Ivica Tucak je u Budimpešti nakon izgubljenog polufinala EP-a protiv Španjolske bio neutješan. Držimo čak da ga nikada i niti jedan poraz za izborničkog mandata koji je počeo u ranu jesen 2012. nije tako silno pogodio. Nakon posrtaja i u utakmici za broncu bio je zdvojan, gotovo pa slomljen. Trebalo mu je dati malo mira. Jedino što je vaterpolo sport s nemjerljivo najvećim brojem utakmica, najmanje slobodnih dana. Već u petak se nastavlja klupska Regionalna liga, pa sljedeći utorak i Liga prvaka, a već za desetak dana opet će u vodu i reprezentacija!
Stoga niti izborniku Tucku nismo baš mogli dati više od 2-3 dana za sabiranje dojmova s Europskog prvenstva.
- Razlog zbog kojeg nismo otišli do željenog kraja leži primarno u tjelesnoj spremi, fizičkoj pripremi. Kada to kažem, ne mislim i ne velim da je tjelesna forma ili sprema bila loša, nego nije bila dovoljno dobra da bi u onakvim utakmicama koje smo mi imali na Europskom prvenstvu, došla do maksimuma - u početku će izbornik Barakuda Ivica Tucak.
Problem Australije
- Ono što posebno želim naglasiti i što mi se cijelo vrijeme sada nekako “mota” po glavi je i Australija i tamošnje prosinačke pripreme. Odlazak ondje i povratak, neovisno tomu što je bilo dovoljno vremena za vremensku adaptaciju, bio je dovoljan broj dana... Međutim, ipak smo tu “izgubili” neke dane. Dva dana na putovanju tamo i nazad, pa su onda došli i blagdani Božića i Nove godine, to je sve umanjilo naš broj dana u trenažnom procesu. Budući da sam pak ja taj koji radi plan i program priprema reprezentacije, onda i ja snosim odgovornost i za taj dio. Cijelo se vrijeme preispitujem je li nam to trebalo, samo što je sada kasno. Istina, ja sam i vama u SN-u rekao kako mi se nakon Australije činilo da nam je to trebalo, da smo izgledali, radili dobro.
Nažalost, ispostavilo se mjesec dana kasnije da očito nešto nije bilo dobro ili da nije bilo idealno...
- Još jedno posebno poglavlje koje želim naglasiti. Hrvatska vaterpolska reprezentacija ima jednog od najboljih kondicijskih trenera u državi, to je naš Pero Kuterovac. On zato ne snosi apsolutnu nikakvu odgovornost već je ona isključivo na meni, pa onda možemo pričati i o igračima i njihovom stanju u kakvom su došli na pripreme. Ipak, sve je rađeno po mojem planu i programu i odgovornost je isključivo na meni - samokritički će izbornik Barakuda.
Kako bismo pojasnili priču o nedostacima tjelesne pripremljenosti, valja pripomenuti kako veliki padovi nisu bili iskazani samo u dvije utakmice protiv Crne Gore. Uostalom, to pokazuje i statistika.
- Naša fizička sprema je nažalost bila na EP-u za četvrto ili možda treće mjesto. To je jedna lopta, ali ne bi promijenila bitno na stvari ili našem problemu. Statistika ponekad zna i zavarati, ali neke su brojke neumoljive i egzaktne. Činjenica je da smo protiv Crne Gore za broncu dali 2 gola u zadnje dvije četvrtine, da smo u polufinalu protiv Španjolske u zadnjoj četvrtini dali isto tako samo 2 gola. Da smo u četvrtfinalu protiv Grčke u prvom dijelu dali 10 golova, a u druge dvije četvrtine 4. Kao i ona utakmica protiv Crne Gore u skupini, kada smo u zadnjoj četvrtini postigli samo 1 gol. To su činjenice. Kao što je činjenica kada se pogleda recimo naš igrač više, da je on ukupno jako dobar. Ukupne brojke su lijepe, lopta je išla s jedne na drugu stranu, “tražila” su se rješenja, proigravali igrači na vratnicama, s krilnih se pozicija uplivavalo, ali... U ključnim trenucima toga nije bilo! U završnicama toga nije bilo. To su činjenice koje usko povezujem s fizičkom spremom.
