U povodu bezuvjetne presude poznatom zadarskom pedijatru zbog nesavjesna liječenja, jučer smo nazvali Ivanu i Mišu Bebića iz Metkovića, čiji je sin Gabrijel preminuo u KBC-u Split 11. prosinca prošle godine, nakon niza propusta liječnika, odnosno medicinskog osoblja u Metkoviću, donosi Slobodna Dalmacija.
"Uhvatili" smo ih na mobitelu upravo dok su se vraćali iz Splita u Metković.
- Bili smo kod liječnika, psihijatra. Ne možemo spavati ni normalno funkcionirati. Moj muž Mišo još uvijek nije u stanju otići na posao, a to mu ne preporučuje ni liječnik. Morali smo tražiti pomoć psihijatra, jer što vrijeme više prolazi, bol je za Gabrijelom sve veća.
- Evo, 6. veljače mome je Gabrijelu trebalo biti 10 godina. I umjesto da svom djetetu napravim veliku proslavu rođendana, ja sam sa svojim Mišom i našom djecom, Mihaelom i malom Gabrijelom, išla na groblje svom najstarijem djetetu. Ne dao Bog nikome takvu bol i takav rođendan svog djeteta! Mihael i Gabrijela su mu nosili bijele ruže i stalno plakali. Brat im strahovito nedostaje, kao i svima nama. Liječnici iz metkovske Hitne pomoći i medicinska sestra dr. Krmeka uništili su nam život svojom nebrigom i nečinjenjem - kazuje kroz suze, uznemirena glasa, Ivana Bebić.
I oni su čuli za presudu iz Zadra.
- Mi također očekujemo da medicinska sestra dr. Krmeka i tri liječnika s Hitne pomoći koji nisu ništa učinili za našega Gabrijela, i koji su napravili niz propusta u njegovu liječenju, budu osuđeni i kažnjeni za svoje propuste. Također želimo da budu "maknuti" sa svojih radnih mjesta jer i dalje rade propuste. Evo, nedavno je jedna naša sugrađanka došla na Hitnu pomoć zamotane glave i rekla kako je boli glava. Liječnica s Hitne pomoći joj je odgovorila da i nju boli glava i poslala je kući. Žena je sutradan ujutro otišla kod svog liječnika, koji joj je skinuo povez i vidio da joj se iz rane na glavi cijedi gnoj. Što da vam kažem?! Sve je isto kao i prije smrti našega Gabrijela. Hitnu pomoć u Metkoviću i dalje zatvaraju kada odu na teren i opet nitko ne može unutra ući, ako ima neku hitnoću, nego mora čekati da se ovi vrate s terena - kazuje Ivana Bebić.
Obitelj Bebić su ispitali ljudi iz metkovske policijske postaje.
- Napokon se nešto pomaknulo s mrtve točke. Prije nekoliko dana, točnije u petak, kod nas je u kući bio inspektor i proveo s nama u razgovoru gotovo dva i pol sata. Sve ono što smo rekli vama u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju, ali i još puno više detalja, inspektor je zapisao i sada čekamo da vidimo što će biti dalje. Već smo se pobojali da će se sve zaboraviti i da će oni zbog kojih je naš Gabrijel preminuo proći nekažnjeno. Ni ja ni moj suprug Mišo, kao ni naša djeca, nismo odgojeni da nekoga mrzimo i da nekome želimo zlo. Ali želimo da se kazne odgovorni, jer da su se u slučaju moga sina ponašali odgovorno, danas bi on bio živ i zdrav i imali bismo normalan život, a ne ovako proživljavali neutješne dane. Znate, svaki dan gledam iz kuće i čekam da mi se Gabrijel vrati iz škole. A on se ne vraća i nikada se vratiti neće. Ima li što gore za roditelja - pita se Ivana Bebić.