Kad sam neki dan s Nikolinom ušla u pogon Sapunoteke na Tromilji, bila sam ugodno iznenađena miomirisima koji su se širili prostorom. Mislila sam, ako je sapunoteka, dominirat će miris sapuna kojeg je davno pravila moja baka i koji mi se još u djetinjstvu urezao u sjećanje. I, nije mi bio ugodan. Kad ono, iznenađenje! Prostor odiše nekim opuštajućim biljnim mirisom kojeg na prvu nisam mogla sa sigurnošću razaznati. Svakako, osjetila sam miris mediteranskog bilja i učinilo mi se da prevladava lavanda.
- Dobro ste osjetili, ali osim lavande miješaju se i mirisi ružmarina, metvice, kadulje, divlje ruže, smilja, mandarine, naranče i još puno drugih. U našoj proizvodnji kozmetike koristimo oko 50 različitih vrsta eteričnih ulja. Baš kao i vi sada, tako i ljudi koji dođu do našeg štanda na nekom sajmu pitaju što je ovo, koji je ovo miris, koji je ono...Razne su kombinacije, ali ipak najviše prevladava miris lavande koju i najviše koristimo. Tu su i drugi mirisi koji pridonose toj noti, uvjetno rečeno, zajedničkog mirisa naših proizvoda kad su na okupu, riješila je moje mirisne dvojbe diplomirana kemičarka Marija Plavčić koja svojim suprugom Ivanom Milišićem, drvnim tehnologom, živi radi u svijetu prirodne kozmetike.
Parcela na Podima
Povod za naš posjet najmirisnijoj tvornici u okolici Šibenika i šire, bila je informacija da je obrt 'Sapunoteka', vlasnika Marije i Ivana, kupila parcelu od 4200 kvadrata na Poduzetničkoj zoni Podi gdje će sagraditi svoj proizvodni pogon te nas je zanimalo čime se to oni bave da im je potreban novi, veliki pogon i zašto baš na Podima.
- Puno je razloga zbog kojih smo se odlučili za Pode. Prvo je povoljna cijena zemljišta, 50 eura po kvadratu, a drugi su što ima dosta pogodnosti kod plaćanja komunalne i drugih naknada za proizvodnu djelatnost. Nadalje, na Podima je odlična infrastruktura i zona je dobro prometno povezana. Gledali smo i neke druge lokacije, ali svakoj je nešto nedostajalo. Osim toga vidimo to kao dugoročno rješenje i najlogičnije je da novi pogon gradimo u poslovnoj zoni, a ne u nekom naselju. Treba raditi tamo gdje je određeno da se radi, a naselja su da se u njima živi, reče Marija.
Ugovor s Gradom Šibenikom, vlasnikom Poduzetničke zone Podi, je potpisan, teren kupljen i u slijedeće tri godine ugovorom su se obvezali da će pogon sagraditi. Planiraju podignuti pogon od oko 450 kvadrata, a ako sve bude išlo kako planiraju, krenuli bi i s preradom aromatičnog bilja kojeg koriste u kozmetici.
Da ne zaboravim napisati, Ivan je razgovor o Sapunoteci prepustio Mariji i u startu nam rekao da se u potpunosti slaže sa svim što ona kaže te otišao za svojim poslom. Za temeljitiji razgovor o samom projektu izgradnje pogona na Podima je prerano, pa smo razgovor nastavile krenuvši od početka: zašto se dvoje mladih i obrazovanih ljudi prije deset godina uputilo u svojevrsnu poslovnu avanturu koja uključuje rizik i različita iznenađenja u poslovanju, umjesto da su se negdje zaposlili i, kao većina mladih, živjeli od kakve takve plaće koju netko drugi za njih mora osigurati. Ili, otišli u Irsku, Njemačku ili Austriju...
Kako je i zašto krenulo?
- Bilo je raznih promišljanja tada, pa i ideja da idemo negdje vani, koju do kraja nika nismo razradili. Danas o tomu više ne razmišljamo. Doduše, bilo bi lijepo otići u neku stranu zemlju na par mjeseci, ali na odmor, kaže uz smješak Marija. I nakon tih i sličnih ideja i promišljanja na kraju se izrodila Sapunoteka.
- Krenuli smo lagano, bez primisli da preko noći možemo i moramo uspjeti i zgrnuti pare. Bilo mi je još kao djevojčici fascinantno vidjeti kako na selu rade sapun od maslinovog ulja i zanimalo me kako se od ulja uopće može napraviti sapun. Tu je otprilike počelo moje zanimanje i priča o budućoj Sapunoteci. Kao kemičarka počela sam istraživati kako se radilo prije, kako se radi danas, može li se bolje i drugačije. Tako sam sama počela raditi sapune i na kraju tog perioda eksperimentiranja, uglavnom smo ostali na prirodnim receptima, bez zagrijavanja sastojaka. Od tradicionalne proizvodnje sapuna odmakli smo se na način da ne koristimo životinjsku mast, već smo se okrenuli mediteranskoj modernijoj priči u kojoj koristimo biljna ulja. Eto, ja sam nekako bila zadužena za stvaranje proizvoda, a kako je suprug na studiju drvne tehnologije puno učio o dizajnu, on je imao zadatak dizajnirati proizvode i ambalažu, priča Marija.
U jednom malom poslovnom prostoru od pedesetak kvadrata, osigurali uvjete da imaju sve što je potrebno za testiranje proizvoda i prve tri godine radili su samo sapune. Imali su svoj štand u Šibeniku, pojavljivali se na raznim sajmovima i kad su vidjeli da njihovi sapuni dobro idu na tržištu, polako su, korak po korak, razvijali nove proizvode i povećavali proizvodnju.