Što ćemo s mentalnom pripremom? Određeni dio naših igrača je neposredno nakon poraza za broncu čak to stavio u prvi plan.
- To opet usko povezujem s fizičkim stanjem. Da bi netko bio mentalno jak, imao lucidnost, onu snagu pobjednika, morate biti besprijekorno fizički moćan. U tom trenutku, kada je igrač moćan, jak, brz, kada nije “crvene glave”, e onda je i razborit i čvrst.
Zamjerate li si što u pripremi utakmica?
- To ne mogu reći jer mislim da je igra u većem dijelu svih utakmica izgledala dobro. Počinjali smo dobro, neutralizirali sve kvalitete suparnika, dakle dobro ih i “snimili”, pripremili se za njih. No, padom snage dolazilo je i do pada koncentracije i svega onog što sam pričao. Sada nam predstoji još temeljitija analiza i podosta razgovora. Već sam razgovarao s primjerice dvojicom igrača koji su bili dosta ispod očekivane razine.
Sve o čemu je izbornik Tucak dosad pričao dolazi iz domene nečega na što vaterpolisti sami mogu utjecati, mogu odnosno moraju popraviti. No, nije tajna da izbornika smeta i nešto što naziva “područjem na koji nemaju izravnog utjecaja”.
- Kritika je očekivana i normalna u ovakvim situacijama, te dobronamjernu kritiku ja i prihvaćam, a neka čak i meni malo “otvara oči”. To je u redu, ali ono što ne mogu nikako prihvatiti je stav nekih koji naše sadašnje četvrto mjesto pokušavaju okarakterizirati debaklom, katastrofom. Neuspjeh je, pa koliko puta sam to ponovio, ali katastrofa!? To nikako. Međutim, postoji i još jedan dio. Prvo, je li moguće da na jednom prvenstvu isti sudac nama sudi čak 4 od 6 utakmica? Nadalje, mi smo u polufinalu i to odgovorno tvrdim, pogledao sam snimke zadnje dvije utakmice, može ih svatko pogledati... mi smo u polufinalu oštećeni za očiti peterac na Bušlji kod rezultata 5:5. Tom istom Bušlji zatim sude dvije osobne, a da prekršaja nije učinio, te nam se pri egalu poništava gol Garcije zbog potopljene lopte koja nije postojala, a onda Španjolci postižu gol iz protunapada. Umjesto plus 1 za nas, imate minus 1. To je isto tako činjenica. Protiv Crne Gore za broncu, branič Čučković je našeg centra Lončara šest puta hvatao, povlačio za glavu. Šest puta! Vidi se na snimci. Nakon šestog navrata, Lončar ga hvata za ruku i odmah mu sude prekršaj u napadu. Opet, to nije razlog poraza! Nismo zbog toga četvrti u Europi. Razlog poraza smo mi jer da smo mi bili pravi cijelu utakmicu, kao na početku, onda nas niti takve odluke sudaca ne bi sputale.
Postoji i još nešto što “boli” Barakude, a i to ćemo sada prvi put čuti...
