Nakon što se ranije ove godine britanski pjevač Sam Smith izjasnio kao rodno nebinarna osoba, što znači da se ne osjeća ni muškarcem ni ženom, od prijatelja i obitelji nedavno je zatražio da ga oslovljavaju zamjenicom "oni" umjesto "on".
U svijetu je sve veći postotak onih koji ne mogu definirati svoj spol, a takvih slučajeva ima i u Hrvatskoj. Za potrebe ovog teksta osobu koja je s nama željela podijeliti svoju priču nazvat ćemo Alex.
Ima 26 godina i dolazi iz jednog malog dalmatinskoga grada uz more, po struci je profesor(ica) engleskog jezika, amaterski se bavi fotografijom i već neko vrijeme živi u Zagrebu, dok svaki slobodan trenutak koristi da uživa u onome što najviše voli – putovanjima.
Rođen(a) je kao djevojčica, a o sebi govori malo u ženskom, malo u muškom rodu. Priznaje nam da su se još u ranom djetinjstvu pojavili prvi problemi.
Problemi s partnericom
– Dok si dijete, to je sve O.K. i nitko ne pravi problem oko toga, ali već u nekim pubertetskim godinama sve više te se pokušava ugurati u kalupe onoga što su vam upisali u rodni list. U toj fazi života trudila sam se uklopiti i radila ono što su mi kao djevojčici govorili da trebam raditi.
Nakon srednje škole preselila sam se u Zagreb i krenula iznova. Kad živiš u malom gradu, pogotovo kao mlada osoba, teško je zauzeti stav i biti svoj. Za mene je u Zagrebu to bilo mnogo lakše. Našla sam društvo koje me prihvaćalo i uz koje je bilo lakše prebroditi sve nedaće svakodnevice. Međutim, još uvijek ne živim svoj identitet potpuno slobodno i otvoreno.
Nažalost, takav život još uvijek je nemoguć u Zagrebu. Čak i u najliberalnijim krugovima, nemoguće je doći na razgovor za posao i razgovarati koristeći za sebe i muški i ženski rod, jer je 99 posto sigurno da ga nećeš dobiti. Ako si pak dovoljno sretan da imaš posao, nisi ga spreman riskirati "autanjem".
Ne možeš ni ući u banku i reći: Dobar dan, ja bih trebao, ako ti na osobnoj piše da si ženskog spola. Kao nebinarna osoba često se osjećam potpuno nevidljivo – kaže Alex.
Njegov (njezin) proces prihvaćanja samog (same) sebe odvijao se kroz različite faze i situacije.
– Sjećam se trenutka, mislim da sam imala nekih 16 godina, kad sam odlučila razlučiti što je to što mi toliko smeta u tome da me svi stalno doživljavaju isključivo kao curu. Zaključak je bio – zato jer nisam cura kakvom društvo smatra da trebam biti.
S druge strane, nisam ni dečko idealan za prihvatljive društvene standarde. U tom je trenutku to u meni izazvalo nekakav osjećaj mira, ali i usamljenosti jer ne poznajem nikoga da se tako osjeća.
Najteže mi je bilo što partnerica s kojom sam bila u vezi pet godina nije prihvaćala moj rodni identitet. Mislim da je nevidljivost u vezi jedna od najbolnijih stvari s kojom se možeš nositi.
Bojala sam se izgubiti osobu koju volim, a s druge strane bojala sam se izgubiti sebe. U trenutku kad shvatite da vas najbliža osoba ne doživljava i ne razumije vaš rodni identitet, imate osjećaj da nitko drugi neće, a to je strašan osjećaj – ističe Alex.
Sestrina podrška
Njegovi (njezini) roditelji s vremenom su prihvatili novonastalu situaciju i naučili se nositi s njome. Alex najveću podršku ima od starije sestre.
– Kako sam odrastao u malom gradu, školskim kolegama se nisam usudila reći ništa. Nitko nikad nije pričao o toj ni o sličnim temama, pa nisam ni ja.
Potrudio sam se okružiti ljudima koji me razumiju i poštuju tako da sad nemam problem s prijateljima i prijateljicama, iako su mnoge osobe u prošlosti izišle iz mog života. Reakcije onih koji me tek upoznaju uglavnom su dobre, premda u nekim okruženjima ipak oklijevam hoću li otkriti svoju istinu.
Najteže mu (joj) je suočavanje s predrasudama jer su rodno nebinarne osobe baš kao homoseksualci, lezbijke i ostale osobe unutar LGBTIQ zajednice gotovo svakodnevno izložene nasilju, ugroženo im je pravo na privatnost, tjelesni integritet, rad i obrazovanje.
Do 2012., kada je osnovana udruga Trans Aid, nije postojala ni jedna organizacija koja bi rješavala ova pitanja.
Stručna osoba za razgovor
– Vrijeđaju me zbog oblačenja, govora, frizure. Stalno sam pod nekakvom vrstom opreza jer moram paziti kako ću se obući kad negdje idem, kako ću pričati kad tamo stignem i slično. Jako iscrpljujuće to sve znati biti.
