Splitska policija u subotu je odradila fantastičan posao. Zbilja je.
Ako, naravno, zanemarimo podatak da je trostruki ubojica usred bijela dana šetao s kalašom pod rukom u centru grada i ležerno prošao kroz kvart, mahnuo svim raspoloživim snagama, izbjegao njihov helikopter i pomorsku silu i otišao u kafić deset metara zračne linije od zgrade Policijske uprave gdje je pio capuccino skoro tri sata, dok ga je pola grada snimalo mobitelom onda da, stvarno su dali sve od sebe.
Zbilja. Treba pustiti osobe s debelim dosjeima da dilaju, kamatare, nabavljaju oružje i onda se čuditi kad se pobiju. Ima li išta normalnije? Red bi sada bio nagraditi organe reda za ove iznimne zasluge. Ali dobro, njihov način rada nije ništa novo, sve to znamo još od prve splitske epizode "Policijske patrole".
Ono što jest zbilja poražavajuće je da obrazovani dio policije, rukovodioci, uprava i odjeli za informiranje do 2020. godine nisu uspjeli svladati prve tri lekcije iz udžbenika za krizno komuniciranje.
Dok u SAD-u već deset godina (ozbiljno, od 2010.) njihovi kolege koriste društvene mreže preko kojih javljaju građanima detalje o pomahnitalim ubojicama i akcijama kontrole žmigavaca, ovi naši nisu bili u stanju poslati običan mail dok trostruki ubojica šeće gradom.
U najvažnijem trenutku građani su bili bez ikakvih informacija. Sutradan je tek sazvana nekakva presica na kojoj opet nisu rekli ništa što već nismo znali.
Pustili su da im ulica vodi odnose s javnošću. Minutama nakon počinjenog pokolja, preko WhatsApp grupa širila su se imena i slike ubijenih i počinitelja, svi smo sve znali. Dolazile su i krive informacije. Pokapalo se žive. Ljudi su bili u panici. Prepušteni sami sebi. Snimku muškarca koji hoda s puškom dobili smo od žene na ulici pet minuta nakon što je snimljena.
U inbox naše Facebook stranice javljali su se čitatelji nudeći nam na otkup snimke i fotografije pokolja, leševa, krvi, tuđe patnje. Kao da prodaju kukuruze na pazaru.
"Imamo snimku ubojstva, jeste li zainteresirani za otkup", pitala je neka Dina. A da ne razmisli je li to dokaz i bi li trebala s tim ići na policiju. Profit je na prvom mjestu. Snimali su sve. Približavali se krvavom tijelu, razbijenom motoru. Teški Black Mirror.
U kafiću gdje je osumnjičenik naposljetku lociran, gdje smo došli nekoliko minuta nakon privođenja, gosti nisu skidali pogled s utakmice Liverpool - Tottenham, neka je majka sjedila s djecom, dva starca u kutu čitala su novine. Nitko nije ni trepnuo nakon što su specijalci odveli tipa. Niti je vlasnik promislio "hm, moga bi zatvorit kafić večeras malo ranije". Osoba za koju se vjerovalo da je trostruki ubojica sjedila je za stolom pored šanka.
Svi su to znali jer je snimka njegova lica kružila WhatsAppom satima prije nego što je upala policija. Znali smo da sjedi s ocem ili odvjetnikom i da pričaju kako mora posjetiti psihijatra i da govori kako nije spavao deset dana.
Svi osim policije. Ali oni su odradili fantastičan posao.
Prije nego što je išta policija potvrdila, oglasio se Andro Krstulović Opara, inače splitski gradonačelnik, ali ovdje u funkciji varoške lajone. On je na svom Facebook profilu napisao da je ubojica uhvaćen.
Dvije su opcije.
Ako je policija prvo kraljevsku obitelj izvijestila o tijeku akcije, umjesto da je javila svim građanima, stavljajući ovako Oparu na pijedestal, a nas među svinje, onda netko u policiji mora podnijeti ostavku.
Ako je gradonačelnik napisao baljezganje koje je čuo s ulice, tada on mora snositi odgovornost.
Naravno, nijedno se neće dogoditi. Slične smo scenarije vidjeli bezbroj puta. Jučer su na konferenciji novinari pitali odakle gradonačelniku ta informacija, na što je vodstvo splitskog MUP-a reklo da je nije dobio od policije. Dakle, netko od njih laže.
Koliko su građani detaljno pratili i jedni druge obavještavali o tijeku policijske akcije, dovoljno govori činjenica da se pred kraj dana pojavila čak i fotografija počinitelja na liječničkom pregledu nakon što je uhićen. Iza njega se vidi policajac s puškom. Koji nije primijetio da ga netko snima. Njega ni privedenog.
A danas? Danas slavimo ubojicu. Osnivamo Facebook grupe njemu u čast. Nikoga nije briga. Nitko se ne pita jesmo li kao društvo potpuno skrenuli.