Svaka turistička sezona sa sobom donosi brojne turbulencije, a njeni rezultati, kada se na kraju godine podvuče crta, dovoljno govore o njoj. Kao zemlja kojoj je turizam jedna od najvažnijih gospodarskih grana, sa svim tim turbulencijama se još koliko-toliko nosimo s obzirom na situaciju na terenu.
Ove, ali i prošle sezone, veliki broj poslodavaca diljem Dalmacije ističe kako im nedostaje radnika, pogotovo kuhara i konobara, a kako bi se riješio njihov nedostatak Vlada je utvrdila kvote za zapošljavanje stranaca pa se u turizmu ove godine može zaposliti oko 15 tisuća stranih radnika iz drugih zemalja.
Vlasnici, s jedne strane, budućim zaposlenicima nude dobre plaće, isplatu neoporezivog iznosa koji je omogućen izmjenama poreznih propisa te smještaj dostojan čovjeka, a sezonci, s druge strane, često ističu kako se malo koji gazda zaista drži onoga što kaže, dok se neki žale na izrabljivanje i neljudske uvjete rada.
Samo 24,9 posto sezonaca zarađuje plaću veću od 5 tisuća kuna
Ako je suditi po istraživanju Marka Lucića s Odjela za analize i istraživanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), od 7.263 ispitanih radnika koji su prošle godine radili u našim najvećim turističkim odredištima, samo njih 1452 (24,9%) imalo je plaću veću od 5.200 kuna, 3.800 kuna i manje zarađivalo je 1507 radnika (25 %), plaću od 3.801 do 4.500 kuna imalo je 1607 radnika (27,6%), a plaću od 4.501 do 5.200 kuna primalo je 1262 radnika (21,7%).
Kako je kod nas sezona počela, razgovarali smo s troje sezonaca koji su radili ili rade na različitim dijelovima naše obale i anonimno podijelili svoje priče za 100posto. U potrazi za stalnim poslom, 26-godišnji magistar informacijskih znanosti iz Zagreba odlučio je sreću okušati izvan struke i prijaviti se za sezonu na kojoj je izdržao, kako kaže, tjedan dana.
"Dugo sam tražio posao, a onda sam vidio da u jednom hotelu u Rovinju traže radnika. Prijavio sam se i odlučili su me zaposliti. Rekli su mi da ću za početak raditi na poziciji servira, a kasnije kao konobar. Međutim, kad sam tamo došao rekli su mi da ću ipak raditi i room service i mini bar, a tome nije bilo govora kada smo razgovarali o uvjetima", priča.
"Bila je obećana jedna plaća, a primili su manje od onoga što im je rečeno"
Kaže kako je bio spreman na puno fizičkog rada i na to da radi više od 8-9 sati dnevno. "Kako se radilo o novom hotelu koji je tek otvoren, situacija je bila strašno neorganizirana. Glavni problem bio je nedostatak komunikacije između zaposlenika i menadžmenta te između nadređenih i zaposlenika. Stvari jednostavno nisu najbolje funkcionirale", objašnjava.
Na pitanje kako je bio zadovoljan smještajem, šturo odgovara da je po tom pitanju sve bilo u redu, a posao je, kako kaže, trebao obavljati za plaću od 4.700 do 4.800 kuna. "To je plaća koju su nudili i drugima, odnosno ovisno o poziciji.
S tim da su mi drugi kolege rekli da im je bila obećana jedna plaća, a da su primili manje od onoga što im je rečeno", tvrdi. Nakon tjedan dana vratio se u Zagreb i odlučio tražiti posao u struci u kojoj se, objašnjava, više vidi.
"Sezonce se često tretira kao da su u robovlasničkom odnosu"
Naša iduća sugovornica, 24-godišnja studentica koja studira i radi u Zagrebu, odradila je dvije sezone 2016. i 2017. godine kao kuhar na tavama u restoranu u sklopu hotela.
"Sezona je fizički i psihički naporna, iako ima lijepih trenutaka kad sklopite nova prijateljstva ili dobijete pohvalu nadređenih, rad na sezoni često jako frustrira. Dvije godine su mi bile i više nego dovoljne i nemam se namjeru vraćati, ali nikad ne reci nikad", objašnjava.
Kaže kako u neugodnim iskustvima koje sezonci često dijele ima puno istine. "Ljudi imaju svoj ponos, a sezonce se često tretira kao da su u robovlasničkom odnosu. Imala sam korektnog šefa, no stvari poput smještaja, obračuna plaće i pustih obećanja su me odbila od daljnjih odlazaka na sezonu", tvrdi.
Vlasnici uz mala ulaganja žele veću zaradu
Njeni uvjeti rada su, priča, bili sa svim solidni, no problema i nepravde nije falilo. "Kada netko za istu plaću radi devet sati bez prestanka i netko tko kasni na posao svaki dan i efektivno radi jedan sat zna biti demotivirajuće i frustrirajuće.
Često se od sezonaca traži da iz nemogućeg rade čuda. Vlasnici bi bez ili s vrlo malo ulaganja u ljude i opremu za rad, htjeli što veću zaradu, a to se sve lomi na nama koji taj posao odrađujemo. Imala sam jedan ili dva dana mjesečno slobodno i nisam radila po cijele dane, već u smjenama koje bi se često odužile", kaže.
