StoryEditorOCM
OstaloDržavni tajnik za sport

Tomislav Družak: sport je prvi ‘pao’ ali prvi će se i oporaviti

Piše Ivo Mikuličin
25. travnja 2020. - 15:20
Zagreb, 170420. Trg Drazena Petrovica. Konferencija za medije Sredisnjeg ureda za sport nakon izglasavanja dopuna Zakona o sportu u Saboru kojim ce se usvojiti mjera za potporusektoru u sportu. Na fotografiji: Tomislav Druzak.Ronald Gorsic/Cropix/Hanza Media

Državni tajnik Središnjeg ureda za šport Tomislav Družak je naš stari znanac. Još od EP u plivanju i vaterpolu, održanog prije 23 godine u Sevilli, kad je uspostavljen prijateljski kontakt između ondašnjeg predsjednika Vaterpolskog saveza Hrvatske i autora ovih redaka. Zato i nije bilo nikakvih zapreka za intervju u Šibenskom listu. O aktualnoj sportskoj krizi, izazvanoj pandemijom, o mukama šibenskih sportaša i klubova.
Rijetke su odluke u Saboru, koje se donose jednoglasno, kao što se dogodilo sa zakonskim aktom o paketu mjera ili minimalcima za profesionalce u sportskim udrugama…
- Skoro jednoglasno izglasavanje izmjena Zakona o sporta svakako je pokazatelj da zastupnici u Hrvatskom Saboru i te kako razumiju probleme u kojima se našao hrvatski sport. To su svojim glasovanjem jasno pokazali. Ne čini mi se da je to neka nova empatija već bih prije rekao- tradicija. Da vas podsjetim i prošle je godine na Saboru bez i jednog glasa protiv usvojen Nacionalni program sporta.Kao prvi takav strateški dokument u Hrvatskoj.
U paketu mjera odvojili ste bogate od siromašnih jasnim ograničenjem da jedan klub može prijaviti maksimum deset osoba.
- Svjesni situacije u kojoj se naša domovina nalazi i prioriteta koji se pred Vladu RH nameću, a istovremeno osjećajući želju i obvezu da pomognemo sportu, najprije smo izvršili određeni rebalans našeg proračuna i “oslobodili” oko 40 milijuna kuna. Znamo da time nećemo u cijelosti spasiti sport, ali odlučili smo pokušati spasiti što više radnih mjesta. Nismo željeli bilo kakvu diskriminaciju među klubovima, opredijelili smo se za ovakav način. Svi koji imaju uvjete moći će se prijaviti. Ograničili smo broj po prijavitelju baš iz razloga da pomoć dobije što veći broj onih koji financijska sredstva uistinu trebaju.

Obrada odmah

Samo klub može prijaviti svoje radnike, pa je sukladno tome odgovoran i za eventualnu zloupotrebu.
- Prihvatljivi prijavitelji su sportske udruge, klubovi i sportska dionička društva te sportske zajednice. Jedino oni mogu podnijeti zahtjeve, ako ispunjavaju kriterije koji se traže. Odgovorne osobe u pravnoj osobi, uz dostavljenu traženu dokumentaciju, ispunjavaju i izjavu kojom jamče istinitost podataka. Nadam se i vjerujem u savjesnost svih sportskih djelatnika, pa tako i šibenskih, Točnije, da neće biti pokušaja zloupotrebe.
Isplate će se, po Vama, dogoditi relativno brzo. U dijelu šibenskih klubova ljudima doslovce gori pod petama.
- Po predanom zahtjevu isti ide odmah u obradu, te se onima koji ispunjavaju uvjete dostavlja ugovor. Povratom potpisanog ugovora na račun kluba se odmah isplaćuju sredstva. Dakle. ne ovisi samo o nama brzina isplate. Po nekim našim projekcijama cijeli postupak bi mogao trajati pet dana. Možda i koji dan više, dok se ne uhodamo jer je i nama ovakav projekt novina.
Šibenski sportski djelatnici tvrde kako su ovim paketom mjera prvi put izjednačeni sport i kultura. Točnije, djelatnicima su u kulturi bile dosad u pravilu osigurane plaće, dok su profesionalni treneri za mlade nerijetko bili ovisni o članarinama mladih igrača.
- Ova je Vlada je nebrojeno puta pokazala da ne dijeli već da integrira. Sport i kultura dijele otprilike iste probleme i logično bi bilo da ih prati ista sudbina.
U HNK Šibenik, koji uvjerljivo vodi na drugoligaškoj nogometnoj ljestvici, pribojavaju se da će HNS slijediti HKS, koji je svojom odlukom prosto izbrisao ovosezonske rezultate. Nema ni prvaka, ni ispadanja, ni ulaska u Premijer ligu!?
- Izmjenama Zakona o sportu dozvoljeno je da nacionalni sportski savezi mogu, iznimno, i u situacijama ugroze zdravlja i života ljudi, mijenjati propozicije sustava natjecanja kako bi se spriječili upravni sporovi i osigurala regularnost natjecanja. Da bi odluke bile legalne, sukladno odredbama zakona one se donose uz odobrenje Središnjeg državnog ureda za sport. Odluka je, dakle, praktički na savezima,a ja vjerujem u dobronamjernost ljudi koji vode hrvatske sportske saveze. Oni trebaju voditi računa o interesima ukupnog sporta. a ne pojedinih klubova.
Zagovarali ste ukidanje Regionalne vaterpolske lige ili povratak naših klubova, pa i šibenskog Solarisa u hrvatske okvire. Zagrebački Šibenčanin Perica Bukić i suradnici imali su drugačiji stav, pa je Solaris postao regionalni prvoligaš.
- Regionalna vaterpolska liga je, po meni, ispunila svoju zadaću. Omogućila je odigravanje većeg broja jakih utakmica našim klubovima. Izazvala je i interes većeg broja sponzora ali i TV kuća. Danas mislim da su naši klubovi dovoljno stručno i igrački jaki. pa nam Regionalna liga, barem u aktualnom obliku ne treba. Ja sam kao predsjednik Zagrebačkog vaterpolskog saveza na našoj skupštini predložio HVS-u ono, o čemu govorite. Na čelnim je ljudima Saveza da procjene što je najbolje za hrvatski vaterpolo. No, moje se mišljenje nije promijenilo. Možda premalo znam o tome koje su obveze HVS prema Regionalnoj ligi.

