Prije dvije godine vozeći se Renaultovim električnim Zoeom i nakon 10 sati putovanja na relaciji Split-Zagreb zakleo sam se da više neću sjesti u vozilo koje pokreće isključivo struja. Međutim, kad su mi iz Porsche Croatije ponudili na sedmodnevni test Audi e-tron, potpuno električni automobil s dometom od 400 kilometara (tvornički podatak) vrijedan gotovo milijun kuna, zaboravio sam što sam rekao, piše Zdravko Juričko za Slobodnu Dalmaciju.
Smatrao sam da dobivam sjajan automobil s puno većim dometom nego ranije što je bila potpuna istina, a da se u međuvremenu mreža električnih punionica na pravcu Split-Zagreb popunila. I da neću imati problema stići u Zagreb za nekih sedam sati s eventualna dva punjenja.
I tako je i bilo kada sam dolazio istim automobilom iz Zagreba u Split. Prvo stajanje i nadopunjavanje baterije bilo je na odmorištu Dobra na "Tifonovoj" pumpi u okolici Ogulina. Na punjaču snage 50 kW "napunio" sam e-tron do "vrha". Iz Zagreba sam krenuo s 303 kilometra rangea, da bi baterija nakon 101 kilometar pala na 63 posto. Sljedeća postaja koju sam pomno planirao bio je punjač od 50 kW ispred "Kauflanda" u Šibeniku. Tu sam u kasnim noćnim satima za 70 minuta dopunio bateriju s nekih 60 kWh i to mi je bilo dovoljno za vožnju do kuće, te dva, tri dana po Splitu.
Moje muke s punjačima i punjenjem baterije počele su onog trenutka kada sam u Splitu shvatio da je jedino mjesto gdje mogu puniti Audijeva e-trona City Center one. Međutim, problem je bio što je taj punjač snage 22 kW daje tek 11 kWh na sat, tako da za punjenje baterije kapaciteta 84 kWh treba desetak sati. Noć prije puta u Zagreb u spomenutom šoping-centru automobil se puno cijelu noć.
Ujutro u šest sati smo krenuli fotoreporter Tom Dubravec i naš umirovljeni kolega Jadran Babić za Zagreb. Plan je bio voziti autocestom A1 do Zadra pa skrenuti u grad do "Kauflanda" koji na parkingu ima snažan punjač snage 50 kW. Autocestom smo vozili na tempomatu brzinom od 110 kilometara na sat, isključili smo klimu i radio, a domet od 313 kilometara naglo je padao. Procijenili smo da bez zaustavljanja i punjenja u Zadru ne bismo savladali uspon uz Sveti Rok i dokopali se Gospića gdje smo mislili dopuniti bateriju.
Međutim, sve je krenulo naopako kada smo se priključili na punjač od 50 kW ispred "Kauflanda" u Zadru, nakon što smo sačekali petnaestak minuta da se napuni mali Volkswagen e-up. Normalno smo se priključili na punjač s punionice i krenulo je punjenje. Bilo je negdje malo iza osam sati ujutro. Odahnuli smo smatrajući da ćemo u planiranom vremenu napuniti bateriju, jer nam je domet dolaskom u Zadar pao na 140 kilometara. Nakon nekoliko minuta punjenja, punjač je odjednom "zamro". Na displeju nije bilo nikakve informacije.
Iz "Kauflanda" nam je u pomoć priskočio voditelj Dario koji je pokušao ponovno uključiti sklopku koja je iskočila i onesposobila punjač. Međutim, nakon nekoliko pokušaja morali smo odustati jer je sklopka zapekla i više se nije mogla podignuti. Nakon toga smo izvukli Audijev kabel s kojim smo se priključili u "Kauflandu" na industrijsku struju, ali je punjenje išlo na kapaljku te smo nakon sat i pol vremena pomoć otišli potražiti u Audijev zadarski centar.
Tamo su na nam ljubazni domaćini omogućili priključak na 22-kilovatni punjač, ali se ponovio scenarij iz Splita. Užasno sporo punjenje baterije omogućilo nam je tek da u nešto manje od sat i pol vremena dopunimo bateriju kako bi se dokopali Gospića.
