Kad u svakodnevnom govoru kažemo do smrti ili doživotno, razlika je jako mala u značenju i nebitno je hoćemo li reći do kraja nečijeg života ili do nečije smrti, ali u pravnom smislu između ta dva termina postoji ogromna razlika.
Kod sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odmah nakon solemnizacije ugovora kod javnog bilježnika, davatelj uzdržavanja može na sebe prenijeti vlasništvo nekretnine koja je predmet ugovora. Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, to se može učiniti tek kada uzdržavani umre. Dok je živ nema prijenosa prava vlasništva.
Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, praktički odmah nakon što napusti javnog bilježnika davatelj uzdržavanja može prodati kuću čiji je vlasnik postao i iz nje iseliti uzdržavanog koji mu je tu kuću i dao, bez da mu itko išta može.
Upravo na razliku između ova dva ugovora i rizik koji donosi potpisivanje dosmrtnog ugovora ukazala je pučka pravobraniteljica Lora Vidović na okruglom stolu “Znate li što potpisujete?"
Predstavljeni su rezultati istraživanja o tome koliko starije osobe znaju o rizicima ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koje je provedeno na uzorku od 500 osoba starijih od 65 godina.
Ono je pokazalo da je 71, odnosno 76 posto ispitanika čulo za mogućnost uzdržavanja sklapanjem ugovora o dosmrtnom, odnosno doživotnom uzdržavanju, ali više od 80 posto ispitanika upoznato s takvim mogućnostima ne zna navesti razliku između ta dva ugovora. Samo njih osam posto dalo je točan odgovor, dakle manje od četvrtine ispitanih.
- Činjenica da ova tema nije dovoljno istražena, niti postoje službeni podaci o broju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao niti o broju pokrenutih postupaka za njihovo razvrgavanje, potaknula nas je da provedemo ovo istraživanje, a rezultati su, između ostalog, potvrdili potrebu jačanja informiranja i edukacije kako bi se spriječila zlouporaba ovakvih ugovora – ukazala je pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, osobe starije od 65 godina u Hrvatskoj su i najizloženije riziku od siromaštva, njih čak 28,6 posto, dva postotna poena više nego u 2016., a one koje žive u samačkim kućanstvima, još i više, gotovo polovica njih.
To pokazuje da mjere koje se provode nisu dobro usmjerene i ne daju rezultate, ali isto tako to otvara prostor za pojačani rizik starijih osoba od svih oblika zlostavljanja, uključujući i ekonomsko u kojemu se posebno ističe problem zloupotrebe ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zbog čega često ostaju i bez imovine i bez adekvatne skrbi u trenucima kada im je ona najpotrebnija.
Nažalost, u većini slučajeva se primatelji uzdržavanja nadležnim tijelima javljaju nakon sklapanja ugovora, pa im preostaje jedino pokretanje sudskih postupaka radi njihova raskida, što je dugotrajan i neizvjestan proces koji ih posebno otegotno pogađa s obzirom na njihovu dob.