Priča koja slijedi mogla je imati stotinu početaka, sve jedan bolji od drugoga, ali zato njezin kraj, ako bude pravde, može biti samo jedan.
Priču donosi Slobodna Dalmacija.
A za početak smo odabrali Juricu Vranješa. Jurica Vranješ, naime, bivši je nogometaš, hrvatski reprezentativac, koji se po završetku igračke karijere dao u menadžerske vode. Menadžer je tako i Josipu Brekalu. Aktualnom hrvatskom nogometnom reprezentativcu. I bivšem igraču Dinama. Evo, dakle, što kaže Jurica Vranješ:
"Kao bivši profesionalni nogometaš imao sam poznanstva u klubovima u Njemaĉkoj te sam, među ostalim, saznao kako postoji interes Wolfsburga za Josipa Brekala te sam o tome obavijestio Zorana Mamića, sportskog direktora Dinama. (...) Zoranu Mamiću sam u više navrata prezentirao ponude Wolfsburga te novĉane iznose koje je navedeni klub bio spreman platiti za tog igrača.
U konačnici, Dinamo je pristao na ponudu Wolfsburga te je došlo do zaključenja ugovora o transferu za igrača Josipa Brekala negdje u lipnju 2016. Ističem kako sam vezano za navedeni transfer jedino ja pregovarao s Dinamom u ime Wolfsburga, i to isključivo sa Zoranom Mamićem kojemu sam dostavljao sve ponude Wolfsburga, bilo osobno ili putem emaila."
Kada je već ugovor o transferu bio potpisan, tako barem tvrdi Vranješ, prišao mu je Zoran Mamić i rekao: "Ako te tko pita, u tom transferu predstavnik Dinama bio je jedan Oliver iz Švicarske."
Vranješ napominje kako tome nije pridavao puno pozornosti sve dok ga jednom prilikom nije nazvao Olaf Rebbe, sportski direktor Wolfsburga.
"Rekao mi je kako je Dinamo uputio dopis Wolfsburgu u kojem traže da Wolfsburg potvrdi da je u navedenom transferu posrednik u ime Dinama bila osoba po imenu Oliver Kronenberg. To je bilo čudno i meni i Olafu Rebbeu budući da nikakav posrednik na strani Dinama u navedenom transferu nije postojao, a pogotovo ne u osobi Olivera Kronenberga, te su stoga navedeni dokument odbili potpisati."
U našem tekstu Jurica Vranješ se našao kao svjedok u istrazi protiv Zdravka Mamića i njegovih ortaka - poslije ćemo ih sve pobrojati - a citirane izjave izvadak su iz optužnice koja je sa svih svojih 690 stranica nedavno procurila u javnost zahvaljujući bosanskohercegovačkom portalu Žurnal.info.
U optužnici svašta stoji, jer nije tu samo blizu 700 stranica, nego više od 5000 dokaza, a stoji i kako dokumentacija jasno pokazuje kako je Oliver Kronenberg bio zastupnik trgovaĉkog društva Halsa Sport Consulting & Media GmbH iz Švicarske. A stoji i kako je Dinamu izdao račun na ime posredovanja u transferu Josipa Brekala iz Dinama u Wolfsburg u sveukupnom iznosu od 500.000 eura.
Dobio je, dakle, čovjek 500.000 eura, a da Brekala ni jeo ni mirisao nije. A zapravo su tu lovu dobili Mamići, otac Zdravko, sin mu Mario i brat Zoran koji su, smatra USKOK u optužnici, bili stvarni vlasnici te firme.
Zdravko Mamić, tvorac najmoćnijega Dinama u povijesti, kako mu tepaju svenacionalni mediji, bjegunac je. To je svima poznato. Eno ga u Bosni i Hercegovini, u Međugorju, skriva se pod Gospinim skutima od pravosudnih organa domovine u koju se tako rado kune. Umjesto da u zatvoru odbrojava dane duge 6,5 godina, on se odmara u hotelu. I zahvaljuje Bosni i Hercegovini koja ga odbija izručiti Hrvatskoj. Zasad.
Druga optužnica protiv Zdravka Mamića & Co potvrđena je još 21. svibnja, a u njoj stoji da je zločinačko udruženje sa Zd.M. na čelu Dinamo oštetilo za oko 200 milijuna kuna. Uz tri Mamića, optuženi su i bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Artur Vuksan.
