Daleko od „klasičnog“ novinarskog posla bio je razgovor s Joškom Jurićem, predsjednikom Šibenskog sportskog saveza. Nisu, doduše, izostali uobičajena pitanja i odgovori, ali se ugodna ćakula nerijetko pretvarala u razmjenu mišljenja o aktualnoj šibenskoj sportskoj problematici. Kako i priliči čovjeku, koji je već šest godina službeno prvi u šibenskom sportskom pokretu i novinaru, koji o šibenskim uspjesima i posrtanjima piše 50 godina.
- Ako se ništa ne promijeni, realno je da će šibenski sportski proračun biti tanji za oko 20 posto. Imali bismo i većih problema da država nije uskočila s minimalcima za profesionalno zaposlene djelatnike u sportu. No, neće se smanjivati linearno svima. Moramo biti otvoreni i pravedni. U nekim manjim klubovima, gdje plaćaju honorarne trenere, nije tri mjeseca ni bilo treninga. Istodobno, najkvalitetniji šibenski klubovi morali su, prema ugovoru, plaćati igrače i kad nisu igrali, ni trenirali, počeo je Jurić.
Kao da je neizbježni pad u sportskom proračunu, izazvan pandemijskom krizom, došao u najgore vrijeme. Zaustavljen je godinama očigledan rast gradskih sredstava za sport i rekreaciju, a sve se poklopilo i velikim sportskim uspjesima. Plasmanom nogometaša Šibenika i vaterpolista Solarisa u najviši rang.
- Slažem se s vama. U šest godina, koliko sam na čelu Šibenskog sportskog saveza, imali smo permanentno razumijevanje gradske uprave, posebice gradonačelnika Željka Burića za sportske potrebe. Nisu to bili neki senzacionalni pomaci, ali sportski je proračun po nekom nepisanom pravilu rastao svake godine za po nekoliko stotina tisuća kuna. Zbog tog neugodnog korona virusa nismo mogli ni proslaviti na pravi način ta dva velika sportska rezultata. Žao mi je što nije ostvarena zamisao zajedničke proslave oba uspjeha. No, to nije razlog da ne čestitam nogometašima i Funcutima na atraktivnoj proslavi na Šubićevcu.
Dobri odnosi
Hoće li najavljeno nijansiranje u raspodjeli sredstava izazvati neke, barem male potrese u odnosima među klubovima?
- Ne vjerujem u takvu mogućnost. Odnosi među šibenskim klubovima u posljednjih nekoliko godina su gotovo bezgrešni. Nema ni tragova zavisti. Gotovo sve odluke na sjednicama Šibenskog sportskog saveza donesene su jednoglasno. Za razliku od ranijih godina, kad se svašta događalo na tim sjednicama. Kad su prepucavanja bila na granici tjelesnog sukoba. Velike zasluge za funkcioniranje Saveza pripisao bih našem profesionalnom tajniku Dariju Kulušiću. On je operativac, kakvog samo možeš poželjeti i veliki sportski zaljubljenik. Kao prvoligaški sudac i spiritus movens malonogometnog kluba Crnica.
Lijepo je sve to čuti, ali stvarnost je nešto ružnija. Neće lako biti ispratiti financijske potrebe nogometaša Šibenika i vaterpolista Solarisa u višem rangu.
- Ne vjerujem da će se itko naljutiti, ako kažem da nešto manje brinem za vaterpolo, otkako je tamo neumorni Tomislav Cico Ninić, kojemu svi vjeruju. I igrači, treneri i ostali članovi uprave. Uz to, držim da troškovi natjecanja u Prvoj regionalnoj ligi neće biti puno veći od onih, koje je Solaris imao u rangu niže. U Crnici se ćuti sličan entuzijazam kao iz vremena, kad sam bio predsjednik vaterpolskog kluba, a kad smo predvođeni onda mladim trenerom Ivicom Tuckom dogurali do finala LEN-kupa. Svi su nam se smijali kad smo kazali da ćemo hrabro u europske bitke, a na kraju nam priznali sve. I nadarenost trenera i kvalitetu momčadi, u kojoj je bilo lako uočiti posuđene talente iz zagrebačke Mladosti i dubrovačkog Juga. Lončara, Paškvalina, Obradovića i Ivana Sukna.
