Pet slavonskih županija prošlog su mjeseca slavodobitno najavile potpisivanje sporazuma o suradnji koji je, kako su rekli, 'temelj za zajednički nastup u pripremi i provedbi razvojnih projekata'. 'Želimo djelovati i raditi sinergijski kao regija i tako nastupati kako prema Vladi, tako i prema europskim institucijama. Time ćemo ojačati naš status, naše lobiranje i utjecaj', izjavio je tom prilikom Ivan Anušić, župan najveće od njih, Osječko-baranjske.
Koliko je međužupanijska suradnja hvale vrijedan projekt, toliko je s druge strane odraz nemoći svake od njih. Potvrdilo je to i donošenje županijskih proračuna. Izuzev Ličko-senjskog koji će Damira Milinovića odvesti nove izbore, u preostalih dvadeset dovoljno je vijećnika diglo ruku 'za', no u suštini malo njih može biti zadovoljno, iako je većina oborila svoje rekorde. Zapravo, izuzev Milana Bandića i Zagreba, koji ima ovlasti i grada i županije, samo najveći optimist bi mogao reći da je ijedan proračun spektakularan.
Zagreb ima deset milijardi kuna, a samo četiri županije više od jedne!
Naime, Zagreb je – ako ga promatramo iz perspektive županije - jedini koji je premašio iznos od 10 milijardi, a samo Istarska, Varaždinska, Zadarska i Splitsko-dalmatinska imaju proračune veće od jedne milijarde kuna. A i to je samo privid. U te iznose uračunata su i sredstva koje županija svojim proračunskim korisnicima, poput bolnica i škola, samo prosljeđuje a da te novce zapravo i ne vide. I još jedna stvar, čak devet županija nema ni polovicu iznosa koji ima drugoplasirana Istarska, koja je formalno raspolaže s 1,42 milijarde.
'Ovo što se događa je zastrašujuće, sve to govori koliko Hrvatska ima neravnomjeran razvoj. U Slavoniji je takva devastacija, ona kao da ne postoji. Pričamo o demografiji, problemu iseljavanja, ali to je samo dio problema – vidljiva posljedica, a ne uzrok', kaže nam prof. dr. sc. Zvonimir Lauc, ugledni osječki sveučilišni profesor i čelnik Hrvatskog instituta za lokalnu samoupravu(HILS) o toj nejednakosti i nemoći.
'Kad vidite proračune, to su zapravo vrlo skromni prihodi za onaj redovni samoupravni djelokrug, najveći dio se odnosi na transfer sredstava za zdravstvo, školsko i socijalnu skrb. Kad taj dio ne bi uzimali u obzir, preostaje vam minimalni udio za temeljne funkcije koje su predviđene. Županije bi u teoriji trebale imati puno veći značaj u gospodarskom smislu, ali kako nemaju sredstava, one nisu u stanju poticati gospodarski i komunalni razvitak na svom području', dodaje Robert Podolnjak, Mostov saborski zastupnik koji već godinama traži dokidanje županija.
Pola novca dođe, a da ih župani 'ne vide'
O tome koliko im novca ode na stvari koje je spomenuo Podolnjak, govori i analiza Udruge gradova. Pola novca zapravo samo prođe kroz županije kao tijela regionalne samouprave (36,6 posto proslijedi se obrazovanju, a 13,22 zdravstvu) pokazali su rezultati istraživanja Udruge gradova iz 2015. godine. Primjerice, za ekonomske poslove ostaje im tek 12,31 posto proračuna.
Još su tragičniji podaci ako uzmemo proračune županija s najvećim hrvatskim gradovima, ne računajući glavni grad. Osječko-baranjska zapravo funkcionira s približno 3,140 kuna po glavi stanovnika, Primorsko-goranska s 3,120, a Splitsko-dalmatinska s 2,360 kuna. Naravno, prema aposultnim brojkama njihovi su proračunima u gornjem dijelu ljestvice, no ovako ogoljeni prosjeci govore o značajnom nedostataku sredstava. S druge strane Zagrebu – što zbog zajedničke ovlasti grada i županije, što zbog gospodarskih okolnosti – ostaje 12,706 kuna (uzeli smo podatke Državnog zavoda za statistiku iz 2017. godine).
'Veliki gradovi u spomenutim županijama imaju veće proračune nego čitava županija, daleko su jači u fiskalnom smislu, imaju raznovrsnije prihode, imovinu, i zapravo su u ovom trenutku jedini koji bi mogli nositi nositelji razvitka. Oni bi mogli preuzeti funkciju županije jer one, kao što sam rekao, nisu sposobne za to', podcrtao je Podolnjak.
Ukinuti ih, ali s ozbiljnom raspravom
Samo četiri županije, označene zelenom bojom, imaju proračun veći od milijarde kuna
Zato je Podolnjak bespogovorno za ukidanje županija. Kaže, pohvalno je da Slavonci međusobno surađuju, no mišljenja je da bi reforma lokalne samouprave predaleko otišla zadržavanjem županija, makar se neke od njih spojile, već da je jednostavnije prenijeti ovlasti na velike gradove, a što se tiče manjih, njih treba osnažiti na nivou nekdašnjih općina.
'Na taj način bi građani lakše mogli odreći županija kao nekih kvaziregionalnih cjelina, a to bi značajno pojeftinilo našu lokalnu samoupravu. Makar treba napomenuti da one ionako nisu povijesna tvorevina, već nešto što ima tradiciju od svega 25 godina koja, po mojem i mišljenju nekih drugih stručnjaka, ionako nije zaživjela kako je zamišljena', ističe Podolnjak.
Lauc je ipak nešto oprezniji, nije ni direktno za ukidanje, ali ni za odbacivanje ideje.
'Ako bi do toga došlo, volio bih da to bude rezultat velike stručne, javnoznantstvene i političke rasprave, a tu temu mi nikad nismo otvorili. Kod nas su se, zapravo, sve vlade nominalno trudile raditi na jačanju decentralizacije, a u praksi je samo došlo do koncentacije vlasti', zaključio je.