S obzirom da je većina kaznenih djela za koja je Mamić optužen počinjena prije nego što su BiH i Hrvatska 2012. potpisale Sporazum o izručenju, to bi, nadaju se optuženici, mogla biti jedna od prepreka da se bivši izvršni direktor zagrebačkog kluba izruči Hrvatskoj koja je za njim raspisala međunarodnu tjeralicu. No, ovo nije tekst o izručenju, nego o optužnici, koja donosi fascinantne detalje i najbolje pokazuje kako je Zdravku Mamiću uspjelo postati kralj hrvatskoga nogometa, jer i tako mu tepaju svenacionalni mediji. Kako je, da nastavimo s tepanjem, stvorio najbolji klub u regiji.
Kako?
Kolokvijalno se u hrvatskome narodu to naziva sposobnost. Koliko ste samo puta čuli da je Mamić sposoban? Možda ste i sami, priznajte, to barem pomislili. USKOK, međutim, koristi nešto drukčiju riječ. Rekli bismo, precizniju. Ono, naime, što je mnogima sposobnost, njima je kriminal.
Kriminal? Što, nije vam palo napamet da su svi ovi Dinamovi silni uspjesi utemeljeni na kriminalnim radnjama njegova gazde?!
Okej, idemo dalje, na redu je priča o Šimi Vrsaljku. To vam je onaj koji grli hrvatsku zastavu.
USKOK-ovi svjedoci Šime Vrsaljko i njegov otac Mladen naveli su kako su tijekom 2009. potpisali prvi menadžerski ugovor s Marijom Mamićem o zastupanju u to vrijeme maloljetnog Šime. Preko obiteljskog prijatelja Igora Mlinara poručeno im je da bi bilo dobro da, ako žele da Šime nastavi dalje igrati u Dinamu i ostvari nogometnu karijeru, potpišu menadžerski ugovor s mlađim Mamićem.
Potpisali su. I poslije se pobunili, ali bilo je kasno. No, o tome kako se dijelio novac od transfera ćemo u sutrašnjem nastavku, sada ćemo tek iznijeti zaključak USKOKA:
"Iako prvookrivljeni Zdravko Mamić nije izravno rekao da je potrebno da surađuju s okrivljenim Marijom Mamićem, to se podrazumijevalo jer je cijeli niz igrača, kako u GNK Dinamo tako i u NK Lokomotiva, imao zaključene ugovore s trećeokrivljenim Marijom Mamićem, a među kojima su bili i Dejan Lovren, Mateo Kovačić, Tin Jedvaj, Ivan Kelava i cijeli niz drugih igrača. Naravno, bilo je i onih igrača koji nisu željeli potpisati ugovore s trećeokrivljenim Marijom Mamićem, nakon čega bi bili marginalizirani i više nisu igrali za prvu momčad GNK Dinamo. Jedan od navedenih igrača bio je i Andrej Kramarić koji je nakon što je odbio potpisati ugovor s trećeokrivljenim Marijom Mamićem prvo bio poslan u NK Lokomotiva, a nakon toga je upućen u NK Rijeka".
Puno je tvrtki - registriranih diljem svijeta, od Londona do Hong Konga - preko kojih su Mamići poslovali, pa ih na ovomu mjestu nećemo spominjati. Modus operandi je, međutim, uvijek bio isti. Baš kao i cilj: za sebe pribaviti imovinsku korist na štetu Dinama.
USKOK tako tvrdi da je Zdravko Mamić u ime Dinama dogovorio da Dinamo inozemnim trgovačkim društvima koje vodi njegov sin Mario plati usluge koje ta društva u stvarnosti nikada ne bi izvršila. Ili da im pak prepusti prava koja im ne pripadaju, odnosno postotke od transfera pojedinih igrača. Na taj je način, smatra USKOK, a mi ćemo ponoviti za one koji sposobnost brkaju s kriminalom, iz Dinama izvučeno 200 milijuna kuna. Najmanje.
Okrivljeni Zdravko Mamić, u optužnici jasno stoji, organizirao je i vodio zločinačko udruženje.
