Negdje u prožimanju stvarnosti i fikcije, na rukavcima iste mirne rijeke koja se ulijeva u more (sjećanja), Viranin Pero Budija ispisao je najljepše virske memoarske retke u svojoj prvoj knjizi „Uspavanka za Vjeru B.“ Predstavljena je sinoć u Gradskoj knjižnici Franjo Marković u Križevcima u multimedijalnoj dvorani koja je – malo je reći – bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Stvarnost i fikcija Budijinih sjećanja sa stranica „Uspavanke“ ponovno su se sreli u živoj riječi.
- Šokiran sam! Zaista se svima zahvaljujem, svim mojim prijateljima koji su sada ovdje - kazao je vidno ganuti Budija prije nego je lektor knjige Tomislav Hrebak nadahnuto pročitao dvije od 58 kratkih priča koliko ih sadrži „Uspavanka za Vjeru B.“ Vjera B. je zapravo Sofija, Budijina brižna, vrijedna i tiha majka kojoj je posvećena naslovna priča, u očitoj suprotnosti s ocem čiji lik dominira djetinjstvom kao strogi i namršteni autoritet. Virski Pere Budija, slavni maratonac i atletičar zagrebačkog Dinama, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije i višestruki atletski rekorder, istrčao je sinoć maraton svojih sjećanja na otok i sretno djetinjstvo, odrastanje u Zadru, studiranje i bavljenje sportom u Zagrebu te Križevce, mjesto na kojemu taj put još uvijek traje.
- U pričama se nalaze sjećanja i fikcija jedne obiteljske zajednice, jednog vremena i običaja. To je jedan rukavac te rijeke sjećanja kojom se može ploviti i taj se može doživjeti dokumentaristički. Onaj tko misli da to nije bilo baš tako, može ploviti drugim rukavcem. Moja sjećanja na odrastanje u virskim Lozicama možemo, recimo, svesti na činjenicu da moji dida, baba i majka nikad nisu zaključavali kuću. Istina je da su Virani svadljivi, da bi se narugali svakomu, a oni s duhom i sebi, ali postojali su tada zajedništvo i kemija među ljudima. U svojim noćnim šetnjama putujem tom atmosferom otoka i odnosima koji su nekad vladali među Viranima. Bilo je skromno i lijepo. Ćaća je navigavao, a majka teško i naporno radila. Bilo nas je petoro dice - pripovijeda Budija.
- Bio sam najmlađi, najmršaviji i najružniji. Kada sam postao trkač, opet su mi znali Virani govoriti da su bili brži od mene. Nije bilo lako ni 1960-ih doći iz Vira u Zadar u školu. Tamo sam opet bio inferioran po svemu; jeziku, odjeći, a imao sam do 25. godine i čuperak koji je stršio i za koji je moja mati govorila da ga imaju samo zločesta dica. Rastao sam kroz to ruganje i obiteljske šale u kojima je prednjačio moj stari i slijepi dida koji je bio jako duhovit čovjek. Većina mojih priča proističe iz lijepih priča o didi i babi - objašnjava Budija svoje trajno životno i spisateljsko nadahnuće. Ta nejaka i gubitnička pozicija najslabijeg i najmanjeg, uskoro je postala velika prednost. Imati 54 kilograma i trčati značilo je posjedovati talent.
- Sport me ojačao. Prvo sam otišao kod Viranina Tome Bašića u NK Zadar koji me bio primio jer sam Viranin, no kako sam bio dobar u krosu, jednu večer došli su ljudi iz zadarskog atletskog kluba kod moje majke u Lozice. U početku sam odbijao jer nisam htio trčati bez lopte, ali mi je majka rekla: Da za šta jesi, iša' bi. Onda sam otišao - govori Budija. Već sljedeće godine Budija je postao juniorski reprezentativac Jugoslavije, a sve ostalo dio je sportske povijesti nekadašnje države i Hrvatske u kojoj je ime virskog maratonca i atletičara upisano zlatnim slovima. Kao sportaš je Budija doživio svoj maratonski i atletski Olimp, a kao spisatelj je tek započeo novu trku. Iako mu pisanje nije nepoznanica niti je Budija kao pisac rođen tek sinoć u križevačkoj knjižnici, jer je objavljujući kratke priče preko svoje Facebook stranice već stekao poštovatelje i čitatelje, a također i kao kolumnista jednog križevačkog portala, postavilo se pitanje nove knjige. Budija ima preko 200 napisanih kratkih priča, pa je „Uspavanka za Vjeru B.“ tek djelić tog svjedočanstva o životnom putu, ljudima i vremenu.
