Još kao djevojčica znala je da želi jednog dana kad odraste biti učiteljica. I ta želja joj se ostvarila tako da već 29 godina živi svoj djetinji san s učenicima od prvog do četvrtog razreda osnovne škole. Sve te godine, Helena Šarić, jedna od kandidatkinja za ‘Šibensku grandecu 2020.’, kao učiteljica razredne nastave radi u šibenskoj Osnovnoj školi Jurja Šišgorića. Malo je reći da ju učenici obožavaju, a generacije koje su ranijih godina i desetljeća ‘prošle kroz njezine ruke’ rado je se sjećaju. Osim što ih uči i odgaja, sa svojom djecom, kako ih naziva, posebno njeguje ljubav prema glazbi, dramskoj i likovnoj umjetnosti. To joj je, moglo bi se reći u genima, pošto je i s očeve i majčine strane u obitelji imala osoba koje su bile sklone ili su se bavile umjetnošću. Poseban pečat vezan uz ljubav za dramski rad ‘udaren’ je još u njezinom djetinjstvu
-Moja majka Adela radila je kao krojačica u šibenskom kazalištu i često me vodila sa sobom na posao. Odrastala sam uz šibenske glumice i glumce Nevu Belamarić, Matu Gulina i Branka Matića. Puno sam od njih naučila i to je sigurno u meni pobudilo ljubav prema glumi, drami i igrokazima. A puno sam upila i od majke koja je znala od komadića krpica napraviti kostim i uvijek je govorila ‘Sve će to figurat na pozornici!’. Tako i mi za potrebe naše dramske grupe od ostataka svega što se može šivati napravimo čudo, reče. Učiteljski rad ne smatra poslom, nego pozivom i zbog toga kaže da je ljubav prema pozivu veća od svakog novca te da u svakom učeniku ‘čuči’ neki talent samo ih treba poticati, pokloniti im vrijeme i pažnju.
- Svatko od učitelja ima određene sklonosti prema nečemu i, osim kroz redovni nastavni plan i program, i u izvannastavnim aktivnostima nastojimo to prenijeti na djecu, potaknuti ih i pomoći im da budu kreativni, da se otvore i pokažu svoje sposobnosti. Druge kolegice i kolege, na primjer, vode plesnu ili grupu robotičara, neki su vezani uz ekologiju, film te druge izvannastavne aktivnosti. Eto, ja najviše volim likovni odgoj i dramski rad s mojim učenicima što je razlogom da puno vremena provodimo zajedno i izvan nastave, pa često i subotama kad svi imamo slobodan dan, kaže Helena. Ne želi se svojim radom mjeriti s drugima, a kamoli da ju se ističe ili posebno hvali. No, čine to drugi i zato su ju kandidirali za Šibensku grandecu.
Radionice, stripovi, knjige...
- Iskreno, kad mi je javljeno da sam kandidirana za ‘Šibensku grandecu’ nisam htjela biti u toj priči. Da pristanem, nagovorile su me moje prijateljice i neki roditelji mojih učenika. Ne volim pričati o sebi, već o mojim učenicima. Jer, da nije tako vrijedne i predivne djece koja s užitkom rade i koju, kad se radi o dramskoj sekciji, svaki novi nastup veseli, ili mojih likovnjaka koji na raznima natjecanjima u županiji, Hrvatskoj i stranim zemljama osvajaju nagrade za svoje radove, vjerojatno ne bismo danas razgovarali o meni, reče Helena.
Zidovi učionice 4a razreda s 25 učenika, kojeg je učiteljica i razrednica, a u kojoj smo vodile razgovor, puni su grupnih radova njezinih likovnjaka u različitim tehnikama. Kako se na ‘daskama koje život znače’ snalaze članovi dramske grupe, u igrokazima koje je napisala Helena, može se pronaći i vidjeti na YouTube kanalu. Gdje god se pojavi sa svojim učenicima ostavlja i pisani, bolje rečeno i slikovni trag.