Imena igrača koja se pojavljuju u crnim poslovima obitelji Mamića svima su znana. Tu su, da počnemo od starijih vremena, i Danijel Pranjić, Mihael Mikić, Kristijan Polovanec, Jasmin Agić, Goce Sedloski, Edin Mujĉin, Ivan Bošnjak, Eduardo da Silva, Dumitru Mitu... Joško Jeličić. Da, Joško Jeličić.
Joško Jeličić svjedočo je pred USKOK-ovim istražiteljima o svom velikom prijateljstvu s Mamićima. No, o tome nešto više možete pročitati u okviru uz ovaj tekst, sada ćemo tek prepričati kako je sposobni Zdravko Mamić Jeličiću vratio Dinamov dug.
Dakle, Joško Jeliĉić 2002. godine podigao je tužbu protiv GNK Dinamo tražeći svojih 844.050 eura. Nešto kasnije čak je taj iznos povisio na 1.565.277 eura, da bi ga nakon tri godine opet vratio na početnih 844.050.
GNK Dinamo se branio obrazloženjem kako nije pravni slijednik sportskog dioničkog društva NK Dinamo koje je otišlo u stečaj i s kojim je ugovor imao i Jeličić, da bi Zdravko Mamić iznenada ponudio da će mu u gotovini isplatiti dug. Pod uvjetom, naravno, da ovaj odustane od tužbe. I Jeličić je odustao. I dobio svoj novac.
Krasno. Svi zadovoljni. A posebno Mamić koji je nakon svega s Damirom Vrbanovićem, kao direktorom Dinama, dogovorio da društvo Real Sports Management Limited, odnosno jedna od njegovih inozemnih tvrtki, preuzme potraživanja od Joška Jeliĉića, i to u iznosu od 1.565.277 eura. Ubrzo je Dinamo isplatio novac tom društvu, a Mamići su preko noći zaradili finu svotu.
Uloga Joška Jeličića
"Svjedok Joško Jeličić istaknuo je kako ga je jednom prilikom Zoran Mamić zamolio da ode u Švicarsku te da na aerodromu preuzme iznos od 45.000 eura u gotovini i navedeni novac donese u Zagreb. Na navedeno je pristao te je avionom otišao u Švicarsku gdje mu je na aerodromu pristupila jedna muška osoba i predala mu iznos od 45.000 eura koji je on potom donio u Zagreb i predao Zoranu Mamiću."
Tako stoji u USKOK-ovoj optužnici. A onda slijedi zaključak:
"Ne postoji niti jedan drugi razlog ovakvog postupanja, izuzev da se prikrije stvarno porijeklo novca Zorana Mamića."
No, nije to bilo sve što se Zorana i Joška tiče. Ni blizu. Evo što o tome kaže USKOK:
"Svjedok Joško Jeliĉić naveo je kako mu se negdje tijekom 2005. obratio Zoran Mamić te ga je zamolio da mu posudi iznos od 130.000 eura te da mu bude jamac vezano za kredite u Hypo Alpe Adria Banci. Naime, u to vrijeme Zoran Mamić bavio se i građevinskim projektima te je za realizaciju tih poslova uzimao kredite u bankama. Budući je okrivljenog Zorana Mamića poznavao dugi niz godina, te su bili u izrazito prijateljskim odnosima, na navedeno je pristao te je Zoranu Mamiću ću prvo posudio iznos od 130.000 eura na ruke, da bi mu potom sa svoja dva depozita od ukupno 760.000 eura u Hypo Alpe Adria Banci jamčio za navedene kredite."
Zoran Mamić, međutim, nije mogao vraćati navedene kredite, pa je banka ovršila depozite.
"Tada se u cijelu priĉu ukljuĉio i okrivljeni Zdravko Mamić koji je Jošku Jeličiću rekao kako će mu se u svezi povrata tih sredstava javiti okrivljeni Mario Mamić. Uistinu, ubrzo mu se javio i rekao mu kako on stoji iza duga kojeg okrivljeni Zoran Mamić ima prema njemu te da će mu oni, pri ĉemu je mislio na obitelj Mamić, cijeli taj dug vratiti."
I vratili su. Preko jedne od svojih inozmenih tvrtki. Novcem koji je, smatra USKOK, trebao pripasti Dinamu.