Andrej Plenković i HDZ, i to upravo tim redom, pomeli su u nedjelju političku konkurenciju na parlamentarnim izborima.
S tri vrlo izvjesna mandata dijaspore od trenutka objave prvih službenih rezultata u 21 sat pa zaključno s 23.15 sati i obrađenih oko 75 posto glasova, osvajaju 71 mjesto u novom sazivu Sabora. To praktično znači da će im za većinskih 76 ruku biti dovoljno još osam manjinaca, odreda dosadašnjih koalicijskih partneran na čelu s Miloradom Pupovcem.
Andrej Plenković svakako je najzaslužniji za ovakav uspjeh svoje stranke. Podmetnuo je leđa, raširio kišobran, prikrio brojne afere i iz svog mandata, te tako dostigao neke od rekordnih Tuđmanovih rezultata iz ratnih vremena ili, pak, onih koje je 2003. i pohoda na svoj prvi mandat imao Ivo Sanader.
A što je napravio Plenković? Odustao je od krajnje desnih birača i prepustio ih drugima, ali u isto vrijeme zacementirao desni centar i centar, pa čak zaigrao i na dio, doduše ne odveć velik, birača s ljevice koji vole autoritete. Nešto slično na našoj političkoj sceni prije njega je učinio Zoran Milanović u prosincu/siječnju i tako trasirao pohod na Pantovčak i pet godina hladovine.
Najveći gubitnik
Milanović je sinoć, ali i danima prije toga zapravo jedini naslutio što se sprema njegovoj bivšoj stranci. U početku kampanje, iako to neće priznati, vodio joj je kampanju, ali iz dana u dan postajao nekako sve tiši. U nedjelju na izbore uopće nije izišao jer je, eto, želio ostati neutralan, ali je pohitao nazvati Plenkovića i Bernardića čim su objavljene prve izlazne ankete. One su HDZ-u davale nešto manje mandata nego će pokazati prvi službeni rezultati, ali Milanoviću su stvari već bile prilično jasne.
Davor Bernardić, iako je konkurencija prilično jaka, uvjerljivo je najveći gubitnik izbora. Stranka mu je prebacila jedva preko 40 mandata, s tim da će još skuplje platiti svoju koalicijsku politiku kada se vidi koliko su široke ruke bili prema partnerima poput kompromitirane Anke Mrak Taritaš ili još kompromitiranijeg Kreše Beljaka.
Nije bilo puno prošlo sinoć iza 19 sati kada je stigao prvi zahtjev za njegovu smjenu. Javno ga je pred TV-kamerama izrekla SDP-ova europska zastupnica, Biljana Borzan.
- Ja vam mogu reći da bih na na mjestu Davora Bernardića podnijela ostavku. Situacija je teška i ako se ovo ispostavi točnim, teško je braniti zašto bi ostao na čelu stranke.
Berinu glavu odmah je ponudio njegov mecena i zaštitnik, Zlatko Komadina, poručujući da bi i sam mogao odstupiti jutros na sjednici Predsjedništva. Komadina i sam vjerojatno želi oprati vlastite grijehe, jer ga je s Rajkom Ostojićem i doveo na Iblerov trg. Stranka se Brernardića zapravo cijelo vrijeme stidila, jer da je drugačije, stavili bi ga na izborne plakate, a ne nekakve uopćene poruke.
Miroslav Škoro i njegov Domovinski pokret su u isto vrijeme i dobitnici i gubitnici. Prvo, jer imaju respektabilan klub od preko 15 zastupnika, a drugo jer im je ipak propala već pripremljena postizborna strategija. Ona je bila spremna za scenarij da su HDZ i SDP bili tu negdje i da su njihove ruke nužno trebale HDZ-u da zadrži vlast. Pritom, mislili su, ispostavit će zahtjev središnjici na Trgu antifašizma da se odrekne Plenkovića i nagovori ga da se zadovolji foteljom ministra vanjskih polsova, a oni bi bili ti koji bi rekli tko može, a tko ne može voditi Vladu.
Prva meta
Sad će Škorini biti prva meta HDZ-u za podebljanje većine, pokojeg 'žetončića' ili spavača kada zagusti. Već u izbornoj noći se kroz više izjava pokazalo da takva suradnja, unatoč zaklinjanju iz kampanje, vrlo izgledna. Došla je i od samog Ivana Penave, dojučerašnjeg HDZ-ovca. Ako pogledate što je on nanizao od zahjeva (drugačiji popis stanovništva, procesuiranje ratnih zločuina, novi izborni zakon i reguliranje referenduma) shvatit ćete da je sve izvedivo. Čovjek je i gradonačelnik Vukovara i dobro zna da jako malo toga može napraviti bez dotoka novca iz državnog proračuna.
Hrvatska je, svakako, skrenula u desno. Most je unatoč svim predviđanjima preživio još jedne izbore zahvaljujući stranačkoj infrastreukturi, ali i promućurnom kadrovskom osvježivanju uoči nakon raspuštanja Sabora. S njihovih šest do 8 mandata desnica bi mogla imati preko 90 mandata u parlemntu. Više nego i za rata.
Koliko će se na tom spektru trgovati, još većom žestinom ratovat će se u mjesecima koji dolaze na onom lijevu. Tu se SDP-u sada kao glavna konkurencija nameće platforma Možemo!. U nedjelju su dobijali i do osam mandata, a već dogodine smiješi im se možda i vlast u Zagrebu. Teško je pretpostaviti da će se Milan Bandić još jednom vratiti iz mrtvih, a još teže vjerovati u tako brz oporavak SDP-a.