Kao i svake godine u lipnju, Hanina majka Diana i ovog će puta ponosno stajati uz svoju mezimicu na splitskoj paradi ponosa i pružiti svojoj jedinici roditeljsku podršku. Iako ju je prije osam godina na prvom gay prideu suzavac pogodio u nogu, više ne strahuje od nasilnih scena, odlučna u namjeri da se zajedno s kćeri bori za prava koja joj kao LBGT osobi pripadaju, šireći poruku ljubavi. Jer jedino je to u cijeloj ovoj priči i najvažnije - ljubav!
- Mama, meni se sviđaju cure - Hana Lilić Prodanović (25) rekla je majci kad joj je bilo 16 godina. Rođena je u tradicionalnoj dalmatinskoj obitelji u Splitu, gdje je nakon osnovne škole "Pojišan" upisala privatnu jezičnu gimnaziju. Mnogim bi roditeljima bio šok prihvatiti činjenicu da im je dijete homoseksualne orijentacije, ali ne i Diani, profesorici engleskog jezika i povijesti umjetnosti, te njezinom bivšem suprugu Valteru, također profesoru engleskog i sociologije.
- Bila bi mi tragedija kao materi da mi se nije "outala". Nije mi bio šok jer sam nekako to i osjećala. Dok su druge curice lakirale nokte i igrale se lutkicama, ona je s momcima igrala balun. Bili su mi glupi komentari susjeda koji su mi govorili pa zašto je puštaš... Već vidim da će i sada biti raznih priča, ali se ne zamaram time. Meni je najvažnije da je moje dijete sretno. Još otkako je bila mala puno smo pričale o svemu, nikad nije osjećala neki strah ili nelagodu prema meni. Zapravo je najgore od svega kad djetetu pokušavate na silu nametnuti nešto što nije. Nikad nisam bila za to da Hana živi prema nekim tuđim pravima ili onako kako to društvo nameće - kaže nam majka Diana.
Osuda okoline
- Mama je reagirala super i rekla mi da je sretna ako sam i ja sretna, a tata me prvo upitao je li to neka prolazna faza. Ovu temu jedino ne otvaram kad sam u društvu bake s majčine strane jer još uvijek ne reagira dobro, iako sam se "outala" prije devet godina. Smeta joj i misli da smo mi svi "ludi". Volim je unatoč svemu i draga mi je, shvaćam da su stariji ljudi, pogotovo ovdje u Dalmaciji, poprilično konzervativni - govori nam Hana.
Premda se tijekom odrastanja nekoliko puta poljubila s dečkima, otkriva nam da su je još u vrtiću privlačile djevojčice s kojima se igrala. Bila je dijete pa joj nije do kraja bilo jasno što se to točno zbiva u njezinu tijelu. Krajem tih devedesetih godina nije bilo ni interneta gdje bi jedan klik mišem riješio sve njezine nedoumice. U osmom razredu jako joj se počela sviđati jedna prijateljica. Voljela je biti u njezinoj blizini i ugađati joj, što su primijetili i drugi, pa su tu već počeli prvi problemi i osude okoline.
- U školi su me znali zaustavljati na hodniku i vikati za mnom: Jesi li ti ona lezba? Jedna mi je cura čak rekla da će me pljunuti u facu ako me još jednom sretne. U srednjoj su po "Fejsu" pisali da sam lezba, javno su objavljivali link mog profila, sugerirajući prijateljima sa svoje liste da mi ne šalju zahtjeve za prijateljstvo ili da me pak izbrišu. Najgore mi je bilo kad sam dobila prijetnje smrću, i to od jednog nepoznatog muškarca iz BiH.
Prijavila sam ga Državnom odvjetništvu RH, poslali su me potom na policiju gdje su mi dva simpatična inspektora rekla da, nažalost, ne mogu puno napraviti, s obzirom da taj čovjek ne živi na području naše zemlje. Preostalo mi je jedino da podnesem privatnu tužbu, od čega sam odustala. Dan-danas na društvenim mrežama znam dobiti slike penisa uz pitanje planiram li se preobratiti. Neki mi čak predlažu i seks utroje - bez ustručavanja nam govori Hana.