- Na naslovnici knjige ‘Učenik s teškoćama između škole i obitelji’ profesorice Ljiljane Igrić i skupine autora je likovni rad jedne moje učenice. Likovni uradci mojih učenika su i maskote Međunarodnog dječjeg festivala na platnenim vrećicama IDEM s natpisom ‘20 godina od integracije prema inkluziji u obrazovanju, zatim na zidnom kalendaru i rokovnicima Gradskog društva Crvenog križa Šibenik. Radili smo i stripove među kojima su prvi ‘Šibenik Krešimirov grad’ i ‘Šibenska kapa hrvatska bajka’. Tiskali smo i slikovnice, a među njima su i tri taktilne za slijepe osobe, surađujemo sa župom Gospe van grada gdje izvodimo prigodne igrokaze. U šibenskoj Gradskoj knjižnici sudjelujemo na likovnim radionicama s određenom tematikom kao što su licitarsko srce, božićni ukrasi, pahuljice, snjegovići, proljetno šarenilo, uskrsno šarenilo, voćka u jesenskom ruhu, jedrilice, smokva, božićna jelka, Šibenik, glagoljica, svijetlo, likovi iz bajke, morsko šarenilo i tako dalje, nabrojila je Helena. Godinama već imaju dobru suradnju s dječjim vrtićima i nekim osnovnim školama na području Šibensko-kninske županije, ali i izvan županijskih granica.
Suradnja s drugima
Osim što surađuju s udrugama i institucijama na području naše županije imaju dugogodišnju suradnju i s jednim osječkim muzejom kao i muzejom u Velikom Taboru, te eko udrugama u Osijeku i Dubrovniku gdje su nastupali s igrokazima. Posebno im je draga suradnja sa šibenskom udrugom Liga protiv raka za koju su radili prigodne panoe povodom obilježavanja određenih datuma, a 2014.godine, u prošloj generaciji učenika nižih razreda, napravili su slikovnicu ‘Svjetlo nade’.
- Uključili smo se u humanitarni rad udruge prodajom slikovnice, a kasnije i narcisa čime se kod djece razvija osjećaj humanosti i potrebe za pomoć drugima. Djeca me već pitaju kad će 31. ožujka, Međunarodni dan borbe protiv raka, da idemo prodavati narcise. Moram reći da imam izvrsnu suradnju s roditeljima na čemu sam im zahvalna kao i na povjerenju koje imaju u mene pa dozvole svojoj djeci da slobodno vrijeme provedu radeći nešto humano, kaže Helena. Generacija koju sada vodi, prošle je godine napravila slikovnicu ‘Ne uništavajmo more’ u suradnji s eko udrugom u Dubrovniku, a do kraja školske godine planiraju izdati još dvije, ‘Nizvodno Krkom’ i ‘Daruj krv’. Na raznim likovnim natječajima u Hrvatskoj i izvan njezinih granica Helenini učenici iz raznih generacija osvojili su preko 200 nagrada.
- Tu su i nagrade sa likovnih natječaja iz Rumunjske, Bugarske, Njemačke, Slovenija, Mađarske, Poljske, Latvije, Japana i Egipta. U jednoj generaciji osvojili smo 11 medalja, tri zlatne i šest srebrnih na natječaju u Egiptu tematika kojeg je bila egipatska kultura, te dvije zlatne u Virovitici. Također, likovni i literarni radovi mojih učenika objavljivani su i u dječjem listu ‘Radost’, na kraju će Helena.
Prije dvije godine, u samo par mjeseci, ostala je Helena bez supruga i majke. No, nije dozvolila da ju tuga slomi i nastavila je raditi jednakim žarom sa svojim učenicima. Upravo taj nesebični rad s njima joj je pomogao da smogne snage i nastavi dalje. Naravno, velika potpora u svemu su joj i njezinih troje odrasle djece, a prije četiri mjeseca postala je i baka, što je – reče – velika radost, nadahnuće i nova snaga.