- Teško mi je sada govoriti o novoj knjizi. Počeo sam pisati još u osnovnoj školi, a sistematičnije sam počeo bilježiti i prikupljati materijale prije nekih desetak godina. Zapravo me Facebook povukao, jer sam tamo objavljivao svoje priče. Nisam u početku mogao zamisliti da će se stvari tako odvijati, ali ljudi oko mene su bili uporni i iskreni u namjeri da se objavi ova zbirka priča. Svima sam im zahvalan - još je istaknuo Viranin s križevačkom adresom. Zbirku kratkih priča „Uspavanka za Vjeru B.“ Viranina Pere Budije objavila je izdavačka kuća Veda iz Križevaca s Nikolom Žuljem kao potpisanim predstavnikom nakladnika, dizajnerom i autorom naslovnice, potom dr. sc. Ivanom Peklićem kao izvršnim urednikom te lektorom Tomislavom Hrebakom. Knjigu je tiskala ugledna tiskara Kerschoffset iz Zagreba, a po cijeni od 150 kuna može se nabaviti u web shopu Izdavačke kuće Veda (http://knjiga-znanja-veda.hr/izdavacka-kuca-veda).
BUDIJA O VERI NIKOLIĆ
Viranin Pero Budija vjenčani je kum slavne atletičarke Vere Nikolić kojoj je pod naslovom „Kraljica“ posvetio jednu priču u knjizi. To je, kaže Budija, nikad ispričana priča o nekadašnjoj svjetskoj rekorderki na 800 metara, olimpijki i europskoj prvakinji.
- To je najljepša priča koja je ikad napisana o Veri. Samo u jedno jutro, nakon što sam zavirio na svoju FB stranicu, dobio sam iz Srbije 37 zahtjeva za prijateljstvo. Tako sam i dobio ponudu od profesora Tomića s Fakulteta društvenih nauka u Beogradu da budem koautor knjige o Dani Korici, velikom jugoslavenskom trkaču. Vidjet ćemo što će biti od toga - kaže Budija.
PREDSTAVNICI OPĆINE VIR I GRADA KRIŽEVACA NA PREDSTAVLJANJU BUDIJINE KNJIGE
Predstavljanje knjige Pere Budije bio je veliki kulturni događaj za Križevce, jer je multimedijalna dvorana križevačke Gradske knjižnice bila prepuna. Supruga Ana i kćerke Tamara i Barbara upijale su s ponosom dio te atmosfere na istom mjestu gdje je gospođa Budija, na isti datum godinu ranije, predstavila svoj slikarski rad. Virani također nisu propustili biti dio te lijepe virske priče u Križevcima, pa su na predstavljanje knjige došli zamjenik načelnika Općine Vir Antonio Vučetić, zamjenik predsjednika Općinskog vijeća Marino Rukavina i vijećnik Srđan Liverić, no virska priča nije time bila iscrpljena. Uz gradonačelnika Grada Križevaca Maria Rajna u križevačkoj knjižnici bio je i njegov zamjenik Mario Martinčević, koji poput mnogih drugih Križevčana posjeduje kuću za odmor na Viru. U kraćem glazbenom dijelu programa sudjelovali su učenici Glazbene škole Alberta Štrige u Križevcima Dora Marin i Dominik Arki, a o Budijnoj knjizi govorio je poznati kolumnist, glazbeni kritičar i novinar Branimir Pofuk, rođeni Križevčanin.
- Ima ljudi, pa i profesionalnih pisaca, koji vole pripovijedati zbog samog pripovijedanja i zbog straha od tišine i šutnje. Takve pripovjedače koji vas spopadnu u nekoj čekaonici ili vlaku pristojno otrpite i njihove priče smjesta zaboravite. Petar Budija nipošto nije jedan od njih. Likovi, karakteri, događaji, zvukovi, boje, mirisi i misli iz njegovih priča uvuku vam se pod kožu i ostanu s vama kao dragi suputnici na zajedničkom nam putovanju - kazao je Pofuk čitajući predgovor koji je napisao za Budijinu „Uspavanku za Vjeru B.“ Bilo je to Budijino prvo čitanje i slušanje Pofukovog predgovora.
- Bio me strah pročitati da ga ne pokvarim. Tako je i Goran Ivanišević jednom kazao kako nije htio pogledati svoj posljednji i pobjednički servis wimbledonskog finala u strahu da ga ne izgubi - našalio se Viranin.