Budući da nisam prošla kroz medicinsku tranziciju, nisam se suočio s toliko prepreka u zdravstvenom sustavu kao druge osobe koje poznajem. Meni je problem predstavljalo pronalaženje stručne osobe s kojom mogu otvoreno razgovarati o svom rodnom identitetu znajući da me neće zasuti neugodnim pitanjima i transfobičnim komentarima – govori Alex.
Još uvijek nije u potpunosti odbacio (odbacila) mogućnost medicinske tranzicije, a na pitanje kako seksualni život, nasmijano nam odgovara: Trenutačno nemam ni partnera ni partnericu, a zaljubljen sam uvijek!
Postoje brojni rodni identiteti
Rodni identitet je intrinzični, unutarnji osjećaj osobe o svom rodu. Od rodnih identiteta se najčešće navode "muški" i "ženski," jer su ti identiteti u skladu s društvenim normama.
Identiteti koji se ne uklapaju u te norme tretiraju se kao inferiorni i manje stvarni, te ih se pokušava opisati kroz društveno prihvaćene norme "muškog" i "ženskog."
Zato je važno naglasiti da postoje brojni rodni identiteti i da se mnogi ne mogu pripisati društveno prihvaćenim muškim i ženskim identitetima.
Često se kaže da je rod spektar te da postoje identiteti koji nisu u potpunosti ni muški ni ženski, ali se svi mogu opisati kao neka kombinacija muških i ženskih identiteta koje definira društvo.
Svaka osoba je unikatna, i ne postoje dva identična rodna identiteta, a svi su identiteti jednaki, stvarni i zaslužuju jednako poštovanje.
Nepotrebno uklanjanje gonada
Jedna od nepotrebnih operacija koje se rade nad interspolnom djecom je gonadektomija – uklanjanje gonada, kao što su ovariji ili testisi, čak i onda kada su zdravi i proizvode hormone.
Uklanjanjem gonada koje proizvode hormone dijete mora biti na zamjenskoj hormonalnoj terapiji do kraja života. Također mogu ostati neplodni. Gonadektomiju ponekad opravdavaju neophodnom kako bi se prevenirao razvoj raka, ali za većinu interspolnih osoba taj je rizik vrlo mali i ne bi se smatrao visoko rizičnim da se uklanja nekome tko nije interspolan, barem ne prije nego osoba sama može procijeniti svoje opcije i dati pristanak.
Osim samog rizika takvih operacija, postoji velika šansa da operirana osoba, kako bi joj se kao djetetu tijelo više približilo određenom spolu, kasnije odbija taj spol i ne slaže se s njim. Jedna od 2000 približan je broj beba rođenih s tijelom koje izgleda drukčije od onoga što se smatra "tipičnim" za muško ili žensko dojenče.
Zabrana diskriminacije
Europska unija propisuje zabranu diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta (Direktiva 2000/78/EC) te zabranjuje direktnu i indirektnu diskriminaciju. Države članice Europske unije dužne su prilagoditi svoje zakone prema istoj direktivi.
U ovom trenutku u Hrvatskoj ne postoji ni jedan zakon kojim se eksplicitno štite prava trans, inter i rodno varijantnih osoba. Iako postoji službena lista stručnjaka, koju je objavilo Ministarstvo zdravlja, ona nije potpuna jer na njoj nisu stručnjaci i stručnjakinje iz svih potrebnih područja medicine, te su iskustva s osobama na toj listi različita.
Ono što je trenutno dostupno unutar zdravstvenog sustava je psihološka podrška, hormonalna terapija i mastektomija. Međutim, dok su pregledi, nalazi i psihološka podrška pokriveni zdravstvenim osiguranjem, hormonalna terapija i operativni zahvati nisu.
Zbog toga je pristup potrebnoj zdravstvenoj skrbi rodno nebinarnim osobama često onemogućen.
Stanje, ne poremećaj
Nova klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema Svjetske zdravstvene organizacije (ICD–11) službeno je usvojena ove godine na samitu u Ženevi. U skladu s ovim dokumentom, svi trans identiteti se uklanjaju s liste mentalnih poremećaja, a transrodnost će se klasificirati kao stanje, a ne poremećaj. Nacionalna implementacija ove klasifikacije uklanjanja transrodnosti s liste mentalnih poremećaja podrazumijeva priznanje identiteta koji će time u manjoj mjeri biti uvjetovan medicinskim pristupom. Osim navedenog, ovime će se omogućiti bolje mogućnosti za ostvarenje prava i pristup uslugama, umjesto dugotrajnih procesa dijagnostike i medikalizacije.
Jezična barijera
Jedna od najvećih barijera s kojima se rodno nebinarne osobe svakodnevno susreću u hrvatskom društvu se tiče jezika budući da u hrvatskom jeziku ne postoje zamjenice koje bi bile prikladne za rodno nebinarne osobe.
Dok rodno nebinarne osobe koje žive u enegleskim govornim područjima najčešće koriste zamjenicu they (oni), rodno nebinarne osobe u hrvatskoj, u nedostatku zamjenica u našem jeziku, najčešće o sebi govore i žele da se o njima govori koristeći i muške i ženske zamjenice.