Muškarac koji izglača svoju košulju, usisa dnevni boravak ili skuha obiteljski ručak u Hrvatskoj više nije potpuni endem. Iako žene i dalje obavljaju lavovski dio kućanskih poslova, ipak sve češće mogu računati na pomoć svojih muških partnera.
Raspodjela kućanskih poslova još uvijek je daleko od podjednake, a žene i dalje imaju znatno manje slobodnog vremena nego muškarci, no neosporno je da je Hrvatska danas znatno bliža razvijenijim i rodno emancipiranijim zemljama nego što je bila u doba socijalizma. Prema danas dostupnim podacima, tada su žene obavljale praktički sve kućanske poslove i nisu mogle računati na bilo kakvu veću pomoć svojih muževa.
Takav je zaključak iznjedrilo opsežno sociološko istraživanje koje je, u okviru projekta "Relacijski rodni odnosi u Hrvatskoj: modernizacijske i razvojne perspektive", ove godine proveo tim na čelu s prof. dr. Ingom Tomić Koludrović. Projekt koji pruža dosad najdetaljniji uvid u muško-ženske odnose u hrvatskim obiteljima realizirali su istraživači splitskog područnog centra Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar" i Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, uz financijsku potporu Hrvatske zaklade za znanost.
Rezultati, među ostalim, pokazuju da muškarci povremeno u kućanstvu obavljaju trećinu poslova vezanih uz pranje posuđa, čišćenje doma i kuhanje. Nešto su manje "hrabri" kad je riječ o glačanju i pranju rublja: u tim aktivnostima oni s vremena na vrijeme sudjeluju u petini obiteljskih obaveza. No, kad je u pitanju kupovanje hrane, i kad se ne računa svakodnevna, nego povremena kategorija, oni su se praktički izjednačili sa ženama. Žene su, pak, najbliže ravnopravnosti došle u plaćanju računa, kategoriji koju društvo tretira kao "muški" posao. Indikativno je da je gotovo 80 posto ispitanika zadovoljno ili uglavnom zadovoljno ovakvom podjelom poslova u kućanstvu: žene su sretne što im muževi barem nešto pomognu, a muškarci su pomalo ponosni što ipak obavljaju više kućanskih poslova od svojih očeva.
Smanjili zaostatak za Europom
– Hrvatska sada znatno manje zaostaje za zapadnom Europom nego što je zaostajala u socijalističkom razdoblju. Povjesničar Ulf Brunnbauerizračunao je da su žene u bivšoj Jugoslaviji šezdesetih godina radile 60-70 sati tjedno, od čega je 20 do 30 sati otpadalo na kućanske poslove. To je bilo najviše u Europi. Najopterećenije na zapadu bile su žene u Italiji, s prosječno 54 sata rada tjedno. Žene u Hrvatskoj danas obavljaju 80 posto kućanskih poslova, no valja znati da i u najrazvijenijim europskim zemljama žene i dalje obavljaju gotovo tri četvrtine takvih poslova – ističe Inga Tomić Koludrović, znanstvena savjetnica u područnom centru Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Splitu i dobitnica Državne nagrade za znanost, koja se pitanjem pozicije žena u hrvatskom društvu bavi dugi niz godina.
Na valu takvog trenda, rodni odnosi unutar obitelji sve više teže simetriji. Čak 65 posto ispitanika danas smatra da glavnu ulogu u njihovu kućanstvu imaju i žena i muškarac, 66 posto njih tvrdi da zajednički donose najvažnije odluke u obitelji, a 57 posto da zajednički osiguravaju prihode. Žene se uglavnom više žrtvuju za djecu (44 posto prema tek 2 posto muškaraca), preuzimaju inicijativu za pomirenje nakon svađe (31 prema 13 posto), održavaju rodbinske i prijateljske veze te odlučuju o svakodnevnim troškovima (25 prema 8 posto). Muškarci, pak, uglavnom odlučuju o većim ulaganjima (19 prema 15 posto žena), osiguravaju prihode (26 prema 15 posto žena) te donose najvažnije odluke (17 prema 15 posto žena).
Ipak, situacija je daleko od idealne. Jedan od indikatora koji upućuju na takav zaključak jest nerazmjer u količini slobodnog vremena kojima raspolažu žene i muškarci. Prema podacima iz ovog istraživanja, žene još uvijek rade više, dok se muškarci više odmaraju.
– Unatoč tome što muškarci danas, barem povremeno, sudjeluju u kućanskim poslovima više nego u socijalističkom razdoblju ili u početnom razdoblju tranzicije, jasno je da veliku većinu kućanskih poslova u hrvatskim obiteljima i dalje obavljaju žene. To se najbolje vidi ako pogledamo što muškarci i žene kažu o tome koliko dnevno imaju slobodnog vremena. Trećina zaposlenih žena u Hrvatskoj tako dnevno za sebe ima do 30 minuta vremena, a četvrtina do sat vremena. Kod muškaraca su takvi postoci ipak znatno manji, a oni koji imaju malo vremena u takvoj su situaciji prvenstveno zbog poslovnih, a ne kućanskih obaveza – upozorava mr. Mirko Petrić, viši predavač na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, koji je sudjelovao u izradi ovog vrijednog projekta.
Kakva je pritom situacija kad se pogledaju hrvatske regije? Prema podacima koje su detaljno obradili dr. sc. Ivan Puzek i dr. sc. Željka Zdravković, u primorskoj Hrvatskoj muškarci su rekorderi po slobodnom vremenu. Njih čak 46,4 posto ima više od dva i pol sata slobodnog vremena. Muškarci u Zagrebu češće od prosjeka kuhaju, peru suđe, glačaju, čiste dom i peru rublje. Kada je pak riječ o Dalmatincima, oni upravo u tim kategorijama često padaju na testu ravnopravnosti.