Najčešći i najveći motiv mnogim sezoncima je, priča, novac, a elan radnika ne ovisi godinama, tvrdi. "Stariji ljudi imaju više iskustva i može se puno naučiti od njih, a mladi lakše podnose taj obujam posla i lakše se prilagode", priča.
Zahtjevni uvjeti rada koji nisu za svakoga
Što se tiče plaće, kaže kako sezonski radnici poput konobara mogu jako dobro zaraditi zbog napojnica. "Znam dosta kolega koji sa sezonskom zaradom izdržali do sljedeće godine. Budući da na sezoni baš nema previše vremena za trošenje novca, puno se može uštedjeti", tvrdi.
Kaže kako je njena plaća iznosila oko šest tisuća kuna te da je time bila relativno zadovoljna, iako smatra da je to u svakom slučaju premalo za sve ono što pošteni i marljivi sezonci odrade i nose na svojim leđima.
Iduća sugovornica s kojom smo razgovarali je veteranka u ovom poslu. Već 8. godinu za redom radi sezonu kao kuharica na otoku Krku u Baškoj. "Uvjeti rada u poslu kojem se bavim su jako zahtjevni. Temperatura u maloj kuhinji koja ima par friteza, peć, dva grilla je 50 stupnjeva. Nema klime, otvoriš vrata i prozore da bi napravio propuh", započinje svoju priču.
"Ljudi koji dođu na sezonu nisu svjesni koliko je posao težak"
Uvjeti su to rada u kojima se, kaže, nalazi praktički 14 do 15 sati s obzirom na to da se radi praktički cijeli dan. "Ako imate sreće da je tim dobar može se navući pauzica od sat i pol, ako ne onda maksimalno sat vremena, što znači radi se cijeli dan, svaki dan ovisno o tome koliko je čovjek sposoban, je li to 6 mjeseci u godini ili 3 mjeseca", tvrdi.
Priča kako tek u petom devetom i desetom mjesecu radi po 12 sati jer tada nema pretjerano puno gostiju. "Ljudi koji dođu na sezonu nisu svjesni koliko je ovaj posao fizički i psihički težak. Čovjek mora duhom i tijelom biti spreman i uravnotežen da bi mogao iznijeti sve što se od njega traži, imati jasan cilj i viziju zašto radi sezonu.
Treba uzeti u obzir da ljudi dolaze iz različitih podneblja Hrvatske, s različitim mišljenjima o poslu i vještinama, pa su i međuljudski odnosi ti koji isto utječu na sve", kaže.
Ljudi puknu zbog osobnih problema i velikog obima posla
Upravo međuljudski poslovi uz obim posla utječu da oni koji dođu na sezonu brzo puknu i odu. "Svake godine imamo igru, brojimo gdje bude više konobara ili kuhara, tko će više zaposlenika promijeniti i kuda će ih više otići", objašnjava kroz šalu.
No, ističe i da sve to ovisi o ljudima i tome kakvi dođu od doma. "Puno ih donese osobne probleme i puno im je teže. Oni koji dođu s ciljem da znaju da moraju raditi i da će si zaraditi za bolji život po zimi ili za po cijelu godinu nemaju problem. To ovisi od čovjeka do čovjeka. Više sam se nagledala nezadovoljnih nego zadovoljnih", tvrdi.
Upravo po pitanju potonjih sezonaca, kaže, često se znalo dogoditi da bi nezadovoljstvo bilo rezultat ponašanja poslodavaca. "Prema iskustvu svojih prijateljica, neki su poslodavci stvarno znali biti krivi za to što sezonci ne žele raditi kod njih. Neki poslodavci smještaju po 5-6 sezonaca, i muških i ženskih, u jednu prostoriju", tvrdi.
"Dobar poslodavac će pravog radnika platiti, ali radnik se treba izboriti za to"
U njenom slučaju kaže kako je njen poslodavac omogućio da radnici imaju sve što trebaju te da je smještaj vrhunski. Osjećaju se kao kod kuće. A što je sa zaradom, pitamo. "Kao kuhar može se lijepo zaraditi. Svaki radnik treba izboriti svoju cijenu. Kada sam došla, nisam znala koliko je to zapravo posla i koliko se vremenski radi, pa ne znaš ni odrediti svoju cijenu.
Ja sam osam godina na sezoni i tu gdje jesam dizala sam svoju cijenu. Cijena rada kuhara je od 1000 do 2500 tisuće eura. To je cijena rada dobrog kuhara, govorim iz svog iskustva i iskustva ljudi koji rade na ovoj poziciji na drugim mjestima.
Dobar poslodavac će pravog radnika platiti, ali radnik se treba izboriti za to, inače ništa", tvrdi. Poput naše prijašnje sugovornice, tvrdi da se, ako se zaista radi, može zaraditi dovoljno da se živi od sezone do sezone. "Oni koji imaju struku i koji znaju s novcem mogu svašta. Ima svakakvih poslodavaca kažem, ali prema mom iskustvu, može se dobro zaraditi i dobro živjeti od te zarade", zaključuje.