Izračunali smo da ćemo s dobivenom autonomijom savladati Sveti Rok, proći odmorište i Ininu pumpu Zir koja nema električni punjač.
Gospić nam se činio kao spasonosno rješenje. Prije toga smo stali na "Tifonovu" pumpu Jasenice gdje je postavljena instalacija za snažniji punjač od 50 kW, ali on još nije proradio. Očito da je bolje roditi se bez one stvari nego bez sreće...
Dolaskom u Gospić, s 44 kilometra dometa, počinje pravi horor. Naime, računajući na dva punjača smještena ispred zgrade Općine, a već smo bili više od šest sati na putu, mislili smo evo spasa. Međutim, od dva punjača niti jedan nije radio. U Općini smo dobili objašnjenje da punjači ne rade jer koncesionar koji ih je postavio više nema interesa za tu uslugu pa je struja isključena.
Druga solucija bio je Elenov punjač na trgu u centru Gospića ispred kafe bara "Hary". Najprije smo se izludili dok smo došli do Elenove kartice koju smo na kraju pronašli kod vlasnika kafića Mate Hermana. Prije toga su nas uputili u zgradu "Elektrolike" Gospić gdje su nam dvije susretljive djelatnice pokušale pomoći na sve načine. Tamo smo zatekli i jednog češkog turista koji je imao isti problem jer nije imao gdje napuniti svog Nissana Leafa. I on je zapeo na trgu ispred kafe bara "Hary".
Kad smo napokon dobili informaciju da je kartica kod vlasnika, ponovno smo se vratili i dobivši karticu pokušali uključiti utičnicu s Audijeva kabela u punjač. Međutim, lijeva strana punjača nije radila (flomasterom je bilo ispisano da ne radi), dok se na desnu nismo mogli nikako priključiti. Ni mi, a ni češki turist.
Nakon toga smo zvali dežurni telefon za hitne slučajeve gdje su nam kazali da je fizički kvar na tom punjaču prijavljen, ali da ga nisu stigli popraviti.
S obzirom na to da smo bili u Gospiću, osam kilometara od mjesta Smiljan gdje je rođen čuveni znanstvenik Nikola Tesla, odlučili smo otići u njegov memorijalni centar gdje postoji jedan punjač od 22 kW. Međutim, kako nam je dan počeo loše tako se i nastavio. Naime, memorijalni centar u Smiljanu, gdje je rodna kuća Nikole Tesle, ne radi ponedjeljkom, a mi smo, naravno, putovali u ponedjeljak. Na displeju je svijetlio domet od 44 kilometra, a s tom kilometražom nismo mogli stići starom cestom do Otočca gdje je Elenov punjač od 22 kW. I tada su nam u pomoć priskočili vlasnik onog kafića Mate Herman, predsjednik županijske HVIDRA-e Ivan Jurković, te Josip Murgić i Ivan Uremović. Oni su nam pomogli da se priključimo na kućnu mrežu, odnosno na kafić i da se lagano punimo (tek 2,3 kW na sat).
Dugo je trajalo to punjenje na kapaljku da bismo dostigli domet od 52 kilometra što nam je, uz maksimalno obazrivu vožnju bez klime i radija, bilo dovoljno.
Uz puno napetosti, stigli smo u Otočac malo prije 16 sati, pri čemu na je tom Tom Dubravec razbijao nervozu ratnim pričama s tog područja. Odmah smo se priključili na punjač i postali glavna atrakcija u Otočcu. Čak nas je došao pozdraviti i gradonačelnik.
Tom Dubravec je otišao na drugi zadatak s novinarom koji je došao po njega, a Jadran i ja smo sjeli na klupu u parku. Nije nam bilo do ničega, ni pića, ni jela...
I tako bespomoćno sjedeći dok se puni baterija e-trona zavrtio sam broj Inine pumpe u Brinju, raspitujući se je li im proradio punjač od 50 kW. Dobivši potvrdan odgovor, imao sam osjećaj kao da sam dobio sedmicu na lotu. Jer do Brinja nam je trebalo niti četrdesetak kilometara, a mi smo domet popeli na 72 kilometra.
