u sobe.
– Uzeo sam osnovnu školu u najam, sredio vinariju, kapacitet je oko 90 tisuća litara sa svom novom opremom. Došli smo do 12 i pol hektara vinograda. Nestanu u krugu od dva kilometra, a pazimo da ostane i za restoran – spremno će domaćin. I onda su, kaže, gosti uz vino počeli žugati:
– Mi bi došli i pili, ali ne bi vozili! Napravio sam tada bačve. Pod i plafon s vanjske strane je izoliran, a zidovi s unutarnje. Nismo mogli ostaviti drvo, bilo bi tmurno, ipak je to soba – veli nam Marko.
Ideje mu ne prestaju navirati. Kreće u proizvodnju pršuta, u vlastiti uzgoj svinja. Sadi orahe, unatoč narodnom vjerovanju iz Promine da će vile začarati onoga tko pod njim spava.
U Agroturizmu Duvančić sezona traje sedam mjeseci. Devet ljudi radi tijekom godine, a kad je berba i do četrdeset.
– Imamo ocjenu 9,7 na Bookingu. Pored bačava je bazen, svaka ima klimatizacijski uređaj, televiziju, sve što se po pravilniku o kategorizaciji tražilo. Radimo i tijekom zime, tad su cijene nešto niže, a otvori se i restoran za posebne prigode – govori nam Marko.
I neka poznata imena su tu organizirala fešte, no nećemo sada, nije u redu, ogovarati. Ali, kazat ćemo da su jeli sve domaće, variva i peke.
Evo vam ključ
– Proizvodi su naši, i od OPG-ova, najviše iz Miljevaca. Gosti u restoranu i u bačvama su devedeset posto genijalni ljudi, poslovnjaci, imaju zdrave poglede na svijet – govori Duvančić.
Nada se da će objaviti knjigu s njihovim pričama, a i sam se trudi da im boravak u bačvi bude nezaboravan.
– Došli su nam tako Indijac i Britanka, čuo sam ih kako pričaju da im je godišnjica braka. Običaj je da mi goste dovedemo u sobu, ali..., rekao sam im "evo ključ, sami otiđite". Čitavu bačvu rasuli smo laticama ruža, upalili svijeće, a oni su bili oduševljeni! Sitnice razvesele, vidi se da vodiš računa.
Šokiraju se kad im kažem da je restoran otvoren cijelu noć. U dva sata ujutro ako ogladne, sve je osvijetljeno, samo se spuste i uzmu. Hoću da imaju komod – dosjetljivo će profesor.
Cijene, razumljivo, u bačvama jesu nešto veće, ali s namjerom.
– Išao sam na to da mi ne dolaze oni "skorojevići". Sad bi ja ovako, onako. Hoću ozbiljne ljude...
Nećete influencere?
–... s ozbiljnom platežnom moći. I takav se neće sramotiti ako je uzeo bocu vina za 60, a platio sobu 800 kuna. Tu sam kategoriju htio i uspio dovesti – ponosno će Duvančić.
K tome, ako gost duže boravi, jedna večera je na račun kuće. Daju im i bicikle, a česti gosti su im motoristi. Baš sada rade na teniskim terenima, kuglanama i streljanama. Podno Promine, samo je nebo granica.
