Na slapovima Krke, bivšim posjedima velikoga šibenskoga gradonačelnika Ante viteza Šupuka, našli su se njegovi izravni i neizravni potomci.
Četrdesetak potomaka Ante viteza Šupuka prvi put na okupu.
Bio je velika i snažna osobnost kakvu Šibenik u novijoj povijesti nije imao i do danas je ostao najbolji gradonačelnik toga grada, premda su stvari i zasluge naizgled (samo naizgled) nemjerljive i neusporedive na vremenskoj crti dugoj više od stoljeća.
Užežin Prvi maja i na sam Praznik rada, i na inicijativu potomka loze Klaudija Šupuka, prvi put je organizirano okupljanje barem pet naraštaja koji su na ovaj ili onaj način proistekli od Ante Šupuka. A žive kojekuda, ponajviše u Italiji i, naravno, u Šibeniku, Zadru, Splitu.
Hvalevrijedna gesta sad već vremešnih rođaka, rečenoga Klaudija, pa Dražena Šupuka, splitskog inženjera koji je bio najstariji u ovom obiteljskom okupljanju, na tlu nekadašnjeg vlasništva njihova nekadašnjeg pretka Ante – na slapovima Krke. Pa i svih koji su potegli na put do Šibenika. Mnogi tu nikad nisu bili, mnogi nisu ni izravni potomci, nego su rodbinskim vezama povezani za potomke Šupuka, no takva su, eto, obiteljska stabla i njegove grane... Najmlađi, Vigo Uglešić, sa svojih će 11 mjeseci, ajmo se nadati, jednom biti nastavljač ove lijepe i filmične obiteljske priče.
Golemo imanje
– Točno je, ovo je naš prvi susret na ovakav način, premda smo, mnogi od nas, u stalnim no pojedinačnim kontaktima. Neki su se ovdje i prvi put upoznali i vidjeli. Bila je to “generalna proba” za iduće okupljanje, a ono bi svakako moralo biti u povodu 130. godišnjice puštanja u pogon hidroelektrane na Krki, znači za dvije godine – govori Klaudije Šupuk.
Nakon okupljanja prvo su imali misu za obitelj, u obiteljskoj crkvici sv. Nikole na slapovima Krke. Ta je crkvica, kao i cijelo golemo imanje koje su stekli Šupukovi, a ponajviše razvio Ante Šupuk, bila, dakle, eksproprirana, mislim da je trebala postati kafić, ali nekako su se stekli uvjeti pa je i vraćena obitelji, koja ju je odmah vratila u sakralnu funkciju – na dobro svih, govori danas Klaudije.
– I naši bi preci sigurno tako napravili, pa ako nas gledaju negdje s neba, mislim da su zadovoljni. I da su zadovoljni što smo se našli. Uostalom, tako je nekako glasio i teštament, odnosno posljednja želja Ante Šupuka.
Ante vitez Šupuk nadživio je svoju kćer, koja je mlada umrla, ali i sina Marka, koji mu je i došao (zajedno s ing. Vjekoslavom Meichsnerom) s idejom o “tvornici munjive”, odnosno izgradnji elektrane na slapovima Krke i električnoj energiji (munjivi), koju su zatim 11-kilometarskim dalekovodom doveli do Šibenika koji je zasvijetlio dan nakon Nijagare (s tim što tamo nije bilo prijenosa), a prije svih europskih gradova i velegradova.
Sve ostalo je povijest.
Svoje je imanje Ante vitez Šupuk ostavio svojim unucima i evo što je zapisao tim povodom:
“Preporučam mojim unucima da budu uvijek u svim svojim pothvatima imali u prvom redu pred očima boljitak i sreću svojega hrvatskog naroda i svoga rođenog grada. U tom pogledu neka stupaju stazom pokazanom od naših pređa i neka nastoje da budu na diku i obitelji i rodu svom.”
U sjećanju mi je još priča Šibenčanina Lea Šupuka, čiji je otac Ante (1917.) bio unuk pomorca Marka, Antina sina, dakle Antin praunuk, a Leo Antin šukununuk (koji je do svoje treće godine bio “mali vlasnik” tvornice munjive, dočim se njegov brat Dražen Šupuk rodio nakon konfiskacije pa nikad nije bio ni “mali vlasnik”...):
“Sve ono što danas Šupukovi još uopće posjeduju našlo se unutar NP-a Krka i bolje je u ovom lijepom trenutku ne započinjati priče o nepravdama koje trpe od društvene zajednice.”
Leo je odavno umro, Dražen živi u Splitu i reći će da je posljednji “domar” šibenske obiteljske kuće u šibenskoj Ulici Ante Šupuka, u kojoj se ovdašnji potomci nalaze i lijepo druže.
Rođak njihova oca s kojim je do konfiskacije vodio elektranu, Marko, tada je otišao u Zadar, a imao je kćer Doris i sina Klaudija, moga današnjeg sugovornika i organizatora ovoga okupljanja:
Ojačano srce
– Moje slabašno srce ojačano je ovim našim susretom. Iako su se neki prvi put vidjeli i prvi put ovdje bili, imaju apsolutnu svijest o značaju, a mi imamo vjeru da će biti nastavljači obiteljskih tradicija. Osjetio sam i vidio da su uživali. Ja gotovo da nisam vjerovao da će nas se ovoliko odazvati i okupiti, ali, evo...
Red bi bio u ovoj pričici nabrojiti i sve što je Ante vitez Šupuk napravio u gradu Šibeniku, ali, uostalom, dovoljno je proći gradom i gledati oko sebe... On je udario temelj modernom Šibeniku, gradu do tada makadamskih ulica, bez vode, kanalizacije itd.
Šibenik nikad nije dovoljno valorizirao vitezovu ulogu. I da nije malog Jedriličarskog kluba “Val” i Zorana Lučića, koji 28. kolovoza organiziraju sad već čuveni festival svjetla (istina, uz pomoć Grada i TZ-a jer tko bi namakao taj novac), šibenske udruge turističkih vodiča i nevelike uličice uz obiteljsku kuću – ne bi u javnosti ni postojao.
A svakako je red, radi prošlosti i budućnosti, ovdje nabrojiti Šupukove izravne i neizravne potomke koji su došli na to obiteljsko okupljanje: Klaudije Šupuk, Maja Šupuk, Martina Šupuk, Marko Šupuk, Dražen Šupuk, Alcalay Myriam, Alcalay Rebecca, Alcalay Sara, Giovannetti Maurizio, Giovannetti Luca, Giovannetti Cristiana, Giovannetti Carlos, Vuletin Vladimir, Vuletin Ana Maria, Vuletin Sara, Vuletin Damir, Ortelli Viki, Antonović Milana, Antonović Mila, Dragagna Claudio, Dragagna Christina, Goglia Elena, Briganti Robert, Briganti Alessandra, Kržanić Protega Aleksandar, Kržanić Marko, Kržanić Hrvoje, Kržanić Priska, Kržanić Bartul, Kržanić Roza, Grubišić Zlata, Grubišić Ivo, Grubišić Olga, Jelisavčić Vera, Jelisavčić Mihajlo, Uglešić Doris, Uglešić Dinko, Uglešić Ana i najmlađi Uglešić Vigo (11. mj)... koji će na idući susret doći na vlastitim nogama, možda čak i romobilom!