Konzervativna sredina
Mnogi bi na njezinu mjestu pokleknuli i poželjeli pobjeći iz Splita – ali ne i ona. Veliku potporu ima u roditeljima, koji su joj, otkako im je rekla za svoju seksualnost, neizmjerna podrška. Najviše ju je bilo strah reakcije okoline, jer je znala da je Dalmacija poprilično konzervativna sredina. No hrabro je odlučila svima reći za sebe pa što bude. A moglo je biti svega jer nerijetko smo i sami svjedoci različitih oblika diskriminacije koje na svojoj koži doživljavaju LGBT osobe.
- Žao mi je da je to tako. Nisam ja kriva što sam se takva rodila! Ne smatram to psihičkom bolešću, kako se homoseksualnost često prikazuje u javnosti. Drago mi je što Split postaje otvoreniji nego prije. Nema toliko puno homofobije kao nekad, ali je ona i dalje prisutna u dalmatinskom društvu. Ljudima to još smeta. Voljela bih da imamo neki gay klub gdje bismo se mogli okupljati, kao što ih imaju Zagreb ili Rijeka. Ljudi reagiraju na razne načine. Naravno, ima onih kojima smeta, ali znalo mi se dogoditi da me podrže osobe koje su odgajane u katoličkom duhu i pobornici su desnih stranaka za koje znamo da su izrazito konzervativne. Znam dosta slučajeva u kojima gay osobe to skrivaju jer ih je strah da ne dobiju otkaz na poslu, i to je baš žalosno.
Hana je prvo seksualno iskustvo sa ženskom osobom imala kad joj je bilo 19 godina. Trenutno je u vezi s Dianom (26), fotografkinjom iz Paname. Upoznale su se 2013. na jednom lezbijskom forumu, a samo jedan poziv preko Skypea bio je dovoljan da se između njih rasplamsaju ljubavne iskre. One su toliko zaživjele da Diana već četvrtu godinu dolazi u Split i tri mjeseca, koliko joj zakonski propisi dopuštaju, živi s njom i majkom. Izrazito im teško pada, priznaje nam Hana, što se ne mogu poljubiti hodajući ulicom ili makar zagrliti. Iz straha da im se nešto ne dogodi, to se još uvijek ustručavaju.
Udat ću se u odijelu
- Diana me privukla svojom osobnošću i karakterom. Bila je to ljubav na prvi pogled. Pričamo o svemu i možemo satima razgovarati, a da nam ne bude dosadno. Njezin je tata odmah prihvatio našu vezu, dok joj je mama u početku bila skeptična i čak joj predlagala da ode svećeniku. Tata je sve stopirao i rekao Dianinoj majci: Pusti je, sve je to okej. Ona obožava Dalmaciju i Split! Svoju ljubav još ne iskazujemo javno i vjerojatno će tako i ostati. Zašto riskirati da nas netko udari - tužno će Hana. Upravo iz ovog razloga nije htjela da se Diana fotografira, ne želeći je izložiti javnosti.
- Njih dvije su meni kao cimerice, ili još bolje da tako kažem – kao dvije kćeri. Tu sam da im pomognem u svemu, ne diram se u njihov odnos i podržavam njihovu ljubav. Iskreno, nadam se da će Hana što prije otići odavde jer ne znam što joj Split osim nekog posla i pristojne plaće za život može pružiti - govori nam Hanina mama.
Još uvijek nije sigurna želi li ostati u Splitu. Trenutno radi honorarne poslove, a želja joj je upisati povijest i najradije bi to napravila u nekom kutku našeg planeta gdje će slobodno svoju Dianu moći uhvatiti za ruku i upućivati joj na ulici zaljubljene poglede. Drago joj je što je u Hrvatskoj realiziran zakon o životnom partnerstvu. Razmišlja o braku, ali ne u crkvi, s obzirom da je agnostik.
- Sigurno je jedino to da ću na sebi imati bijelo odijelo, nikako haljinu, smije se i dodaje: Napravila bih to u Hrvatskoj, zašto ne? Djecu ne bih voljela imati jer se užasavam poroda, ali bih voljela da moja partnerica rodi ili da zajedno posvojimo neko dijete i pružimo mu svu ljubav ovog svijeta - zaključuje Hana, pozivajući sve Splićane da danas u 17 sati dođu u Đardin i sat vremena kasnije, uz puno smijeha i pozitivne energije, pridruže se šarenoj i veseloj povorci ponosa Split Pridea 2019.