Umirovljeni vatrogasni časnik iz Podstrane Jakov Lišnić (69) je deset dana proveo na Klinici za očne bolesti na splitskim Firulama.
Iako je stanjem u bolnici i više nego zadovoljan, prvenstveno misleći na čistoću, higijenu, ljubaznost i brižnost osoblja, od čistačice pa sve do sestara i liječnika, jednu stvar, kaže, ni u snu nije očekivao. Naime, boraveći tih deset dana u bolničkoj sobi, nijednom za ručak ili večeru nije dobio kompletan pribor za jelo (a i ono što bi dobio u većini slučajeva bilo je plastično). Na fotografijama koje nam je ustupio jasno se vidi jedna plastična vilica kojom je bio primoran "jesti" varivo i veliki komad mesa. Naravno da to nije bilo moguće te se morao poslužiti rukama, piše Slobodna Dalmacija.
– Pribor za jelo u bolnici puno je veći problem od same hrane. Tko hoće pojede, tko neće vrati. Ali kako nešto i pojesti kad nemate s čime jesti? Dobijete recimo juhu bez žlice. Komad mesa bez noža. Što se meni redovito događalo. To je zaista strašno, morate uzeti meso u ruke i gristi ga. Bilo nas je četvero u sobi i nitko nikad nije dobio kompletan beštek. Sad zamislite vi odjel starih ljudi, nemoćnih, jednome zatvoreno jedno oko, drugome oba, kako će oni jesti? Srećom, imao sam jedno oko zdravo, pa sam nešto i vidio. Čak smo jedni drugima prali žlice da bi ih poslije mogli opet koristiti jer smo znali da ćemo ih teško dobiti. Taman kad se malo smiriš i misliš bit će bolje, sutra opet ista stvar – govori nam Lišnić.
Jednom je sestri koja mu je donijela jelo iz protesta sve vratio, kazavši kako se radi o nehumanim, neljudskim uvjetima. Ona mu je na to odgovorila da je nekoliko puta ukazala na ovaj problem osoblju kuhinje, no da ih tamo "nitko ne obadava".
– Jednostavno nije mogla ništa. Unatoč njezinim žalbama sve je ostalo isto. Liječnici su u vrijeme ručka u ambulantama ili na operacijama pa i ne vide što se događa. Čak sam čuo priče kako netko u kuhinji misli da mi pacijenti krademo perune i noževe i da ih zato nema. Jadno se osjećate tada. Mislim, kome treba pirun star 35 godina i s neravnim vilicama? Pa tko bi to nosio kući...? Zadnje što bi netko napravio. Stvarno nema nikakvog smisla. Ovo čak nije sramota za splitsku bolnicu, ovo je jadno. Ne može biti sramota, nego beznađe. Kako bolesnik može jesti, kad nema s čime? Razočaran sam što su me dočekali ovakvi uvjeti – kaže nam ovaj umirovljenik, apelirajući na to da se napravi humanitarna akcija u kojoj bi se bolnici donirao pribor za jelo.
– Ja bih prvi donirao sto piruna i sto žlica, samo da se drugima ne dogodi ovo što i meni, jer ako se ovo ne popravi uistinu šaljemo ružnu sliku. Ravnatelju KBC-a Split, gospodinu Juliju Meštroviću, poručujem neka siđe u kužinu i isproba ono što je na tacni. Pa bi istog trena vidio razliku od onoga što on dobije. Žalosno je ako ministar zdravstva Milan Kujundžić ne zna za ove uvjete, a ako zna, još žalosnije! – oštro će Jakov, ističući kako u njegovoj sobi ama baš nitko od pacijenata nije bio zadovoljan hranom koju bi dobili.
– Ovaj obrok koji sam fotografirao još je bio jedan od boljih ručkova. Iako meso nije imalo nikakvog šuga, izgledalo je kao da je izvađeno iz nekog lonca s toplom vodom. Nije važna količina hrane nego kako ta hrana izgleda, miriše... Svi koji brinu o bolesnicima trebali bi voditi računa o tome da oni tu spizu mogu pojesti uslast i da nije bezlična. Obrok može biti manji, ali samo neka miriše – zaključio je Lišnić.
Iz KBC Split bez službenog stava
Za komentar smo zamolili pomoćnika ravnatelja KBC Split, dr. Antona Marovića, koji nam je odgovorio da nema namjeru pričati o priboru za jelo u splitskoj bolnici i uputio nas neka pošaljemo službeni e-mail odnosima s javnošću. To smo i napravili, ali odgovor i službeni stav bolnice – nismo dobili