Dr. Fuad Mehdi, član jedne od imućnijih i starijih bagdadski obitelji, zaposlenik je KBC-a Split. Dr. Mehdija je ljubav prema svojoj supruzi Katarini, rođenoj Splićanki, ali i ljubav prema Dalmaciji, dovela početkom ove godine za stalno u Split. Čudno, pogotovo jer je radio u prestižnoj stomatološkoj poliklinici u švicarskoj Laussani i sve ostavio.
- Rođen sam prije 55 godina u jednoj od najstarijih i najpoznatijih bagdadskih obitelji. Oduvijek, od kada znam za sebe, želio sam biti liječnik. Valjda je to bila želja po uzoru na moga oca, koji je ginekolog. No, mene je zanimala stomatologija i nakon što sam osnovnu i srednju školu završio u Bagdadu, otišao sam na Medicinski fakultet u Beograd. Znate, za to doba je bilo normalno da ljudi iz Irana, Iraka, odnosno zemalja Bliskog istoka i Afrike dolaze na studij u ondašnju Jugoslaviju. Tako je mene put naveo u Beograd, gdje sam studirao do 1990. godine. Nakon završenog faksa odradio sam u Beogradu staž i onda otišao 1992. raditi u Švicarsku, kazuje nam dr. Mehdi.
U Švicarsku su ga "povukli" prijatelji koji su tamo živjeli.
- Zaposlio sam se u Švicarskoj kao stomatolog i tamo sam upoznao moju Katarinu, odnosno suprugu, koja je iz Splita i koja je u Švicarskoj radila kao viša medicinska sestra. Nakon godinu dana smo se vjenčali u Zürichu. Od tada pa do 1. siječnja ove godine, kada sam počeo raditi u KBC-u Split, svake smo godine ljeti dolazili u Split. I tako sam se ja, osim u moju Katarinu, zaljubio i u Split, Dalmaciju i Dalmatince, kao ljude. Dakle više od 25 godina stalno me vukla želja doći raditi u Split, odnosno u splitsku bolnicu - kazuje naš sugovornik.
Redovito je pratio javne natječaje iz KBC-a Split, nadajući se da će bolnica trebati oralnog kirurga, budući da je oralnu kirurgiju specijalizirao u Zagrebu, od 2005. do 2008. godine. I eto, nedavno mu se i posrećilo.
- Prijavio sam se na javni natječaj i primljen sam. Mojoj sreći nije bilo kraja. Istini za volju, zvali su me da dođem raditi i u Rijeku i u Zagreb, ali meni je Split bila želja. Znate, u Splitu je sve opuštenije, ljudi su pristupačniji i jednostavniji. U Zagrebu je sve "u rukavice" i puno je hladnije nego u Splitu. Meni kao čovjeku s juga više odgovaraju ovaj mentalitet, ova klima, tako da mogu reći da sam pravi Dalmatinac. Ljudi, kolege i kolegice su me u Splitu prihvatili kao svoga, uopće ne osjećam neki animozitet ili neprihvaćanje. Kao da sam rođen ovdje - kazuje dr. Mehdi.
Posljednji put u svom rodnom Iraku dr. Mehdi je bio prije dvije godine. Sumrak iračkog društva nastupio je početkom 80-ih godina prošlog stoljeća.
- Da, u tom je trenutku na vlast došao Saddam Hussein, koji je bio sličan vladar kao i Staljin. Vladao je željeznom rukom i Irak, koji je do tada bio socijalna država, u kojoj su građani uživali sve slobode, pretvorio je u zatvor. Izgubili smo slobodu, pogotovo političku slobodu i nismo smjeli misliti svojom glavom. U doba Husseina upravo je najviše liječnika i iračke inteligencije napustilo Irak, jer su znali da će on Irak unazaditi.
Irak u posljednjih 40-ak godina nije imao sreće sa svojim vladarima. Da je kojim slučajem Irakom vladao Tariq Aziz, bivša desna ruka Saddama Husseina i bivši ministar vanjskih poslova Iraka, Irak bi bio kudikamo uređenija država i bolja za život svojih stanovnika. Aziz je bio katolik, bio je napredan i miroljubiv čovjek i bio je jako štovan u inozemstvu, a pogotovo u Vatikanu - kazuje dr. Mehdi.
"Irački Dalmatinac" kaže da su Iračani vrlo slični Dalmatincima.
- Po mentalitetu i duši smo isti. Ja imam iračko ime i prezime, ali osjećam da pripadam ovdje u Dalmaciji. Ako se zna da su Hrvati prije više od 2000 godina krenuli iz Perzije u sadašnju Europu, odnosno na obale ove divne zemlje, jasno vam je što govorim. Da mi sada netko dade ne znam koliko zlata i bogatstva, ja se ne bih maknuo iz Splita. Ovo je moj dom. A da Hrvati vuku prijeklo iz Perzije, najbolje govori činjenica da prezimena, primjerice, Talaja i Mrđen iz Hercegovine ili Šamija iz Imotskog porijeklo vuku iz današnjeg Iraka - kazuje dr. Mehdi.
Za kraj nam se naš sugovornik pohvalio i majicom koju je imao na sebi te nam je spremno pozirao s njezinim natpisom "Živimo Hajduk". Tko zna, možda se od ove jedne majice osnuje društvo prijatelja "Hajduka" iz Bagdada.
- Navijač sam Hajduka od prvih dana od kada dolazim u Split. Pa tko uopće može dolaziti, iz godine u godinu, u Split, a da se ne zaljubi u Hajduk - zaključuje dr. Fuad Mehdi.
Žalosti me siromaštvo
U Iraku imao oko 27 posto siromašnog stanovništva i to je ono što najviše žalosti našeg sugovornika.
- U Iraku, odnosno u Bagdadu, dobro žive odvjetnici, inženjeri i liječnici. Plaća od 2500 do 5000 američkih dolara je za iračke prilike odlična plaća i s takvim primanjima obitelji mogu odlično živjeti. Što se tiče liječničkih plaća, one u Bagdadu variraju od 2500 do 3000 američkih dolara (16,5 do 19,8 tisuća kuna), naravno s dežurstvima. Međutim, u iračkom zdravstvu ima puno, previše grešaka pa pacijenti vrlo često ne dobiju potrebnu liječničku skrb - kazuje dr. Fuad Mehdi.