- Pomalo boli i smeta, prvenstveno igrače, ali malo i mene, uostalom ja sam sada taj koji to iznosi. Boli i smeta taj odnos prema reprezentaciji. Mislim na odnos javnosti, pa ako hoćete i medija. Ovo su igrači koji su na neki način valjda i zadužili hrvatski sport. Svim dosadašnjim uspjesima i medaljama, ali naše medalje se doživljavaju... onako, svaka je kao očekivana. S tim da se poštuje i broji samo zlatna, a ostale se i opet doživljavaju... pa tako, eto ih. Nije pošteno. Mi smo bili na prijašnjem EP-u 2018 treći. Lani na SP-u brončani. Ne znam jesu li došla dvojica novinara nas dočekati, pozdraviti ili nešto priupitati. Gledajte, pa mi sami u reprezentaciji uvijek želimo, ciljamo, tražimo zlato. Ovo četvrto mjesto je neosporno neuspjeh, nikada nisam rekao da je to uspjeh. Ne, to je neuspjeh, ali kada se prisjetim da se i naša prijašnja srebra i bronce ne doživljavaju baš osobito, da je to mnogima ili nekima normalno, onda to smeta. Crna Gora je lani u Koreji bila 10. Sad su treći. Italija je svjetski prvak koja se u Budimpešti borila za 5. mjesto sa Srbijom koja je olimpijski pobjednik. Mi smo prošle godine u Gwangjuu osvojili broncu. Treći na svijetu smo, nitko nas nije dočekao, a pobijedili smo ne Gvatemalu nego Mađarsku koja je prvak Europe danas - ogorčeno je sad već zvučao izbornik Barakuda, ali i podvukao.
Bit ćemo jači
-...Ali, neka je i to. Mi smo prvi nezadovoljni, nas najviše boli i motivira to četvrto mjesto, nas će još više trgnuti, samo opet apeliram na malo više “sluha”, osjećaja poštovanja prema ovim momcima. Ne prema meni, prema ovim momcima.
Mogu li se očekivati izmjene u reprezentaciji već za predolimpijski turnir u Rotterdamu?
- Mi ćemo imati i puno ranije, već 11. veljače u Varaždinu utakmicu Hrvatska - Nizozemska u Svjetskoj ligi i za taj ću susret pozvati 18-19 kandidata. Neki od njih će konkurirati i za turnir u Rotterdamu. Kadrovskih rješenja će biti u smislu toga da budemo još bolji, još jači. Baš kao što ću pričati s kapetanom i dokapetanom, dakle Bušljom i Jokovićem. Želim čuti njihova viđenja, mišljenja, je li potrebno učiniti još nešto s naše strane.
Spomenuli ste i da ste već razgovarali s dvojicom igrača koji su “...EP odigrali ispod razine”. Koji su to?
- Ne bih to iznosio ovako javno. To se ne radi. Neke stvari ostaju i moraju ostati u obitelji, unutar četiri zida.
Hoćete li razgovarati, a znamo da inače i jeste u kontaktu, s klupskim trenerima primjerice Juga AO i Mladosti koji daju najviše reprezentativaca? Konkretno, jedno je i više no očito. Kao što su u trenucima uspjeha Barakuda igrači Juga bili nositelja tih trijumfa, tako je sada očito da su, pa čak i svi jugaši (Garcia, Fatović, Macan, Lončar, Benić) izvan forme.
- Nespretno mi je komentirati što drugi rade u klubovima i ja to neću ni sada. Neću nikada davati lekcije nikome, pogotovo ne preko medija, ali sam tamo negdje 10. prosinca vrlo jasno iznio kakvo je stanje igrača tada bilo. Uoči priprema nije bilo dobro i to sam igračima rekao. Zato sam sada igračima i rekao kako želim da svi, pa tako i oni svaki pojedinačno naprave sve da u Rotterdamu dohvatimo cilj zvan Tokio.
Za konac, Tucak će podvući.
- Nekad je dobro dobiti šamarčinu. Ova pljuska nije bila takva da smo mi baš osramoćeni, već jedan splet okolnosti koje nisu zamislive i da ih je netko kanio u scenariju napisati. Svi zajedno, igrači, stožer, ja... nismo bili na maksimumu. Priznajem, tako je. Sada nam je prvo potreban dobar odmor, analiza, zatim najvažniji turnir ove godine, to je Rotterdam na kojem moramo biti “top topova” - na koncu će izbornik Barakuda, Ivica Tucak.