Kakva je razlika između Zdravka Mamića i Zorana Milanovića? Velika, ali ponekad i nikakva. Ponekad se i predsjednik Republike vrlo uspješno spusti na njegov nivo. Naime, svojedobno je Zdravko Mamić polemizirajući s Berislavom Jelinićem u studiju HTV-a, pred upaljenim kamerama, kazao, pokušavajući parirati glavnom uredniku Nacionala koji je “čuo” neke stvari koje Maminju nisu išle u prilog, pa je rekao da je “on čuo da oni u redakciji puše jedan drugom ispod stola svaki dan”.
Ali da to naravno nije istina, da to nije nikakav argument, jer svatko može nešto čuti. Tako je i Zoran Milanović, isto tako pred uključenim kamerama, neki dan kazao kako je on čuo da je Hrvoje Zekanović pedofil. Kad su mu novinari koji su bili na presici rekli da je to što je rekao utuživo, Milanović je - baš kao i onomad Mamić Togonalu - uzvratio: “Ali, to sam samo čuo. Kako može biti utuživo da sam čuo? Ja kažem, to je glupost. Siguran sam da on nije pedofil. Ljudi kažu da izgleda kao pedofil, ali ja tvrdim da nije, ali čaršija priča, ljudi svakakve gluposti pričaju. Po čemu je to utuživo? To je demokracija” - kazao je naš predsjednik.
Kojemu “herojski Zekanović” nije ostao dužan. Već isti dan objavio je na svom Fejsu snimku u kojoj “šatro” poziva službu 112 te osobu koja mu se javila moli da ga spoji sa Psihijatrijskom bolnicom Vrapče u Zagrebu.
Osobi koja mu se javila Zekanović je kazao da hitno trebaju poslati tim na Pantovčak, jer da tamo trenutno ima jedan stanar koji je skroz izgubio kontrolu. Bojim se da on nije prijetnja za okolinu i ljude oko sebe. I luđačku košulju, trebat će vam i ona isto sigurno” - rekao je Zekanović. Koji, naravno, nije glup da ikog spomene konkretno, imenom, kao što nije ni glup da stvarno nazove Vrapče. U pitanju je skeč, kao i onomad sa šećerom u prahu, u Hrvatskom saboru, koji je glumio kokain. Predstava, kao što je bila ona s globusom ili sad ova najnovija u kojoj se kartonskim likovima Milanovića, Petrova, Dobrovića i Panenića obračunavao s Grmojom na sjednici Antikorupcijskog vijeća. Kao, pozivali ste Plenkovića, a ove nećete. Da ih ja nešto pitam - Milanovića za posjete Kovačevićevu klubu u Slovenskoj, Petrova za dvije milijarde izgubljene u arbitraži s Inom, Mostove ministre vezano za zatvaranje sisačke rafinerije.
Ukratko, stjerao je Grmoju, koji je inače izvrstan govornik i polemičar, u kut, pa je ovaj nemajući kud obećao da će pozvati Zorana Milanovića, predsjednika RH, na saslušanje. Da to nije učinio, priznao je poslije i sam Milanović, ispalo bi da ga štiti, da je zaista kako ga Plenki proziva - “Milanovićev mališan”.
Time je Zekanović, preko Grmoje, doveo Milanovića u nezgodan položaj. Isti onaj u kojem je bio premijer Plenković prije mjesec dana, kada ga je Grmoja kanio posjesti kao “pačića malog” pred Antikorupcijsko vijeće. Pa ga je Zoran Milanović napao kad nije došao. Da je trebao doći. Ne bi tamo bio “na vješalima”, već bi mu se samo postavila neka “legitimna pitanja”.
- Ljudi postavljaju pitanja. Daj im odgovor koji će ih zadovoljiti ili ih razotkrij kao šarlatane i provokatore. I opet si nešto napravio. Ali neki ljudi očito ne dopuštaju da se o nekim problemima govori - kazao je tada predsjednik. Za Plenkovića. Ali sada, kada je on u pitanju, kad njega zovu, ne vidi razloge zašto bi se odazvao - “jer on tamo nema što reći”.
Ovakvim razvojem situacije najzadovoljniji može biti Plenković. Njegova odluka da iz igre, odnosno iz vijeća povuče HDZ-ova Sinišu Jenkača, a ubaci HDS-ova Hrvoja Zekanovića, bila je odlična - utakmica u kojoj je gubio, sada je prekinuta, na terenu je opća makljaža, sijevaju šake, uvrede i psovke, pljuvačka, žuti i crveni kartoni, sudac se pogubio...