U ponedjeljak nešto iza 16 sati, uz šibensku rivu pristao je sa svojom jedrilicom sv. Mihovil, liječnik Dražen Grgić, koji se nakon 106 dana jedrenja svjetskim morima, vratio u svoj grad, na mjesto s kojeg je i krenuo u višemjesečnu avanturu. Dočekali su ga članovi obitelji, prijatelji, poznanici, novinari. A doktor je, nakon što je stao na šibenski „kamen“, učinio ono što je – kako je rekao – obećao samom sebi dok je plovio morskim bespućima da će napraviti kad stigne u Šibenik. Izmoliti se i zahvaliti Bogu, što je i učinio.
- Ovo što mi se dogodilo je stvarno božja milost, da sam sve ovo mogao proći i vratiti se živ i zdrav. Vlajo i ja krenuli smo u siječnju i trebalo nam je skoro mjesec dana da dođemo do Gibraltara. Mediteran je bio toliko kompliciran i težak, svaka punta drugi vitar. Tako je bilo i na povratku, ali, srećom, vjetrovi su me sve više i više nosili prema Jadranu i Šibeniku. Povratak natrag, koji je trajao mjesec i pol dana, bio je naporan jer sam svaki dan morao stizati do određene točke, jer ako ne bih stigao dovoljno brzo, uteka bi mi vitar. I uspia sam! Znate, kao u onim igricama kad skačeš i preskačeš nešto, prolaziš prepreke. Tako sam uspio cijeli Mediteran odraditi u komadu, rekao je dr. Grgić, ne skrivajući zadovoljstvo uspjehom njegove višemjesečne avanture „Čisto more, čisto srce“, tijekom koje je jedrio do brazilskog otočja Fernando de Noronha, a put ga je odveo i do Kariba.
Od 6. siječnja, kad je krenuo na put, Grgić je sam na brodu dvaput preplovio Atlantik i Sredozemno more. Na novinarsko pitanje kako je biti sam na brodu, odgovara da on zapravo nije bio sam zahvaljujući modernoj tehnologiji, mogućnosti komunikacije sa svima s kojim je komunicirati trebao. Imao je logistiku „na daljinu“, čuo se s obitelji, prijateljima, bio aktivan na društvenim mrežama...
- Fizički biti sam je pitanje osobnosti, a meni to ne predstavlja neku poteškoću. I nisam se osjećao usamljenim, jer toliko drugih ljudi je uključeno u ovu priču. Brinuli su o meni i molili za mene, tako da se u niti jednom trenutku nisam osjećao sam. Zato kažem da ovo putovanje nisam odradio "solo", u svemu je sudjelovalo jako puno ljudi, rekao je Grgić.
Prvih mjesec dana s Grgićem je na brodu bio Branimir Vlajo, koji ga je danas dočekao na šibenskoj rivi.
- Mediteran je po zimi nemilosrdan i takav je bio u siječnju. Kad sam se uvjerio da je brod dobar, a Dražen potpuno spreman, napustio sam brod iako sam uvijek potajno želio da idem i dalje s njim, rekao nam je Vlajo.
Među ostalim, Dražena su dočekali i supruga Jasenka i majka Marija, sretne što je putovanju došao kraj i što su konačno bili u zagrljaju.
- Važno je da se vratio, jer ovo je zbilja bilo rizično. Nije mogao birati putanju nego su ga dio puta, ipak, nosili vjetrovi. Nije trebao završiti na Karibima, što znači da je bilo puno odstupanja od onog što je planirano, rekla nam je supruga i dodala da je njezinu podršku imao.
A što će dalje biti, hoće li njezin suprug poželjeti u neku novu morsku avanturu, jer – reče – Dražen bez mora ne može, to će vidjeti.
- Ono što je sigurno je da će uvijek htjeti čuvati more, reče. Majka, kao i svaka druga, svaki se dan molila za svojeg sina.
- Najteže mi je bilo noću kad znam da je sam na oceanu, ali molitva za svoju dicu i vjera u Boga su najvažniji, riječi su Draženove majke.
Dodajmo da je osim podizanja svijesti o važnosti očuvanja mora, cilj Grgićeve morske avanture bilo i prikupljanje novca za SOS Dječje selo Hrvatska.