Bio je to u početku obiteljski obrt i kad im je krenulo valjalo je tražiti novi, veći poslovni prostor i zaposliti radnike. U poslovni prostor na Tromilji preselili su se prije četiri godine i važno je navesti da su svoje poslovanje financirali, a i danas financiraju, bez lipe zaduživanja.
Širenje proizvodnje
- Zaradu koja nam je ostajala od prodaje sapuna ulagali smo u razvoj novih proizvoda, pa smo tako krenuli i s kozmetikom, koja je, ako se radi prema standardima prirodne kozmetike, a mi to radimo, dosta zahtjevniji posao od proizvodnje sapuna. Danas, osim nekoliko vrsta sapuna, proizvodimo kreme za lice i ruke, losione i pilinge za tijelo, ulja za masažu i druge proizvode te koristimo oko stotinu različitih sastojaka u kozmetici, govori Marija. U njihovoj mirisnoj tvornici trenutno je osmero zaposlenih djelatnika, a u sezoni kad je potražnja za njihovim proizvodima veća, zaposle i nekoliko studenata. U marketing, kaže Marija, nisu puno ulagali, prisutni su na društvenima mrežama ali ona i danas smatra da je direktan kontakt s kupcima najbolja promidžba.
- Uskoro će početi sezona sajmova i mi ćemo na njima biti za našim štandom s proizvodima. Tu vidimo i čujemo što kupci traže, koji proizvodi najbolje idu, poslušamo savjet, odgovaramo na pitanja, dobijemo povratnu informaciju korisnika o proizvodima. Živu riječ i susret oči u oči ne mogu zamijeniti nikakve društvene mreže, iako su i one danas jako bitne. Ili, kad se bavite veleprodajom dobijete povratnu informaciju samo od trgovaca koji vam govore o tomu što se dobro ili manje dobro prodaje, ali to nije osobno iskustvo korisnika proizvoda, veli Marija. Njihovi proizvodi u prodaju su u nekim trgovačkim kozmetičkim lancima, te u velikom nizu malih, takozvanih nezavisnih trgovina koje prodaju domaće proizvode ili prirodnu kozmetiku, kao i u biljnim ljekarnama ne samo na šibenskom području, već i u ostatku Hrvatske. Zahvaljujući kvaliteti, jer dobar se glas daleko čuje, probili su se i na strana tržišta.
Prisutni i na stranim tržištima
- Rekla bih da su naši proizvodi najviše zastupljeni na području Dalmacije i Zagreba, a prisutni su i na tržištima u Sloveniji, Nizozemskoj i Poljskoj. Do suradnje je došlo tako što su oni upoznali naše proizvode u Hrvatskoj, svidjeli su im se i - eto – došlo je do suradnje. Poljsko i slovensko tržište, na kojem smo prisutni od prošle godine, dosta su obećavajući. Želja nam je povećati izvoz do 30 posto ukupne proizvodnje, jer ekonomisti kažu da je to magični postotak koji daje sigurnost proizvodnji. Sad smo na petnaestak posto i nastojimo i u tom segmentu rasti. I zbog toga nam je potreban novi prostor i povećanje proizvodnje. Pri tomu vodimo računa da ono što radimo bude samoodrživo i da sama potražnja za našim proizvodima opravdava investiciju. Do sada se nismo zaduživali, a kad krenemo u realizaciju projekta na Podima morat ćemo se kreditno zadužiti. Osim ako u međuvremenu bude nekih poticajnih mjera iz EU fondova za ovu vrstu djelatnosti, ali do danas takvih mjera nije bilo, rekla je Marija.
Ivan i Marija danas su sretni roditelji dvojice sinova, trogodišnjeg Martina i jednogodišnjeg Viktora. Marija u šali kaže kako ju je to malo usporilo, posebno u stavljanju na tržište novih proizvoda. Naime, desetak ih je pripremila i vjerojatno će za koji mjesec za njih tražiti certifikat NATURE. Na pitanje jesu li u iti jednom trenutku požalili što su krenuli u privatni biznis te što bi poručila mladima koji namjeravaju krenuti sličnim putom, odgovara:
- Uh, koliko puta sam se upitala što je nama ovo trebalo i jesmo li morali toliko zakomplicirati naš život (smijeh op.a.). Uvijek radimo nešto novo, prepravljamo, oduzimamo, dodajemo, mijenjamo ambalažu, pratimo propise...Ali, to je dio posla i vjerojatno sasvim normalna pitanja ljudi koji imaju svoj obrt. A što poručiti mladima? Mladima koji se dvoje da li krenuti u neki privatni posao ili ne, preporučila bih da što prije donesu odluku sami sa sobom i krenu odmah, dok su mladi i neka ne riskiraju puno. Neka svoju ideju pokušaju realizirati prvo na maloj skali, bez ulaganja prevelike količine novca i onda krenu korak po korak dalje. Ili, zašto se ne bi obratili firmi koje već posluje i ponudili joj svoju ideju i zamisli za suradnju. Puno je mogućnosti, bez ulaganja ili zaduživanja milijuna i milijuna kuna. I još je jedna važna stvar: treba biti multifunkcionalan u početku, jer ako ćete odmah plaćati osobu koja će vam voditi marketing, knjigovođu, dizajnera, prodavača i slično, to je u startu neodrživo, odgovorila je Marija.