Očito sličnu formulu posudbe igrača preporučujete i Šubićevcu!?
- Zašto ne!? Čujem da se u tom smislu stvari kreću u pravom smjeru. Da većina najboljih hrvatskih prvoligaša prihvaća HNK Šibenik kao otvoren klub za 'kaljenje' svojih mladaca. Osobno, držim da bi trebalo malo ojačati i klupski menadžment. Prva liga je krupan zalogaj. Ne samo natjecateljski. Traži upornu borbu za sponzore. Raduje podatak da je sve što se događa na Šubićevcu u potpunom dosluhu s gradskim čelnicima.
Poslovni prostori
Krenulo se i sa „šminkanjem“ stadiona…
- Šubićevac bi se lako mogao pretvoriti u malu, ali slatku nogometnu bombonjeru. Dakako, da je za to potrebno dosta financijskih sredstava. Zato zagovaram obnovu stadiona u fazama. Već su prvi zahvati ugodni oku. I skidanje ograde na zapadnim tribinama i funcutsko pituravanje zida u svima dragu narančastu boju. Konačno, u nekim sutrašnjim, boljim vremenima, pod istočnim tribinama bi se, u slučaju rekonstrukcije, mogli urediti poslovni prostori. Kao dodatni izvor zarade novom nogometnom prvoligašu. Pritom valja bježati od suhe financijske konstrukcije. Obnova nogometnog stadiona je potreba grada. Kao što je gradska potreba i kazalište i zimski bazen. Neovisno od toga što smo svjesni da svojim prihodima ne mogu pokriti sve troškove.
A gradska dvorana?
- Ostajemo vjerni staroj zamisli da se Baldekin pretvori u košarkaški dom s nešto više od dvije tisuće gledatelja, a da dvorana na Materizama bude dom malonogometašima, rukometašima, odbojkašima…To je naša realnost. Lijepo bi bilo podignuti novu dvoranu, ali, jednostavno rečeno, nije vrijeme za takve investicije.
Govorili smo dosad o šibenskim sportskim perjanicama. Kako su, pak, pandemijsku krizu preživjeli tzv. mali klubovi?
- Mali klubovi su nam i manji problemi. Lakše ih je održavati. Dotacijom saveza i klupskom članarinom. Time nije baš teško pokriti troškove putovanja i honorarnih trenera. Veći je, međutim, problem u tim klubovima osipanje sportskih zanesenjaka. Nije danas lako naći ljude, spremne da volonterski rade u sportu.
Komplicirani propisi
Kad ste „ustoličeni“ za predsjednika Šibenskog sportskog saveza razgovarali smo o mogućnosti ušteda spajanjem klubova ne samo u malim, već i kvalitetnim klubovima…
- Uspjeli smo od tog vremena spojiti nepotrebno razdvojene vaterpolske klubove. Izbrisati podjelu, zbog koje su najviše patile mlađe kategorije. Ublažili smo problem, koji se u Crnici ćuti i danas. Naša nastojanja da se spoje neki drugi klubovi u istom sportu ostala su bezuspješna. Ima ljudi, koji se nerado miču iz svog sedla. Uspjeli smo, međutim, kao legalnu politiku inaugurirati favoriziranje šibenskih tradicijskih sportova. Nogometa, košarke, vaterpola i veslanja. Klubova, po kojima je prepoznatljiv Krešimirov grad.
Za kraj, podržavate li inicijative, koje govore o elastičnosti sportskih propozicija u (post)pandemijskoj financijskojm krizi?
- Upoznat sam tek djelomično s nekim prijedlozima da se drugačijim sustavom neka ligaška natjecanja učine jeftinijim. Slažem se,primjerice, s vodičkim nogometnim djelatnicima, koji kažu da je gotovo nemoguće do kraja poštovati propise po kojima bi za svih devet mlađih kategorija trebalo devet različitih trenera. A ako se vratimo šibenskoj i temeljnoj financijskoj problematici, moram priznati da sportu neće biti lako u doba, kad je sve manje tzv. malih sponzora. Kad se sve svodi na gradski i županijski proračun, pomoć Nacionalnog parka Krka… Kako se kraj takvih problema ne sjetiti vremena, kad je svagdje uskakala Jadranska banka, a nje danas, nažalost, više nema, završio je Joško Jurić.