Odmah smo krenuli i negdje iza pet sati popodne stigli smo na odmorište Brinje s kapacitetom baterije od samo 11 posto. Punjač je bio slobodan i odmah smo se priključili. Punili smo sat vremena struju dobivši domet od 240 kilometara. Dobili smo 72 posto kapaciteta i to nam je bilo dovoljno za pojuriti prema Zagrebu.
U međuvremenu je stigao i jedan Nissan Leaf s poslovnim čovjekom koji je rodom iz Maovica kod Drniša, te se priključio na drugi izlaz našeg punjača. Međutim, dok se punio naš Audi e-tron njegov Leaf nije dobivao struju. I to je bilo još jedno negativno saznanje o našim punjačima. A da je tek bio netko ispred nas na punjenju tko zna kad bismo stigli. Vjerojatno drugi dan.
Nekih 130 kilometara do cilja prevalili smo vrlo brzo, te smo pred zgradu Porsche Croatije stigli u sedam navečer, nakon punih 13 sati putovanja. Putno računalo je izbacilo podatak da smo u 13 sati putovanja vozili efektivno 6 sati i 10 minuta, da smo prevalili 476 kilometara uz prosječnu brzinu od 77 kilometara na sat i uz potrošnju od 28,0 kWh/100 km.
Brzinski smo zamijenili automobil, uzeli Volkswagen T-Crossa i pojurili prema Splitu. Naravno, T-Cross je bio benzinac i to je bilo veliko olakšanje. I sada zabranjujem bilo kome da mi sljedećih šest mjeseci uopće spominje električni auto.
Što južnije to tužnije
Situacija s punionicama za električna vozila mogla bi se parafrazirati – što južnije to tužnije. Naime, snažni punjači od 50 kW ostavljeni su na autocesti prema Splitu samo do Brinja, a ispod toga nema de facto ništa. Nakon Brinja prema Splitu osuđeni ste na čekanje, nervozu i strepnju hoćete li ostati na cesti bez struje. Punjač na odmorištu Jasenice još nije proradio. Inače, punjenje je besplatno na većini punjača, dok se jedino na "Tifonovim" pumpama plaća 75 kuna za snažniji punjač (DC 50), a 55 kuna za slabiji (AC 43). Ali zato punjača za Teslina vozila ima i u najvećim vukojebinama... Toliko o našim punjačima i električnim automobilima.
Raspored putovanja
6.00
Polazak iz Splita nakon cjelonoćnog punjenja baterije u City Centeru one; vožnja prema Zadru s tempomatom na 110 kilometara na sat, bez klime i radija
8.15
Punjenje ispred "Kauflanda" u Zadru, nakon 15 minuta punjač je 'krepao'
9.45
Još smo u Zadru, punimo u Audijevu centru, sporo, na kapaljku
11.15
Polazak iz Zadra s baterijom napunjenom taman da stignemo do Gospića
11.45
Stajanje u Jasenicama, "Tifonova" pumpa ima jači punjač, nažalost, još nije proradio
12.30
U Gospiću se pred zgradom Općine nalaze dva punjača, no niti jedan ne radi
12.40
Tražimo Elenovu karticu kako bismo se priključili na njihov punjač na trgu u centru Gospića; lijeva strana punjača ne radi, a na desnu se nikako ne možemo priključiti, pokvarena je
13.00
U Smiljanu smo, rodnom mjestu Nikole Tesle, u njegovu memorijalnom centru postoji punjač; ponedjeljak je, a centar ponedjeljkom ne radi
13.20
Opet smo u Gospiću, pomažu nam dobri ljudi i puštaju nas da punimo bateriju na kućnu utičnicu kako bismo se uspjeli prebaciti do 52 kilometra udaljenog Otočca
15.50
U Otočcu punimo bateriju na nejaki Elenov punjač, glavna smo atrakcija u mjestu, došao nas je pozdraviti i gradonačelnik
17.10
U Brinje stižemo s kapacitetom baterije od 11 posto, punjač od 50 kW radi; punimo sat vremena i dobivamo domet od 240 kilometara
19.00
Stižemo u Zagreb