Izbore bi trebalo održavati i češće, jer zahvaljujući njima, barem malo živne i naša domaća, šibensko-kninska politička scena. Bude tu i pravih iznenađenja, poput lucidnih rečenica, mladog 19-godišnjeg Ive Ćalete Cara, studenta elektrotehnike, koji se na čelu Domovinskog pokreta kandidirao za načelnika Bilica. "Nama u lokalnoj politici nije toliko bitan svjetonazor, lokalni izbori su više pitanje komunalija, ali naravno, svjetonazor nas povezuje u neku opciju, mada nije presudan, pogotovo u DP koji je pokret i okuplja ljude od centra nadesno, različitih svjetonazora, što je i suština pokreta."
Sjajna je ovo analiza, u svega rečenicu dvije, za nekog tko ima samo 19 godina i nije student politologije ili nekih drugih humanističkih znanosti, društvenjak nego je prirodnjak, STEM-ovac. A vrlo mu je zrelo i shvaćanje uloge općinskog načelnika, za kojeg u nas većina misli kako je najbolje ako je zidar, uvik u cimentu i trlišu, pokraj mišalice. "Načelnik mora biti prvenstveno menadžer, slušati bilo naroda, u zadanom trenutku donijeti valjanu odluku i presječi gordijski čvor" – kazao je u intervjuu. Ili – najlakše je fizički raditi, to može i magarac, ali najteže je raditi glavom, donositi odluke, i snositi za njih odgovornost.
Od toga svatko u nas bježi. I to je sve izrečeno u "dvi riči" i u jednoj rečenici. Ne znam kako će proći na ovim izborima, ali sam siguran da ćemo za njega ponovno čuti. Vrijedi zapamtiti ovo ime – Ive Ćaleta Car.
Veliki zaokret
I zamislite sad, kada je i 19-godišnjaku jasno da lokalni izbori nisu samo komunalije, nego da je i tu važan svjetonazor i ideologija, kako je to tek jasno nekom ko ima tri puta više godina od Ćalete Cara, a nije ni elektrotehničar, student nego je doktor, i to povijesnih znanosti, jednom drugom Ivi, Ivi Glavašu. Koji s potporom Nezavisne liste Stipe Petrine juriša na grad Šibenik u kojem se kandidira za mjesto gradonačelnika.
U tom je smislu Glavaš povukao jedan vrlo zanimljiv potez – pozvao se na trećeg Ivu, Ivicu Račana, kao političkog uzora. Zašto baš njega? I zašto je napravio zaokret usred kampanje, koju je počeo vrlo žestoko i burno, s krikom i bijesom, podignutom pesnicom ispred Bastilje – odnosno sjedišta gradske uprave – da bi je sad – s Račanom – uveo u neke sasvim druge, skroz mirnije vode. I to baš s pokojnim Ivicom Račanom, koji je simbol jedne druge stranke, SDP-a. I s kojim Glavaš koji je u Račanovo vrijeme bio član HSLS-a i LS-a nema nikakve veze.
Naravno da to Glavaš nije napravio slučajno, nego ciljano i promišljeno. Uočio je da je Restović, svojim savezom s Radom Borić i Novom ljevicom odveo SDP skroz ulijevo, odmakavši se od lijevog centra, pa se Glavaš, da se ne bi tamo džombali i tukli za isti broj mršavih glasova, izvlači prema centru. I glumi Račana. Nije lud prepustiti te glasače drugom doktoru, blagoglagoljivom Željku Buriću. Kojem je u ovoj efektnoj podijeli uloga namijenio ulogu Sanadera. To je puno efektnije nego da ga poziva da o svojim projektima priča USKOK-u, da ponavlja mantru o tome kako je dosta otimačine, ucjena, reketarenja i pogodovanja, a kad ga novinari pitaju ima li što konkretno i opipljivo protiv HDZ-ova poteštata, onda ispadne da baš i – nema.
Glavaš računa na birače ljevice, pa ih upozorava da je Burić isti kao i zlatousti Sanader, koji ih je – također – već jednom zaveo svojim manipulacijama i svojim "liberalizmom". Glavaš ih je čak i precizno pobrojio – on računa da je Burić na prošlim izborima dobio zato što je sedam tisuća glasača – pretežno – ljevice ostalo doma jer nisu imali za koga glasati.
Zbunjeni birači
Sad imaju njega. Pa neće valjda glasovati za Restovića, koji u ovoj Glavaševoj podjeli uloga može biti samo – Ivan Ninić. Koji je sam otišao od Račana. Bit će interesantno – već za desetak dana – vidjeti koliko će Glavašu uspjeti ova nova, vrlo inovativna i zanimljiva taktika, koja također ima jednu – i to ne malu – manu.
Njegovi birači, ili barem birači na koje on računa – u većini – nisu šahisti, pa da izbore prate kao napetu partiju na 64 polja, na kojoj se povlače raznorazni alibi potezi, žrtvuju figure, odvlači pažnja protivnika, pripremaju stupice. Komplicirane su to za njih sheme. Naš svit više voli jednostavnije kombinacije – imaš li briškulu, dat ću ti koji punat i obratno. Ne zovi mi karika ako u ruci držiš same lišine. Blefovi tu prolaze jedanput ili eventualno dvaput, a većina je igrača za stolom na ovim izborima u Šibeniku odavno pročitana knjiga.