Sunčanu ljetnu fjaku na moru pokraj Makarske u nedjelju je poremetio morski pas koji se "brčkao" na ugodnih dvadesetak Celzijevih stupnjeva.
Iako je prof. Alen Soldo, s Odjela za studije mora na splitskom Sveučilištu te dopredsjednik "IUCN Shark Specialist Group Mediterranean", kazao da se radi o modrulju, Pero Ugarković, urednik portala Podvodni.hr, dr. Branko Dragičević, znanstveni suradnik na Institutu za oceanografiju i ribarstvo, David Udovičić, stručni suradnik na Institutu za oceanografiju i ribarstvo, te Frane Madiraca, istraživač pri Centru za marinsku i slatkovodnu biologiju "Sharklab ADRIA", ujedinjeno odgovaraju da se radi o sasvim drugoj vrsti - psu kučku, odnosno vrsti mako.
Nedavno su objavili rad na temelju spomenute vrste pod nazivom “On the recent occurrences of shortfin mako shark, Isurus oxyrinchus (Rafinesque, 1810) in the Adriatic Sea", u kojem je vidljivo da je prije 2014. ova vrsta zadnji put zabilježena 1972. godine u Jadranu.
Kažu da je na Jadranu dosad viđeno nešto više od trideset vrsta morskih pasa, ali mnoge od prethodno zabilježenih vrsta već dugo nisu viđene.
Kozmopoliti
- Moguće je da su neke vrste izuzetno rijetke, dok su druge tijekom godina previše izlovljene. Jedinki većih vrsta za koje možemo reći da postoji mogućnost susreta mali je broj - ističu naši sugovornici.
Što se tiče javnosti najpoznatijeg morskog "lovca", velike bijele psine, pojašnjavaju da se radi o kozmopolitskoj vrsti te samim time domicilnoj vrsti u Jadranu i Mediteranu, ali su rijetke, tako da je šansa da će se doći u kontakt s njom izuzetno mala.
Izuzev gorostasne psine koja se hrani planktonima te ima presitne zube da bi nekome naudila, naši sugovornici poručuju da se svaki veći morski pas mora respektirati u moru.
- Čak i modrulji koji su vrlo oprezni pri interakciji s ljudima, mogu ugristi ako ih se provocira, npr. kad im se ronioci previše približe kamerom. Ovo vrijedi i za druge vrste. Bilo koja velika životinja, u moru i na kopnu, može ozlijediti čovjeka ako dođe do neželjene interakcije.
Problem s velikim bijelim psinama je što su znatiželjne vrste te imaju vrlo veliku masu pa kada dođe do tzv. probnih ugriza ili napada, iz zabune mogu napraviti veliku štetu. Ali, velike bijele psine su danas toliko rijetke u Jadranu da nema nikakve potrebe za panikom. No, to ne znači da ne treba biti na oprezu kod uočavanja većeg morskog psa - upozoravaju naši sugovornici.
Od većih vrsta, kažu, oni koji obitavaju na moru češće mogu vidjeti modrulja i morskog psa kučka, popularno zvanog mako.
- Imajte na umu da iako su ove vrste u prosjeku duge od jedan i pol do tri metra, oni nas u moru promatraju kao drugog predatora te ako žele ugristi - to je iz straha, a ne iz gladi.
Agresivne vrste poput morskog psa bika i tigra nisu stanovnici Jadranskog mora. Ne treba se bojati jer ih vjerojatno nećete vidjeti, a ako ih kojim slučajem vidite, ostanite vertikalno u moru, mirno se udaljite i pratite pogledom gdje se životinja nalazi - poručuju stručnjaci.
Tunolovačke priče
Potvrdili su nam da su lovci na tune stalno u interakciji s pučinskim vrstama morskih pasa, jer vjerojatno postoji povezanost pojave pelagičnih morskih pasa s pojavom jata tuna, a za vrste kao što su modrulj, morski pas mako, morska kučina te velika bijela psina one su bitan izvor hrane.
No, pitanje je koliko pojave takvih morskih nemani mogu utjecati na turizam i je li upravo to jedan od razloga zašto tunolovci nerado pričaju o susretima s morskim psima.
- Vjerujemo da činjenica da u Jadranu postoje ovi morski psi, inače izuzetno bitni akteri u našem ekosustavu, ne bi trebala negativno utjecati na turizam.
Priča o tome da lovci na tune nerado priznaju takva viđenja radi turizma pretjerana je, jer svatko se voli pohvaliti da je vidio morskog psa, no tu se radi o susretima koji ili nisu zabilježeni kamerama ili su se odvili za vrijeme posla.
Za mnoge djelatnike tunogojilišta koji se bave izlovom susreti s morskim psom su rutinski, jer im ulaze u kaveze s netom ulovljenim tunama i pri tome naprave rupu kroz koju uđu i koju djelatnici moraju sanirati - odgovorili su stručnjaci i posebno naglasili da još kruži netočna priča kako morski psi prate velike brodove, kruzere i vojne brodove koji su došli u Jadran.
Kažu da je sezonska cikličnost njihove pojavnosti u vezi i s temperaturom mora te sezonskim promjenama u produktivnosti Jadrana, a određene vrste vjerojatno koriste Jadran i kao mrijestilište i rastilište.
- Imajte na umu da su ove vrste o kojima govorimo sve autohtone. Nažalost, zbog nedostatka resursa i složenosti istraživanja s obzirom na to da se radi o migratornim vrstama na hrvatskom dijelu Jadranskog mora, zasad se ne provode ciljana istraživanja nad ovom skupinom organizama.
Glavninu podataka, stoga, dobivamo od ribara, ribolovaca, rekreativaca i ljudi koji određeno vrijeme provode na moru - dodali su autori rada o vrsti koju su, prema njihovim riječima, kupači mogli vidjeti u moru pokraj Makarske.