Modeli financiranja

Posljedice, koje će pandemijska kriza ostaviti na hrvatski sport jamačno neće biti lake. No, ima i onih, koji vide svijetlo iza tamnog brda. Da će se dogoditi neka nova, sustavna i stručna politika.
- Ne kažu naši stari badava da poslije kiše dolazi sunce ili da se u svakom zlu može pronaći nešto dobroga. Ja vjerujem u naš narod, u našu mudrost i pamet. Možda je ova kriza pokazala da društvo treba određeni reset u puno područja djelovanja. Puno sam puta od početka krize, uvjetovane koronavirusom, rekao da je sport među prvima došao u probleme ali će se zato, vjerujem, i prvi ustati. Jači i organiziraniji i, nadam se, s manje problema. Eto, ja sam optimist.
Pričamo za Šibenski list, pa je logično da posvetimo retke šibenskim klubovima, sportskim objektima…Nekad je naš grad prednjačio glede dvorana, bazena i stadiona u Lijepoj našoj. Prije četrdeset „i nešto“ godina pružali smo gostoprimstvo i zagrebačkim, i splitskim sportašima, koji nisu imali primjerene zimske bazene, sportske dvorane objekte. Danas je grad Dražena Petrovića ostao na tijesnom Baldekinu i Šubićevcu, gdje, kako kažemo mi, Šibenčani „nitko nije udrija brukvu“ od Osmih mediteranskih igara…Je li red da nam u rješavanju tog problema ruku pruži i država?
- Obveza države je što prije stvoriri zakonske i porezne okvire da se sport može neometano razvijati. Teško je očekivati da ćemo u kratkom vremenu doseći standarde financiranja bogatih zemalja, ali ono što nam se osigura moramo pametno i racionalno trošiti. Imamo Nacionalni program sporta, nadam se uskoro i novi Zakon o sportu, a kroz ta dva ključna dokumenta bit će detaljno razgraničena prava i obveze države i gradova. Bitno je da se ide kroz suradnju i zajedničkim dugoročnim planiranjem. Grad Šibenik na sportskoj karti Hrvatske, pa i svijeta, nije tek neko usputno administrativno središte već ima važnost i težinu kakvom se malo gradova može podičiti. Ne samo zbog Dražena. Tu su još Perica Bukić, Danira Nakić, Dario Šarić i cijela plejada sjajnih nogometaša. Osobno, imam posebne simpatije prema Krešimirovu gradu koji je kroz povijest pokazao vječnu pripadnost hrvatskom biću. Mi u SDUŠ-u trenutačno, uz ostale aktivnosti radimo na punoj implementaciji nacionalnog informatičkog sustava kako bi se na jednom mjestu, u realnom vremenu, mogle dobiti sve informacije o hrvatskom sportu. Zasebna grana tih aktivnosti je i izrada mape sportske infrastrukture. Da znamo u kakvom je stanju i u čijem je vlasništvo. Naravno da sportski Šibenik zaslužuje bolje. Da je to zajednička obveza grada, županije i države.
Za kraj, vi ste gotovo opsjednuti vaterpolom. Vjerujete li da naš Šibenčanin, hrvatski izbornik Ivica Tucak može s Barakudama izaći iz male rezultatske krize?
- Da, vaterpolo je moja velika ljubav. Kada sam u društvu vaterpolista osjećam se kao doma. Iz Seville, gdje smo se upoznali, posebno pamtim sjajnog šibenskog sidruna, ali nažalost pokojnog Renata Vrbičića. I „ne ide mi u glavu“ kako ga više nema. Ne razumijem samo pitanje o krizi rezultata u vaterpolu. U stvari možda i razumijem, jer su nas zadnjih desetak, petnaestak godina vaterpolisti razmazili i naučili na zlata. I drugi ulažu u taj sport, neki puno više i dulje od nas, pa ih nema ni blizu pobjedničkim postoljima. Naš izbornik, vaš Šibenčanin Tucak dobro zna što radi, kao i stručno tijelo Saveza. O kvaliteti igračkog kadra ne treba trošiti riječi. Vjerujem da će se vaterpolisti već u Tokiju vratiti staroj navadi osvajanja najsjajnijih medalja – poentirao je na kraju Tomislav Družak.

16. travanj 2024 11:52