Slaganje u krevetu i politici
– Ispitanici iz Dalmacije, nažalost, ne odskaču od ostatka zemlje, osim u negativnom smislu. Kućanske poslove muškarci u Dalmaciji uglavnom obavljaju u prosjeku uzorka, osim čišćenja kuće i popravaka u kući, gdje su ispod nacionalnog prosjeka. Na pitanje obavljaju li barem povremeno te poslove, osim u kuhanju i održavanju automobila, u svemu su drugome ispod nacionalnog prosjeka. No, kad je riječ o kontroli financija, odnosno plaćanju računa, i redovito i povremeno, muškarci u Dalmaciji iznad su nacionalnog prosjeka – ističe Petrić.
Zanimljivo je i da ovakav raspored kućanskih poslova i slobodnog vremena može utjecati i na stopu fertiliteta, s kojom Hrvatska muku muči već dulje vrijeme.
– Podaci Eurostata pokazali su da su Njemačka i Hrvatska, u europskom kontekstu, najudaljenije suprotnosti: u Njemačkoj najviše rađaju najmanje obrazovane žene, često migrantskog podrijetla, a u Hrvatskoj visoko obrazovane žene sa sigurnim zaposlenjem, često u javnoj službi. Budući da obrazovani muškarci više od prosjeka pomažu ženama u kućanskim poslovima, pokazuje se da je i na tom planu visokoobrazovanim ženama lakše nego slabije obrazovanima, sa slabije plaćenim i nestalnijim, često sezonskim poslovima – upozorava Inga Tomić Koludrović.
Važan je čimbenik, prema njezinu mišljenju, i duljina rodiljnog dopusta i visina naknada. Siromaštvo i nesigurnost najveći su razlozi zbog kojih se slabije obrazovane žene ne odlučuju na rađanje, a nedostatak muškaraca koji bi ih podržavali, pa i u kućanskom radu, sigurno također igra ulogu, zaključuje naša sugovornica.
Istraživanje je obuhvatilo i stavove muškaraca i žena o braku i obiteljskim odnosima. Najvažnijim supstratom uspješnog braka Hrvatice i Hrvati tako smatraju međusobno poštovanje i uvažavanje. Na drugom je mjestu dobar seksualan odnos, a tek iza toga dolaze ista vjera, nacionalno i socijalno podrijetlo te slaganje u politici.
Zanimljive su i preferencije po regijama. Isto vjersko uvjerenje važnije je ženama u Slavoniji, a potom i u Dalmaciji. Isto nacionalno podrijetlo važnije je muškarcima iz Slavonije, potom i Dalmacije. Isto socijalno podrijetlo važnije je ženama i muškarcima u Istri i Hrvatskom primorju, dok je slaganje u politici važnije ženama i muškarcima u Zagrebu, kao i u ostalim većim hrvatskim gradovima.
Dobar seksualni odnos važniji je, pak, ispitanicima i ispitanicama u dobi od 25 do 44 godine, visokog ili višeg obrazovnog stupnja, u Banovini, Kordunu, Lici te Istri i Hrvatskom primorju. Ovaj segment najmanje je, zanimljivo, važan Slavoncima i Dalmatincima s osnovnoškolskim obrazovanjem.
Najviše zadovoljstva u odnosu donose obiteljska druženja (62 posto), potom briga za djecu (49 posto) te razgovor (33 posto). No, i u ovim kategorijama postoje rodne razlike. Muškarcima su natprosječno važni seksualni odnosi i briga za djecu, a ženama briga za djecu i obiteljska druženja. Na zadovoljstvo u odnosu u Zagrebu više nego drugdje utječu putovanja, dok su najmanje važni razgovor i zajedničko pripremanje obroka. U Dalmaciji je situacija obrnuta. Na prvom su mjestu aktivnosti koje generiraju zadovoljstvo u obitelji razgovor, zajednički obroci i pripremanje obroka, a najmanje je na cijeni druženje sa susjedima i rad u kući. Slavonci, pak, uživaju u druženju s prijateljima i gledanju televizije, no u putovanjima ne vide prevelikog gušta.
Obrazovanje i diskriminacija
Ako razgovor promatramo kao temelj ravnopravnog odnosa, 42 posto ispitanih često o svojim problemima razgovara sa svojim partnerom, odnosno partnericom, 14 posto ih ponekad o problemima razgovara s roditeljima, dok se najmanje često o onome što nas tišti razgovara s braćom i sestrama. Uvjerljiva većina ispitanih, njih čak 88 posto, smatra da mogu računati na podršku partnera ili partnerice kad su tužni, neraspoloženi ili im je teško.
Istraživanje je pokazalo i da stupanj obrazovanja žena ima nemali utjecaj na njihovu potencijalnu diskriminaciju unutar obitelji. Slabije obrazovane žene starije od 60 godina bile su izložene diskriminaciji i pri zabrani nastavka školovanja, i pri raspodjeli obiteljske imovine, i pri odabiru struke. Dalmatinka starija od 60 godina s osnovnom školom koja živi u mjestu sa 2000 do 10.000 stanovnika češće je od žena iz ostalih krajeva Hrvatske trebala prestati raditi jer je to od nje tražio partner, najčešće kako bi se posvetila obitelji.
S mlađim generacijama trendovi se očito mijenjaju. Sporo, doduše, ali ipak se mijenjaju.